Može li se lažljivac promijeniti i kako uopće pomoći nekome tko ne priznaje da mu je pomoć potrebna?

Suočavanje s osobom koja neprestano iskrivljuje istinu može biti emocionalno iscrpljujuće. Možda ste primijetili da vaš partner, prijatelj ili član obitelji često pribjegava lažima, čak i kada su suočeni s nepobitnim dokazima. Takva situacija nije samo frustrirajuća i zbunjujuća, već može ozbiljno narušiti povjerenje i odnose. No, što učiniti kada osoba kojoj želimo pomoći ne vidi problem u svom ponašanju?

Ponekad je laganje više od obične obmane-– ono može biti način preživljavanja. Osoba možda ne laže iz zlonamjernosti, već iz duboko usađenog straha, srama ili nesigurnosti. Laži mogu postati zaštitni mehanizam, način na koji osoba upravlja stresom, izbjegava neugodne emocije ili se nosi s traumama iz prošlosti. Ključno je razumjeti što stoji iza takvog ponašanja kako bismo pronašli najbolji način pristupa situaciji.

Razumijevanje korijena problema

Nitko nije rođen kao kompulzivni lažljivac. U djetinjstvu većina djece povremeno izbjegava istinu kako bi se zaštitila od kazne ili neugodnosti. No, kod nekih ljudi taj obrazac postaje način funkcioniranja u stresnim situacijama. S vremenom, laganje postaje njihov nesvjestan mehanizam za izbjegavanje sukoba, kritike i osjećaja srama.

Iza kompulzivnog laganja često se krije trauma, nisko samopouzdanje ili strah od napuštanja. Osobe koje su u djetinjstvu doživjele emocionalnu nestabilnost ili stroge kazne mogu razviti sklonost laganju kao sredstvo samozaštite. Čak i kada laži djeluju manipulativno, one su često pokušaj očuvanja unutarnje ravnoteže - načina na koji osoba održava osjećaj kontrole i sigurnosti u nesigurnom svijetu. Laganje može postati njihov nesvjesni alat za izbjegavanje emocionalnog preopterećenja, način da sačuvaju sliku o sebi ili da zadrže odnose koji bi se, prema njihovom uvjerenju, mogli raspasti ako bi istina izašla na vidjelo.

Kompulzivno laganje može biti simptom šireg psihološkog problema

SHUTTERSTOCK

Suočavanje s problemom - što (ne) raditi?

Ako voljena osoba redovito laže, prirodna reakcija može biti suočavanje s dokazima i izravna konfrontacija. No, optuživanje i inzistiranje na istini može izazvati još jaču potrebu za obrambenim reakcijama – dodatnim lažima, povlačenjem ili agresivnošću. Umjesto toga, preporučuje se suptilan i postupan pristup:

• Izbjegavajte optuživanje - umjesto „Ti uvijek lažeš!“, pokušajte s „Primjećujem da ti je teško pričati o nekim stvarima, možeš li mi objasniti zašto?“
• Usmjerite razgovor na emocije, a ne samo na činjenice - često je važnije razumjeti zašto netko laže nego dokazati da je laž izrečena.
• Pokažite razumijevanje, ali ne opravdavajte laži - empatija ne znači prihvaćanje neiskrenosti kao prihvatljivog ponašanja.
• Postavite jasne granice - ako laži negativno utječu na vaš život, važno je zaštititi svoje granice i mentalno zdravlje.

Ima li spasa?

Kompulzivno laganje može biti simptom šireg psihološkog problema, poput anksioznosti, depresije ili poremećaja ličnosti. Ključno je razlikovati radi li se o neurotičnom obrascu ponašanja ili poremećaju ličnosti:

Neurotične smetnje (poput anksioznosti i depresije) obično uključuju unutarnju patnju i svijest o vlastitim problemima. Osobe koje lažu iz neurotičnih razloga često osjećaju krivnju i sram te mogu biti otvorene za razgovor i traženje pomoći.

Poremećaji ličnosti (poput narcisoidnog ili antisocijalnog poremećaja) često podrazumijevaju dublje ukorijenjene obrasce ponašanja, gdje osoba ne vidi problem u svom djelovanju i teško prihvaća odgovornost. Laži mogu biti instrumentalne, tj. korištene za postizanje ciljeva, a empatija prema drugima može biti smanjena.

Promjena je moguća, ali ne pod svaku cijenu

Ako osoba prepozna da joj je potrebna pomoć, psihoterapija može biti ključan korak u promjeni obrasca ponašanja. Međutim, važno je razumjeti da će motivacija za promjenu biti presudna - dok će osobe s neurotičnim problemima češće tražiti pomoć, kod poremećaja ličnosti promjena je teža i zahtjeva dugotrajan rad uz stručnu podršku.

Ipak, nitko ne može promijeniti drugu osobu ako ona sama ne osjeti potrebu za promjenom. Najbolje što možete učiniti jest ponuditi podršku, ali i zaštititi vlastitu emocionalnu dobrobit. Ponekad, udaljavanje od osobe koja odbija preuzeti odgovornost za svoje ponašanje jedini je način da sačuvate sebe.

Kada pomoći, a kada se zaštititi?

Pomoći nekome tko ne priznaje da ima problem nije lak zadatak. No, razumijevanje uzroka takvog ponašanja i postavljanje zdravih granica može vam pomoći da se lakše nosite s ovom izazovnom situacijom. Zapamtite -ne možete natjerati nekoga da se promijeni, ali možete birati kako ćete se vi postaviti prema toj osobi i zaštititi vlastito mentalno zdravlje.

Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje