Prema Američkom psihološkom društvu, prokrastinacijsko čišćenje, termin koji nastaje spajanjem riječi prokrastinacija i čišćenje, problem je mentalnog zdravlja. Po definiciji, to je čišćenje koje se obavlja u strateški pogrešno vrijeme, to jest onda kada biste trebali raditi nešto drugo, poput učenja ili odgovaranja na e-poštu. To nije dijagnoza ili poremećaj iz udžbenika, već rašireni oblik produktivnog odugovlačenja: izbjegavate zadatak koji izaziva tjeskobu odabirom drugog koji se doživljava kao koristan i umirujući.
Pospremanje umjesto nečeg mrskog
S jedne strane je posao, onaj pravi i važan koji je neizvjestan i podložan procjeni, a s druge strane je osobna sposobnost organiziranja i čišćenja koja ima kristalno jasne etape, vidljive rezultate i daje osjećaj kontrole. Odugovlačenje se, zapravo, prvenstveno proučava kao poteškoća u regulaciji neugodnih emocija, ali se nikada ne miješa s lijenošću. Psihologija danas odugovlačenje smatra manje pitanjem upravljanja vremenom, a više pitanjem emocionalne regulacije. Odgađamo ono što nam uzrokuje tjeskobu, dosadu, nesigurnost ili strah od neuspjeha, tražeći trenutačno olakšanje. A čišćenje upravo može pružiti to olakšanje. Studija objavljena u publikaciji Social Psychological and Personality Science, provedena putem unaprijed snimljenih eksperimenata na više od tri tisuće ljudi, otkrila je da izvođenje ili čak samo promatranje aktivnosti čišćenja može ublažiti neke od učinaka stresa. Pospremanje prostora daje dojam kontrole dok sve ostalo izgleda neuredno. No, iza ove pomalo smiješne strategije bijega krije se i društveno pitanje. Odnosi se na obvezu da uvijek budemo produktivni. Ne možemo stati, a da bismo izbjegli rad, moramo raditi.
Štitimo svoje mentalno zdravlje
Odmor se doživljava kao lijenost, dok nam provođenje dva sata ribanja fuga pločica daje moralni alibi. Odugovlačenje čišćenjem je tako postalo savršeno odugovlačenje za današnje društvo vođeno isključivo učinkom: ne unapređuje ono što je važno, ali barem nešto proizvodi. Još jedna stvar je i činjenica da kućanski poslovi nisu ravnomjerno raspoređeni. Prema nekim statistikama i istraživanjima rodne ravnopravnosti u zapadnim zemljama, pranje rublja i čišćenje obavlja svaki dan 65 posto žena i 28 posto muškaraca. Stoga, za mnoge žene odugovlačenje čišćenjem nije samo bizarno odstupanje od njihova glavnog posla, već je to točka u kojoj se plaćeni posao sudara s kućanskim poslovima, koji su neplaćeni i još uvijek se često smatraju prirodno „ženskima”.
Društveni problem
Čak i kada odgađaju neki „ozbiljan” posao, žene na kraju rade na onome što im je društvo ionako dodijelilo. Moderno, pametno funkcioniranje u vidu rada od kuće učinilo je ovu granicu još krhkijom. Kada kuhinjski stol postane radni stol, rublje, posuđe i prašina ostaju stalno na vidiku. Dom prekida posao, a posao prodire u dom, dok odgovornost za održavanje i jednog i drugog i dalje pada prvenstveno na žene. Tu su i društvene mreže koje su kućanske poslove pretvorile u sadržaj: videozapisi s naslovima poput „Čistite sa mnom”, opsesivno sređene smočnice, proizvodi poslagani i pretočeni u identične posude... sve to govori nam o redu i čistoći koji postaju spektakl i predstava, kao uostalom i sve ostalo u današnje vrijeme. U svjetlu svega toga, odgađanje čišćenjem je tema koja govori o tjeskobi zbog stalne potrebe za korisnošću, nestanku granica između posla i privatnog života te trajnoj nejednakosti u vlasništvu nad vremenom između muškaraca i žena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....