Uravnotežena prehrana ono je čemu trebamo svi težiti, a pogotovo oni sa šećernom bolesti. Što je zapravo uravnotežena prehrana i na što posebno trebaju obratiti pažnju dijabetičari, objašnjava dr. Anica Badanjak, internist-endokrinolog:
Zdrava, uravnotežena (balansirana) prehrana je potrebna za održavanje dobrog zdravlja i podrazumijeva unošenje svih potrebnih hranjivih tvari u organizam. U hranjive tvari ubrajamo proteine (bjelančevine), ugljikohidrate i masti, poznate kao makronutrijenti, jer ih unosimo u većim količinama. Tvari koje trebamo u mnogo manjim količinama za dobro funkcioniranje organizma nazivamo mikronutrijentima, a uključuju vitamine i minerale. Sve namirnice sastoje se od jednog ili više makronutrijenata. Za osobe sa šećernom bolešću važno je znati kako pojedini makronutrijent utječe na šećer u krvi i kolika mu je energetska vrijednost, radi planiranja obroka. Bjelančevine ili proteini važni su za razvoj organizma i sastavni su dio svih stanica, reguliraju imunosni sustav i tako Uravnotežena prehrana za dijabetičare sudjeluju u obrani organizma. Za probavu proteinske hrane potrebna su 3-4 sata, a utjecaj na koncentraciju šećera u krvi je zanemariv. Masti su koncentrirani izvor energije i masnih kiselina potrebnih za rast i zdravlje, a pomažu apsorpciju nekih vitamina. Ugljikohidrati su primarni izvor energije, posebice za mozak. Uključuju škrob, šećere i vlakna.
Energija za stanice
Osnovna uloga šećera i škroba je da osiguraju energiju svakoj tjelesnoj stanici. Dok su škrob i šećeri izvori energije za život, vlakna održavaju crijeva zdravim, pomažu u prevenciji pretilosti (debljine). Ugljikohidrate dijelimo na brzodjelujuće, koji se brzo probavljaju, i na sporodjelujuće, koji se probavljaju sporije zbog sadržaja vlakana. Ugljikohidrati su bitan dio naše prehrane, ali ih je važno pravilno odabrati, posebice kod osoba sa šećernom bolešću, jer najviše utječu na šećer u krvi. Kada konzumiramo hranu bogatu ugljikohidratima, naše ih tijelo razgrađuje u šećer glukozu i tako podiže koncentraciju glukoze u krvi. To potiče izlučivanje inzulina iz gušterače koji pomaže održavati normalne koncentracije glukoze u krvi. Kod osoba sa šećernom bolešću inzulina nema ili je poremećeno njegovo djelovanje, pa hrana bogata ugljikohidratima povećava koncentraciju glukoze u krvi. Skok je brži i viši nakon konzumacije jednostavnih ugljikohidrata, stoga ih treba izbjegavati. Iznimka su situacije kada je potreban brzi izvor energije, npr. kod naglog pada šećera (hipoglikemije), kada služe kao lijek, jer brzo podižu šećer u krvi (uzimaju ih osobe s blagom ili umjerenom hipoglikemijom koje su pri svijesti). Jednostavni ugljikohidrati prirodno se nalaze u voću, ali sporije djeluju ako konzumiramo cjelovitu voćku (zbog vlakana). Stoga osobama sa šećernom bolešću koje imaju nagli pad šećera, a mogu uzeti hranu na usta, treba dati sok od jabuke ili naranče (brže djeluje jer ne sadrži vlakna). Jednostavne ugljikohidrate često nalazimo u prerađenoj hrani, koja je inače nutritivno siromašna, ali sadrži dodane šećere, pa slatki sokovi i klasična Coca Cola mogu poslužiti za brzi porast šećera ako je osoba u hipoglikemiji.
Složeni ugljikohidrati
Za svakodnevnu prehranu birajte složene, zdrave ugljikohidrate jer ne izazivaju nagle skokove šećera u krvi zbog toga što sadrže i druge hranjive sastojke kao što su vitamini, minerali, vlakna, a neki sadrže bjelančevine i zdrave masti. Tu spadaju integralne žitarice, mahunarke (leća, grah, slanutak), neškrobno povrće (tikvice, patlidžani), kao i škrobno povrće (krumpir, kukuruz - zbog bržeg porasta šećera u krvi treba ograničiti njegovu konzumaciju i kombinirati ga s neškrobnim povrćem). Najčešća greška u prehrani je konzumacija visokoprerađene visokokalorijske hrane s puno šećera, škroba, masti, a bez vlakana i nutritivno vrijednih sastojaka. Meso je izvor proteina, ali moramo izbjegavati crveno (opasnost od zloćudnih bolesti) i masno (zasićene masti povećavaju rizik od bolesti srca i krvnih žila). Konzumirajte bijelo meso, meso peradi bez kožice, meso zeca i kunića, a po mogućnosti dva puta tjedno ribu (poželjno plavu - bogatu omega-masnim kiselinama). Birajte zdravije masnoće. Hrana s visokim udjelom dobrih masti uključuje biljna ulja (kao što su maslinovo, uljane repice, suncokretovo, sojino i kukuruzno), orašaste plodove, sjemenke, avokado i ribu.
Opasne transmasti
Najopasnija vrsta masti su transmasti, nusproizvod su hidrogenizacije ulja, a nekad su se nalazile u margarinu. Danas je njihova upotreba ograničena, a u nekim zemljama i potpuno zabranjena. Još se mogu naći u nekim keksima i pekarskim proizvodima, pa čak i u jušnim kockama (čitajte deklaracije na proizvodima, ne kupujte one na kojima piše da sadrže djelomično hidrogeniziranu biljnu mast/ulje, odnosno transmasti). Makronutrijenti imaju energetsku vrijednost: ugljikohidrati i proteini 4, a masti 9 kalorija po jednom gramu (Kcal/g). Kalorije su mjera energije kojom nas hrana opskrbljuje. Ukupni dnevni izvor kalorija trebao bi biti: 10-20 posto iz bjelančevina (1-1,5 g na jedan kilogram tjelesne mase), iz ugljikohidrata 45-65 posto i iz masti do 30 posto. Kod osoba sa šećernom bolešću kalorijski unos iz ugljikohidrata trebao bi biti manji, oko 45 posto. To znači da će se povećati unos iz masti. Individualizirani pristup često je najbolji kada se radi o unosu ugljikohidrata.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....