Godinama sam trpjela narcise i manipulatore. Na kraju sam ih se riješila bez ijedne riječi

Trpjela sam godinama. Zatim mjesecima. Naposljetku tjednima. Svaki put kad bih, a imam previše iskustva, naletjela na manipulatora i/ili narcisa, skraćivala bih svoju patnju. Dugo mi je trebalo, zato i spominjem godine, da uopće shvatim mehanizme kojima me netko zlostavljao. Zapravo, to bih do kraja shvatila tek kad bi taj odnos, koji me sisao na sve moguće načine, završio.

Ne, nije mi bila dovoljna jedna lekcija. Svaka takva osoba je, unatoč vrlo sličnim obrascima ponašanja, drugačija. Svaku od njih upoznala sam u neko drugo vrijeme, kad sam i sama prolazila kroz neke promjene, krize i potrebe. Zato i jest problem kad nanjuše ono što ti taj tren treba. I to itekako iskoriste, na najmanje primjetan način.

Krene, gotovo uvijek, kao neka bajka. Neki odnos koji predugo tražiš i trebaš. Konačno dobiješ ono što ti je nedostajalo već dulje. Vrijeme, pažnju, ljubav, podršku. Zvuči idilično, jel‘ da? Gotovo je nezamislivo da iza tako lijepih „poklona” stoji sasvim pogrešna i, rekla bih, pokvarena osoba. Neki bi je nazvali i zlom. Vjerojatno ne bi bili daleko od onoga kako sam je ja u tom trenutku doživljavala.

Nije uvijek romantičan odnos

Nije uvijek u pitanju romantičan odnos. Nekad su to tobožnji prijatelji, suradnici, a nekad i krvno srodstvo.

Nakon početnog obasipanja svime onime što ti u tom trenutku najviše treba, krene njihova igra. Namame te na najperfidnije moguće načine u svoju zamku. Učine te ovisnom o njima i kao da si dužna održavati taj odnos po cijenu vlastitog života. Nerijetko bih činila sve samo da ih zadržim i da ne izgubim to što mi daju. Bila sam uvjerena, a danas vjerujem da je to upravo ono što su htjeli postići, da bolje od toga neću dobiti. Da sam konačno dobila sve ono što sam toliko dugo priželjkivala.

Počela bih se bojati svake svoje eventualne pogreške samo da ne odu. Na svaki mig i zahtjev skakala bih iste sekunde, ne poštujući samu sebe. Zaboravljala bih na svoje obveze, želje i planove i stavljala njihove potrebe ispred vlastitih. Sve kako ne bih zajebala.

Moje pogreške, kad bi ih i ako bi ih bilo, bile su danima i tjednima zapamćene i predstavljane kao nešto što je teško oprostivo. Nekad i neoprostivo. Počela bih se ispričavati za neku glupost kao da sam im, u najmanju ruku, slomila nogu, srce ili pregazila autom njima najdraže biće.

Ponekad bih se čak pitala vole li takvi ljudi uopće nekoga ili im je važnije kako kroz te odnose izgledaju u očima drugih. Koliko je u toj njihovoj ljubavi stvarne ljubavi, a koliko potrebe da nešto dobiju zauzvrat?

Trpjela bih, i jesam, sve dok ne bih potpuno izgubila energiju za osnovne stvari. Za posao, svoje interese i hobije. Dok više ne bih imala nimalo slobodnog vremena jer čak i kad ne bismo bili fizički zajedno, mobitel je bio taj koji je hranio taj odnos gotovo dvadeset i četiri sata dnevno.

Pustili bi me na miru dok spavam. A nekad ni to.

Pozivi i poruke usred noći

Teme koje bi me razbudile i nerijetko natjerale na neku akciju. Od ohrabrivanja i smirivanja do doslovnog odlaženja na njihovu adresu, sve kako ne bi bili sami. U tom trenutku osjećala bih se kao uspješna i najbolja frendica, cura, kći... Moja uloga zapravo je bila sasvim nebitna, osim da budem tu kad god pucnu prstima.

S druge strane, ja gotovo nikad nisam ništa slično tražila. Nisam ni znala da trebam i mogu. Tip sam osobe koja može sve sama. Iako znam da to nije dobro za mene, nakon toliko potrošene energije na ljude koji to ne zaslužuju, nesvjesno bih se sa svojim problemima i strahovima borila sama jer drugačije nisam znala.

Nekad bi me toliko pojeli takvi odnosi da bih, kad bih nakon dva, tri ili više sati provedenih s njima, sati u kojima bi barem osamdeset posto vremena bilo fokusirano na njih, došla doma, ubacila nešto za jesti, i to ako, i zaspala.

Umor kao da sam kopala kanale.

Kad bi taj odnos bio na najintenzivnijoj razini, jer s vremenom su rasle i njihove potrebe za pažnjom, ista ili slična situacija ponavljala bi se danima koji su slijedili. Svaki dan ja umorna, a netko namiren i zadovoljan jer ima budaletinu koja će skočiti na sve.

Prije ili kasnije došlo bi mi do glave da taj odnos nije za mene. Da ne dobivam gotovo ništa, a dajem puno previše. Da nisu jednako uloženi ni trud ni vrijeme i da gotovo u potpunosti gubim sebe. Čak i kad ne bih posumnjala da je iza svega toga narcis, jasno mi je bilo da iz tog odnosa moram van.

U meni je problem

Pokušala bih razgovarati. Objasniti što me muči, što mi smeta i zašto više ne mogu tako. Nerijetko bi mi se to obilo o glavu. Odjednom sam ja bila ta koja je sve krivo shvatila, pročitala ili napravila. U meni je bio problem. Dapače, ja sam bila ta koja je iskorištavala drugu stranu.

I premda sam negdje duboko znala da to nije istina, uspijevalo me pogoditi. Još jednom bih se našla u situaciji da se branim umjesto da odlazim.

Najzad bih odlučila da nisam na dobrom mjestu. Da ta osoba, koja god njezina ili njegova uloga bila u mom životu, ne zaslužuje toliko mene. Da me iskorištava i napaja se na meni na odvratne načine.

Konačno bih čula ono što su mi drugi, ljudi koji su bili izvan tog odnosa i promatrali sa strane, dugo govorili. Uvijek je bilo onih koji bi hodali okolo s upaljenim transparentima, ali ja bih odlučila žmiriti. Gurala bih do one granice kad bih se u potpunosti izgubila pa više ne bih znala je li more dolje, a nebo gore ili je obrnuto.

Potpuno nesvjesno, ne jednom sam takve odnose završila vrlo jednostavno.

Nestala bih.

Ne bih imala, a to nije bila ni laž, energije za njihova sranja i probleme. Odjednom bih zatvorila sve kanale kojima bi te osobe mogle doći do mene. Nisu mi više bili zanimljivi, nisam im više davala pažnju ni vrijeme. Bilo mi je dosta.

I onda opet rafalna paljba s druge strane.

Problem je u meni, ne mogu se tako ponašati, zašto se ne javljam, zašto ovo ili ono. Postali bi gladni, nenaviknuti da od mene ne dobivaju sve što traže.

I kad bi bili tako gladni, nakon obaveznog reda vrijeđanja i zastrašivanja, u mojim bi iskustvima naposljetku nestali i oni.

Još bi nekoliko puta pokušali dokazati da sam ja bila ta koja je iskorištavala i manipulirala. Ja bih to ignorirala i završila svaku komunikaciju.

Završili bi i oni.

Znate kad i kako?

Kad bi pronašli novi izvor pažnje.

U odnosima koje sam proživjela događalo se upravo to. Nakon što od mene više nisu dobivali reakciju, fokus bi se prebacio na nekoga drugoga. Ponekad sam imala dojam da je ta osoba već dugo bila u rezervi.

Tad bi ona dobivala sve ono što sam i ja na početku. Hvalospjeve, pohvale, zahvalnost, ljubav i pažnju. Obasipanje apsolutno svime što gotovo svakome od nas barem jednom u životu nedostaje.

Jao si ga nama ako u takvom trenutku naletimo na manipulatora. Može nam se učiniti kao najbolja osoba na svijetu, sve dok ne počne okretati naše potrebe protiv nas. I crpit će nas dokle god mu to dopuštamo.

Nekad su to godine, a nekad tjedni.

Oprez i podrška

Ne tvrdim da je svaka osoba koja se tako ponaša klinički narcis niti da će svatko reagirati jednako kad mu uskratite pažnju. Posebno ako postoji nasilje, prijetnja ili proganjanje, izlazak iz takvog odnosa zahtijeva oprez i podršku, a ne samo prestanak odgovaranja na poruke.

Ali jedno sam iz vlastitog iskustva naučila. Ne moram se beskonačno objašnjavati nekome tko svako moje objašnjenje koristi kao priliku za novu raspravu. Ne moram dokazivati da sam dobra osoba nekome tko me uporno uvjerava da nisam. Ne moram potrošiti i posljednji atom energije pokušavajući spasiti odnos u kojem sam već odavno izgubila sebe.

I zato danas više ne tražim savršene riječi kojima ću takvim ljudima objasniti koliko su me povrijedili.

Nekad je dovoljno prestati sudjelovati.

Učinite sve što možete da što prije prepoznate odnos koji vas iscrpljuje i počnite se brinuti za sebe. Onu pažnju koju ste toliko tražili od drugih pokušajte pokloniti i sebi. Ne zato što će vas to učiniti nedodirljivima ili zauvijek zaštititi od manipulatora, nego zato što ćete možda ranije prepoznati trenutak u kojem počinjete gubiti sebe.

Jer meni je trebalo previše godina da shvatim nešto što danas zvuči tako jednostavno.

Ne moram čekati da me netko potpuno iscrpi da bih imala pravo otići.

Do idućeg puta, ne dajte na sebe. Ne nasjedajte na bajke samo zato što ste tužni i usamljeni.

Zagrljaj,

A.

Anu možete pratiti i na Facebooku i Instagramu.