Mala enciklopedija spolno prenosivih bolesti koju (ipak) želite pročitati

Piše: dr. Anka Dorić , spec. transf. med., Imunološki zavod, Zagreb

Naziv spolno prenosive bolesti, za razliku od odavno poznatih klasičnih spolnih bolesti (sifilis, gonoreja, klamidija, herpes...), obuhvaća vrlo široku skupinu od 50-ak spolnih bolesti, urogenitalnih infekcija i sindroma. Za sve njih karakteristično je da je spolni odnos glavni ili jedan od glavnih načina njihova širenja. Prema statistikama, u svijetu je svake godine oko pola milijarde novih slučajeva spolno prenosivih infekcija, od kojih 60 posto u osoba mlađih od 25 godina.

Uzročnici i simptomi

Uzročnici spolno prenosivih bolesti - virusi, bakterije, gljive, paraziti - mogu se prenijeti s kliconoše, naoko zdrave inficirane osobe, na nezaraženog spolnog partnera. Osim vaginalnim, analnim ili oralnim odnosom prenose se i trljanjem genitalija, ljubljenjem, bliskim kontaktom sa sjemenom i vaginalnom tekućinom, slinom, krvlju, sluznicama, spolnim otvorima i mikrotraumatiziranom kožom.

Od bakterijskih uzročnika najvažniji su Chlamydia trachomatis (najčešći uzročnik infektološki uzrokovane neplodnosti u svijetu), Neisseria gonorrhoeae (uzrokuje gonoreju, tj. kapavac ili triper), Treponema pallidum (uzrokuje sifilis) te Ureaplasma urealyticum i Mycoplasma genitalium i hominis koje su vrlo česti uzročnici nespecifičnih upala mokraćne cijevi u oba spola, upala prostate te upala vrata maternice, jajovoda i male zdjelice.

Od parazita se i danas učestalo šire Trichomonas vaginalis i uzročnici svraba. Stidne uši sve su rjeđe, čini se, zahvaljujući trendu brazilskih i inih depilacija.

Širok je raspon simptoma spolnih bolesti. Mogu biti karakteristični (npr. kod kondiloma i herpesa) ili nezamjetni sve do pojava komplikacija (npr. kod klamidije, HPV-a). Često su nespecifični: temperatura, peckanje i bolno mokrenje, pojačan iscjedak iz spolovila, osip, krvarenja, bolovi tijekom spolnog odnosa, otečeni limfni čvorovi, osobito u preponama. Inkubacija traje različito: mogu se javiti već za 24 sata ili za nekoliko dana, pa do tri, šest ili više mjeseci od trenutka zaraze.

Praćenje spolnih infekcija

U Hrvatskoj se spolne infekcije i bolesti prate u sklopu sustavnog nadzora zaraznih bolesti prema zakonskim propisima i na temelju podataka epidemiološkog informacijskog sustava kojim se rutinski prikupljaju izvješća o nalazima dijagnosticiranih uzročnika iz mikrobioloških laboratorija te o dijagnozama iz ginekoloških i dermatoveneroloških ambulanti. Među njima su klamidija, genitalni herpes, HPV, sifilis, hepatitis B i C, gonoreja, HIV i AIDS. Danas se klasične spolno prenosive bolesti, poput sifilisa i gonoreje, u nas pojavljuju sporadično. Prevladavaju spolne bolesti druge generacije, kao negonokokne upale mokraćne cijevi i vrata maternice uzrokovane klamidijom i ureaplazmama, genitalni herpes, genitalne HPV infekcije, virusne upale jetre - B i C hepatitisi te HIV infekcije.

HPV i herpes virusi

Posljednjih 20-ak godina u svijetu i u nas, uz genitalni herpes, najučestalija virusna spolno prenosiva infekcija je HPV infekcija. Zahvaća oba spola, ali teže i češće posljedice uzrokuje u žena. Dugo može biti prikrivena, asimptomatska, a nakon određenog perioda inkubacije i/ili latencije, koji može trajati i više godina, može uzrokovati klinički vidljive promjene - genitalne kondilome ili bradavice te biti udružena s novotvorevinama - tumorima i karcinomima - najčešće urogenitalne, anogenitalne i oralno-facijalne lokalizacije. Od trenutka zaraze do nastanka karcinoma može proći desetak i više godina, stoga je bolest najbolje prevenirati kontrolnim pregledima, čak i ako mislite da ste odlična zdravlja i da vam pregled nije potreban

Poznato je da su onkogeni tipovi HPV-a glavni rizični čimbenici za nastanak raznih ginekoloških karcinoma, poput raka vrata maternice od kojeg godišnje u svijetu obolijeva oko 500.000, a umre oko 270.000 žena. U našoj zemlji godišnje se otkrije oko 350 novih bolesnica, a od posljedica te bolesti, koja je izlječiva otkrije li se na vrijeme, umire oko stotinu žena.
Protiv četiri tipa HPV-a postoje učinkovita cjepiva; stvaraju zaštitu od prekanceroznih promjena uzrokovanih tipovima 16 i 18 (povezuju se s razvojem raka vrata maternice) te od genitalnih bradavica uzrokovanih tipovima 6 i 11. Cijepljenje protiv HPV-a dio je cjelovitog programa prevencije i nije nikakva "dozvola za seks", jer ne štiti od uzročnika ostalih spolnih bolesti, ne može zamijeniti redovite liječničke preglede niti liječenje komplikacija uzrokovanih HPV-om.

Gonoreja i sifilis

U 2011. godini u nas je registrirano 13 slučajeva gonoreje i 20-ak slučajeva sifilisa. Posljednjih godina zabrinjava podatak o povećanju broja slučajeva gonoreje u homoseksualnih muškaraca (70 posto svih oboljelih) te u osoba starijih od 25 godina. U Europi ih je najviše zabilježeno u Velikoj Britaniji, dok je Hrvatska među zemljama s najnižom pojavnosti gonoreje. Za usporedbu, sredinom 70-ih godina u Hrvatskoj je godišnje bilo oko 2000 registriranih bolesnika s gonorejom i više od 100 sa sifilisom. U 90-ima je i u nas i u zapadnoj Europi pojavnost sifilisa bila vrlo niska. Posljednjih desetak godina i sifilis se opet širi, osobito među homoseksualnom populacijom. Već 2008. zemlje EU prijavile su više od 17.000 slučajeva sifilisa, većinom među homoseksualnim muškarcima starijim od 25 godina.

Getty Images/iStockphoto

Naučite koje su najčešće spolne bolesti i kako se od njih zaštititi.

Klamidijske infekcije

Infekcija C. trachomatis najčešća je bakterijska spolno prenosiva infekcija u svijetu, sa 50 milijuna novoinficiranih godišnje i stopom prevalencije višom od 10 posto u spolno aktivnih djevojaka i mladića (u nas je ta stopa od 4 do 16 posto). U EU se godišnje potvrdi više od 300.000 novih slučajeva klamidijskih spolnih infekcija, od čega 95 posto na Islandu, u Skandinaviji i Velikoj Britaniji. Ova je bakterija, unatoč dobroj terapiji i dijagnostici, već desetljećima važan uzročnik izvanmaterničnih trudnoća i glavni uzrok neplodnosti, ako se na vrijeme ne dijagnosticira i ne liječi. Godišnje se u Hrvatskoj registrira oko 1.000 slučajeva klamidije.

Hepatitis B i C

Serološke biljege akutne ili preboljele HBV infekcije ima čak trećina svjetske populacije, a u svijetu živi više od 350 milijuna kroničnih kliconoša hepatitisa B (najviše zaraženih u EU imaju Bugarska i Latvija). HBV se prenosi krvlju i tjelesnim tekućinama, oko sto puta je zarazniji od HIV-a i deset puta od HCV-a. U Hrvatskoj se hepatitis B najčešće prenosi seksualnim putem i korištenjem nečistog pribora ovisnika o intravenskim drogama. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, Hrvatska je među zemljama s relativno visokom stopom incidencije obolijevanja od HBV-a na europskoj razini i s niskom prevalencijom (0,1 do 2 posto). Prijenos zaraze spolnim kontaktom izvor je infekcije u oko 65 posto osoba, od čega oko dvije trećine u heteroseksualnim vezama. U oko 97 posto zaraženih dolazi s vremenom do spontanog oporavka, dok u 1 do 5 posto oboljelih akutni hepatitis prelazi u kronični oblik bolesti koji može prijeći u cirozu i karcinom. Tada je terapija izbora transplantacija jetre uz doživotno liječenje antivirusnim lijekovima.

Srećom, kod nas se posljednjih godina ipak vidi zamjetan pad pobola od hepatitisa B, što se tumači kao posljedica sustavnog cijepljenja. Dobra je vijest da ga nema u generacijama koje su cijepljene u šestim razredima osnovne škole. Od 2007. uvedeno je i cijepljenje novorođenčadi protiv ove bolesti. Prijenos putem transfuzija krvi, derivata plazme, organa i tkiva pod strogim je nadzorom te je gotovo uklonjen sve boljim testiranjima krvi, krvnih pripravaka, tkiva i organa. Hepatitis C daleko je rjeđe u literaturi opisan i u praksi prisutan kao spolno prenosiva bolest nego hepatitis B, ali je dokazan i njegov spolni prijenos. Posljednjih 15-ak godina u Hrvatskoj se bilježi oko 200 slučajeva hepatitisa C godišnje.

HIV/AIDS

Od 80-ih godina prošlog stoljeća, kad se HIV/AIDS pojavio, broj zaraženih u svijetu prešao je 40 milijuna. AIDS, sindrom stečene imunodeficijencije, uznapredovali je stadij infekcije virusom humane imunodeficijencije (HIV), poznatom po svojstvu da parazitira u stanicama imunosnog sustava koje polako razara, s posljedičnim nastankom brojnih oportunističkih zaraznih i malignih bolesti. Najviše novih slučajeva zaraze u EU prijavljuju Estonija, Latvija i Velika Britanija. Godišnja incidencija AIDS-a u Hrvatskoj je manja od 4 na milijun stanovnika, a incidencija HIV infekcije je 10-14 na milijun. Te vrijednosti svrstavaju Hrvatsku u kategoriju zemalja s niskom učestalošću HIV-a.

Iako je tijekom posljednjih 25 godina učestalost AIDS-a podjednako niska, uz blaži pad broja smrti, čemu je pridonijela i vrlo učinkovita dostupna terapija, zabrinjava lagani porast broja novih slučajeva HIV-a, što se tumači dijelom stvarnim porastom broja zaraženih, a dijelom njihovim intenzivnijim otkrivanjem. Četiri petine slučajeva u Hrvatskoj čine muškarci, a najveći broj registriranih je u dobi od 25 do 49 godina. Dominira spolni put prijenosa. Homoseksualnim odnosom preneseno je 52 posto infekcija, heteroseksualnim 34 posto (oko dvije trećine u usputnim vezama), a oko 7 posto inficiralo se dijeljenjem zaraženog pribora za drogiranje. Ostalih načina prijenosa (posttransfuzijski, s majke na dijete) manje je od pet posto. U preostalim slučajevima put prijenosa je nepoznat.

U Hrvatskoj radi desetak centara za anonimno i besplatno HIV savjetovanje i testiranje (Dubrovnik, Osijek, Pula, Rijeka, Slavonski Brod, Split, Zadar, Korčula, u Zagrebu nekoliko njih) u sklopu preventivnog programa koji financira Ministarstvo zdravlja. Ondje se mogu testirati uzorci krvi i dobiti savjeti za zaštitu i smanjenje rizika od HIV infekcije i drugih spolno prenosivih bolesti. Liječenje HIV i AIDS bolesnika u Hrvatskoj je besplatno.

Srljanje u seks

Spolno prenosive infekcije velik su problem današnjice, stoga je potrebna kvalitetna prevencija i zaštita, osobito djece i adolescenata. Treba im stalno ukazivati na zdravstvene koristi od odgađanja intimnih odnosa i racionalnog postupanja. Osobito se valja kloniti nezaštićenih kontakata s nedovoljno poznatim ili nepoznatim, ali i poznatim promiskuitetnim partnerima. Važno je i kontinuirano ukazivati na potrebu redovnih posjeta ginekologu, dermatovenerologu, urologu ili liječniku opće medicine kako bi se i redovnim kontrolnim pregledima infekcije pravodobno otkrile i liječile.

Koliko je takav pristup važan, pokazuju rezultati istraživanja koje su prije nekoliko godina proveli domaći medicinski stručnjaci na oko 3.000 učenika trećih i četvrtih razreda srednjih škola u Hrvatskoj. Pokazalo se da je gotovo 40 posto mladića i 30 posto djevojaka prvi spolni odnos imalo sa 16 godina te da 20 posto njih pri tom nije koristilo nikakvu zaštitu ni kontracepciju. Mladi misle da su dovoljno zreli, no to nije točno, čak ni u tjelesnom smislu. Tkiva genitalnih organa u djevojaka i mladića mlađih od 17 godina vrlo su ranjiva zbog nezrelosti funkcija i građe, pa je i to razlog više za odgađanje spolnih odnosa do potpunog sazrijevanja - tjelesnog, mentalnog i emocionalnog.

Sretne okolnosti

Većina spolno prenosivih bolesti i infekcija danas se uspješno liječi. Unatoč tome što neke od njih (osobito virusne) mogu postati kronične jer nema lijekova za potpuno izlječenje, zahvaljujući suvremenim terapijama s mnogima od njih može se živjeti dugo i kvalitetno i bez značajnih simptoma. Iako su spolno prenosive infekcije uglavnom vrlo zarazne, treba znati da se, ako iole držite do općih higijenskih propisa i mjera, nećete njima zaraziti niti zrakom, niti vodom, niti rukovanjem niti življenjem u istom prostoru sa zaraženom osobom. Sretna je okolnost što je većina uzročnika spolno prenosivih bolesti razmjerno neotporna i neprilagođena na život izvan ljudskog tijela te ugiba na kontaminiranim površinama za vrlo kratko vrijeme.