Ne trebaš poljubiti svaku žabu samo zato što ti drugi kažu da je život kratak

Onaj prvi trenutak kad shvatiš da si se počela zaljubljivati, čini ti se pomalo nestvaran. Jer opet si se uhvatila kako razmišljaš o Njemu, dok se na pola smješkaš i grizeš donju usnu.

Nestrpljivo provjeravaš mobitel, jer se potajno nadaš da će tamo iskočiti njegova poruka. Inatiš se i nećeš se javiti prva. Jer dame to ne rade… a onda u jednom trenu hvataš se kako kažeš - ‘ma ko ga šiša’ i šalješ mu jedno obično: Hej… onako usputno hej, pa nadopuniš s onim nehajnim: Kako si? Što ima? i osjetiš totalnu euforiju kad vidiš da ti odgovara s Hej mala, baš sam razmišljao o tebi… hoćemo na kavu popodne?

To je to. Zaljubljena si i imaš dejt. A on je… on je ovaj put drugačiji. Ni ne shvatiš to na prvu. Ne uklapa se ni u jedan stereotip. Ni u jedan tvoj već viđeni film i to te ostavlja bez teksta.

Normalni ON

Nije ni šmokljan s kojim ti nikad nije padalo napamet izaći, ni zavodnik s kojim si bila samo da svima, a najviše samoj sebi dokažeš da ga možeš imati. Nije ni inženjer kakvog ti je oduvijek htjela tvoja mama, pa si i to probala, ali nije išlo, jer od tolikih psihoanaliza i brojanja svake kune koju je potrošio na vaše kave, bilo je samo pitanje trena kada bi totalno prolupala. Nije ni nabildanko iz obližnje teretane, nije ni onaj slatki ali uvijek ‘bez prebijene pare’ blesan koji te nasmijavao i s kojim si upadala u milijardu nevolja.

Već je samo On. Normalni On. Onaj koji na kraju hollywoodske romantične komedije uvijek osvoji djevojku. Onaj koji je zapravo najiskreniji, najsimpatičniji, najzgodniji i najjednostavniji. Onaj blesan koji ti je prije svega prijatelj i vidio te u svim tvojim najboljim i najgorim izdanjima i svako je jednako volio i sprdao se s tobom pred cijelom vašom ekipom.

Sve te ‘totalne promašaje’, da bi jednostavno postala i ti, kroz te veze, žena koja si sada.

Dogodila se ljubav

Ona koja više ne gleda mrko na sva ta svoja ljubavna iskustva. Ona koja je bivšima oprostila sve i poželjela im sve najbolje, ma gdje god ih život odveo, ona koja više nema crno - bijeli film u glavi, ni točno zacrtanu priču koju bi htjela proživjeti, već ona koja se prepušta trenutku i živi u njemu.

Ona koja se izgubi u Njegovom pogledu i posve je opuštena, ona koja shvaća da je sad sve tako jednostavno i lako jer sve one veze prije nisu bile za nju. Ti muškarci su savršeni, za neke druge žene. Ili su savršeni u svom odabiru da budu sami.

I shvatiš u tom trenutku da ti se prava ljubav dogodila, posve neočekivano, baš zato što ju nisi tražila, baš zato što se nisi mučila oko nje niti s njom razbijala glavu. Dogodila ti se jer si na nju konačno bila spremna, jer si u svemir pustila onu najvažniju ljubav - prema sebi samoj i jednostavno živjela. Uživajući u svakom obliku ljubavi koju ti je život pružio i bez forsiranja glupih izlazaka s frajerima koji ti se ne sviđaju i čiji ti stavovi nisu nikada legli, samo zato što su ti drugi govorili - Hajde, pa daj mu šansu, pa što možeš izgubiti?

Shvatila si da možeš. Gubiš svoje vrijeme, koje si mogla iskoristiti za bilo što drugo. Znači bilo što - što bi te u konačnici tih, sat ili dva koje si provela s nekim na nekom piću i trudila se pratiti razgovor koji te umarao, posve usrećilo i ispunilo. Mogla si šetati, raditi, pisati, kuhati, sjediti na kavi s frendicom i smijati se njenim i svojim aktualnim modnim promašajima. Mogla si samo stajati i gledati zvijezde.

Shvatila si da ne trebaš poljubiti svaku žabu, samo zato što ti mnogi kažu da je život kratak. I da je mnogo važnije ostati vjerna sebi. Jer ti si ono najdragocjenije što gubiš u svakom lošem i posve krivom odnosu. A tu cijenu, previsoku cijenu više nisi bila spremna platiti.

Zato sad sjediš ovdje, nasuprot njega, u svom najdražem kafiću, popravljaš onaj nestašni pramen kose koji ti uvijek pada preko lica i gledaš kako nježno rukom poseže prema njemu pa spušta dlan na tvoj obraz i kaže ti dok te gleda direktno u oči: Večeras si tako lijepa.

I znaš, jednostavno znaš… ova će ljubav, trajati.