Jedva 13 posto ljudi dovoljno spava i kreće se, što značajno povećava rizik od depresije, pretilosti i dijabetesa

Raspodjela vremena za spavanje, tjelesnu aktivnost i sjedenje unutar 24 sata utječe na dugoročno zdravlje te je postizanje adekvatne razine sna i tjelesne aktivnosti ključno za zdravo starenje. No nedavna je studija objavljena u časopisu Communications Medicine pokazala da manje od 13 posto osoba uspijeva u danu postići preporučen broj koraka i sati sna.

I adekvatan san i tjelesna aktivnost ključni su za održavanje optimalnog mentalnog i fizičkog zdravlja, a njihov se nedostatak povezuje s povećanim rizikom od depresije, pretilosti, dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti, upala i smrtnosti od svih uzroka. San i tjelesna aktivnost utječu jedno na drugo tijekom 24 sata: povećana tjelesna aktivnost povezana je s boljom kvalitetom sna, a nedovoljan san noć prije može dovesti do manje tjelesne aktivnosti zbog umora i hormonskih poremećaja.

Preporučene brojke

Kombinirani obrazac vremena provedenog u spavanju, tjelesnoj aktivnosti i sjedilačkom ponašanju unutar 24 sata utječe na zdravstvene ishode. Primjerice, kombinacija manjka sna i tjelesne aktivnosti povezana je s povećanim rizikom od smrtnosti.

Istraživanja su pokazala da broj dnevnih koraka može poslužiti kao mjera tjelesne aktivnosti, pri čemu je njihov veći broj povezan s nižim rizikom od kroničnih bolesti i smrtnosti. Smatra se da barem 8000 koraka dnevno može pomoći smanjiti kardiovaskularni rizik i ukupni rizik od umiranja. Kod osoba starijih od 60 godina, najmanje 6000 koraka na dan moglo bi biti korisno za održavanje optimalnog zdravlja, a koristi se smanjuju s povećanjem tog broja. Što se tiče spavanja, osobama u dobi od 18 do 64 godine preporučuje se sedam do devet sati, a onima sa 65 i više godina sedam do osam sati sna.

Sjedilačko ponašanje

U navedenoj su studiji znanstvenici koristili podatke više od 70.000 osoba iz različitih regija svijeta, prikupljene tijekom tri i pol godine pomoću senzora za spavanje i uređaja za praćenje tjelesnih napora koje su sudionici koristili. Samo je 12,9 posto sudionika postiglo sedam do devet sati sna i barem 8000 koraka dnevno, dok je 16,5 posto sudionika u prosjeku spavalo manje od sedam sati i radili su 5000 koraka dnevno, što je granica sjedilačkog ponašanja. Čak oko 64 posto sudionika nije postizalo kombinaciju adekvatnog broja sati sna i barem 5000 koraka dnevno.

Pokazalo se i da je manje od šest i više od devet sati sna povezano s manjim brojem koraka sljedećeg dana. Šest do sedam sati sna bilo je povezano s najvećim brojem koraka sljedećeg dana.

Vrijeme potrebno da osoba zaspi nakon što legne (latencija) bilo je obrnuto proporcionalno broju dnevnih koraka - što je bilo dulje, to je broj koraka bio manji. Nasuprot tome, kraća latencija i veći udio ležanja u krevetu provedenog spavajući značili su veći broj koraka. Zanimljivo je da je studija zabilježila tek mali utjecaj dnevnih koraka na metriku spavanja.