‘Ne govorite ljudima da samo manje jedu‘: stručnjakinja ruši najveće mitove o debljini

Koliko god puta pročitali da gotovo ne postoji bolest koja nije povezana s pretjeranom kilažom, i dalje se pretilost doživljava prije svega kao estetsko pitanje. Riječ je o metaboličkoj bolesti koja je izravno povezana s više od dvije stotine različitih oboljenja. Godinama smo na samom vrhu europskih tablica kada je pretilost u pitanju, a djeca su nam sve više u riziku da budu pretila i bolesna. Lijekovi koji se prodaju i jamče brzo skidanje kilograma imaju svojih prednosti, ali i mana. Svaki stručnjak će reći kako bez emotivne podrške i vlastitog razumijevanja, kao i bez ozbiljne promjene navika, mršavljenje neće biti učinkovito i zdravo.

Zato je moja gošća ovog tjedna vrhunska stručnjakinja, endokrinologinja i dijabetologinja doc. dr. sc. Maja Baretić.

O debljini se uvijek ima što za reći, pogotovo kada su u pitanju bolesti vezane uz debljinu. Svima na pamet najprije padnu bolesti krvožilnog sustava, šećerna bolest, moždani i srčani udari, ali danas znamo da je i čitav niz zloćudnih bolesti vezan uz prekomjernu tjelesnu masu, kao i bolesti kralježnice, mogućnosti začeća i plodnosti uopće, a da o mentalnom zdravlju i psihičkim teškoćama i ne govorim.

Hrvatska ima akcijski plan koji je krenuo 2024. godine i traje još ovu i iduću godinu, a cilj mu je osvijestiti problem i početi ga rješavati. Ali što se uopće tu napravilo i ima li to učinka?

To je dobar početak, u Hrvatskoj više od 30 posto populacije boluje od debljine, a njih oko 65 posto ima prekomjernu tjelesnu masu. Zato su nam te javnozdravstvene akcije i osvješćivanje problema jako važni.

Debljina je slojevit problem, jer ne želimo zanemariti niti taj aspekt kako se osjećamo u vlastitoj koži i kako sebe vidimo i doživljavamo.

Uz to, mi koji se medicinski bavimo debljinom morali smo uložiti napor da kod zdravstvenih radnika promijenimo paradigmu i da najprije oni shvate da debljina nije pitanje volje, ili lijenosti, nebrige i lošeg karaktera. Nadalje, to je trebalo osvijestiti kod ljudi koji imaju ozbiljan višak kilograma, ne samo da pomognu sebi, nego da i svoju djecu mogu odgajati usađujući im zdrave navike.

Što čini razliku između manjka volje ili karaktera i bolesti?

Temeljno je pitanje što je uzrok debljine? Ljudi često govore i stvarno misle kako je riječ o nekom hormonskom poremećaju, a hormoni su samo pet posto uzročnika debljine. Većina hormonskih poremećaja posljedica je debljine. Ostalih 95 posto uzroka debljine je naš svakodnevni okoliš i način na koji živimo i hranimo se. Tu su u posebnom riziku djeca, statistika nam pokazuje da se kod djece pri upisu u osnovnu školu njih 90 posto kreće dovoljno, a već na završetku osnovne škole samo njih 20 posto kreće se u skladu s godinama i potrebama. Mi se civilizacijski manje krećemo, nepravilno se hranimo, radimo po dva ili tri posla i stalno smo pod nekim stresom. Mi naprosto uđemo u taj kotač i tu je vrlo teško osvijestiti, zastati, vidjeti kako se hranimo, koliko se krećemo i što je u tome loše. Zato su nam važne javnozdravstvene akcije, jer to nije pitanje pojedinca, nego cijelog društva.

Bila sam dio jednog istraživanja na 1500 ispitanika gdje se pokazalo da na prvim godinama fakulteta 42 posto studenata dobije na tjelesnoj masi i to jesu godine kada kreću prva debljanja. Razlog tome je neuredan život, učenje po noći, stres, nepravilna prehrana. Glavni razlog je zapravo unos previše i još nezdravih kalorija i manjak kretanja.

Posebno ugrožena skupina za gomilanje kilograma su žene. Zašto?

Žene imaju nekoliko faza u životu kada su u riziku debljanja. Tu je pubertet, pa onda nakon svakog poroda i na kraju menopauza. S godinama se metabolizam usporava i ako smo imali koju kilu viška u mladosti, u menopauzi taj problem samo raste. Moramo prihvatiti da s godinama naprosto moramo manje jesti.

Koliko je točan podatak da ako u pedesetima želimo zadržati kilažu, tridesetak posto hrane s tanjura moramo trajno maknuti?

Baš tako, volim jednostavne naputke, okrenite tanjur naopako i ona baza tanjura je vaša nova osnova za obrok. Zapravo, s velikog tanjura prijeđite na mali. Postoji i formula zdravog tanjura: pola obroka mora biti crveno ili zeleno povrće, četvrtina proteini, odnosno meso koje nije pohano, a četvrtina ostaje za ugljikohidrate i to integralna riža ili nešto slično. Osobno nisam pobornik dijeta, priznajem samo tzv. mediteransku dijetu, što je zapravo stil kuhanja i dijetu s manje soli. Za mršavljenje je bitan manji unos kalorija i uravnotežena prehrana.

Sjećam se da sam kao mlada djevojka s prijateljicama maštala o čudesnoj tableti koju ćemo popiti i postati vitke pred ljetovanje. Nemamo tabletu, ali imamo injekciju. Puno je kontroverzi oko GLP-1 lijekova za mršavljenje, ipak naišli su na široku primjenu.

Želim naglasiti, ne postoji lijek koji ćemo uzeti, smršavjeti i nikada se više ne udebljati ako nam navike ostanu iste. Debljina nije jednostavna jednadžba: lijek će mi smanjiti osjet gladi, smršavjet ću i to je to. Uzrok debljine je kod svake osobe različit i to uvijek treba imati na umu. Samo prejedanje nije jedini uzrok debljine. Tu su u pozadini ponekad i depresija, emocionalno prejedanje, nemogućnost kretanja iz raznih razloga, kao i konzumacija raznih lijekova koji nas mogu udebljati.

Lijekovi koje spominjete napravljeni su za dijabetes i za tu bolest oni se daju u puno manjim dozama. Kod debljine, prije nego što krenete s primjenom lijeka, važno je shvatiti što znači zdravo jesti, promijeniti navike, promijeniti tanjur i to svaki dan dosljedno raditi kao i svakodnevno se kretati i kvalitetno spavati osam sati. Tek nakon tih promjena može se uzeti lijek. Ako se takvom lijeku pribjegne bez promjene navika, osjet gladi će pasti, osoba će smanjiti unos proteina, mišićna masa će oslabiti, što nikako nije dobro.

Ukoliko se nakon uzimanja lijeka ne nastavi sa zdravim navikama, studije pokazuju da se mjesečno vraća 0,6 kg i vi vrlo brzo dođete na staru ili još veću tjelesnu masu.

Mogu li se kod ozbiljne pretilosti ti lijekovi uzimati do kraja života u malim dozama, kao prevencija povratka kilograma?

Za sada još ne postoje studije o tome kako tretirati ljude koji su puno kilograma izgubili. Tu se stvari još trebaju iskristalizirati i propitati. Ponekad čak niti primjena zdravih navika ne znači da se dio kilograma neće vratiti. Lijek za mršavljenje nije lijek za nemoguće životne uvjete koji su nas i doveli do pretilosti.

Koja je uloga probiotika u procesu mršavljenja?

Mikrobiom, crijevne bakterije u našim crijevima, ima veze s mnogim bolestima, pa i s pretilošću. Danas još uvijek ne znamo točno koje probiotike i prebiotike, te u kojim dozama bi trebalo uzimati da oni djeluju na mršavljenje. To je u fazi spekulacije i istraživanja, ali svakako je dobro voditi računa o svojem mikrobiomu.

Što je s mitom da se muškarci teže debljaju od žena, a lakše od njih mršave?

Ima jedna zanimljiva studija koja se bavila percepcijom vlastitog tijela po regijama, a zanimljivo je da su muškarci – Mediteranci svoje tijelo procijenili znatno manje kilaže od one stvarne. Ponekad je pitanje kilaže zapravo pitanje vlastite samokritičnosti. Kod lijekova za mršavljenje znamo da nam treba estrogen u tijelu, kako bi supstanca lijeka brže došla do mozga i zato je moguć bolji učinak kod žena. Estrogen s godinama kod žena opada, a muškarcima se u masnom tkivu testosteron konvertira u estrogen i moguće je da oni na tim lijekovima zbog toga brže mršave.

Djeca su nam sve deblja. Što struka ima za reći na to?

Kao i kod odraslih, to je pitanje okoliša, obiteljskih navika i usađenih obrazaca. Danas za djecu više ne postoji rekreativni sport, ili su od malih nogu usmjereni na vrhunski sport ili se ne kreću uopće. Mi vrlo često ljubav pokazujemo hranom, pogotovo to rade generacije baka i djedova. Pa se pretjeruje i u količini i u načinu pripreme. Hrana ne smije postati supstitut za emocije, za ljudski kontakt, za antidepresiv.

Mislim da javne akcije trebaju biti usmjerene na mlade i adolescente, jer oni su puno prijemčiviji za promjene. Volim reći da je zdravlje najvažnija dionica na burzi života. Mlade moramo naučiti da se itekako isplati uložiti u vlastito zdravlje.

Koliko je debljina još uvijek visoko tabuizirana tema i način diskvalifikacije neke osobe?

Zalažem se da se baš nikad pretiloj osobi ne obraćamo na način: debela si, daj smršavi. Nitko ne bira biti debeo i svatko bi, da može, već smršavio. Debljina nije samo pitanje volje i debljina nije jedina stvar koja definira neku osobu. Debela osoba je i zanimljiva, i obrazovana, i šarmantna i sve ostalo, a ako u prvi plan stavimo debljinu, a ne i sve ostalo, mi tu osobu diskriminiramo. To je važna poruka i za medije. Ponovimo, 30 posto naše populacije živi s tim problemom, naučimo za početak kako se tim ljudima obraćati.