Porast nasilja i oružanih incidenata: tko su počinitelji, što ih motivira, društvene posljedice i utjecaj na mlade

Jučer je u Švedskoj došlo do tragične pucnjave u školi, u kojoj je smrtno stradalo desetoro ljudi, a danas je pucnjava u Bruxellesu uznemirila stanovnike grada kao i mene osobno jer živim u ovom gradu. Inače je ta četvrt Gare du Midi, poznata po visokoj stopi kriminala, delinkvenciji i nasilju. Nedavno je bila tragedija u Prečkom, itd. Čini mi se da ovakvi i slični incidenti postaju sve učestaliji i otvaraju važno pitanje o njihovim uzrocima, profilu počinitelja te posljedicama po društvo.

Psihološki profil

Istraživanja pokazuju da počinitelji nasilnih djela, bez obzira na dob, često imaju složen psihološki profil obilježen osjećajem otuđenosti, niskim samopouzdanjem, neuspjelom socijalizacijom i nerijetko mentalnim teškoćama poput depresije ili antisocijalnih poremećaja. Mnogi od njih su iskusili nasilje u obitelji, zanemarivanje ili vršnjačko zlostavljanje, što može pridonijeti osjećaju beznađa i bijesa koji se s vremenom akumuliraju.

Istraživanje objavljeno u časopisu Behavioral Sciences & the Law analizira psihološke profile počinitelja masovnih ubojstava. Studija je otkrila da su počinitelji često muškarci s poviješću socijalne izolacije, osjećajem nepravde i sklonosti ka detaljnom planiranju svojih djela. Također, mnogi od njih pokazuju znakove narcističkih osobina i potrebu za priznanjem ili osvetom. Druga studija, objavljena u časopisu Journal of Forensic Sciences, ističe da su počinitelji masovnih pucnjava često motivirani kombinacijom osobnih neuspjeha, percipiranih društvenih nepravdi i želje za stjecanjem medijske pažnje. Ovi čimbenici mogu dovesti do razvoja osjećaja beznađa i bijesa, što rezultira nasilnim ishodima.

Ova istraživanja pružaju uvid u složene psihološke i socijalne čimbenike koji doprinose počinjenju masovnih nasilnih djela, naglašavajući važnost rane intervencije i podrške za pojedince koji pokazuju rizične znakove.

Kod počinitelja je također prisutna je i tendencija prema crno-bijelom razmišljanju, gdje se svijet doživljava kao nepravedno i neprijateljsko mjesto, a nasilje postaje način izražavanja unutarnje boli ili ostvarivanja osjećaja moći. Ključno je razumjeti da niti jedan počinitelj ne postaje nasilan preko noći - iza svakog čina stoji proces dugotrajnog emocionalnog i socijalnog raspada.

Utjecaj na mlade

Osim neposrednih žrtava, nasilje ostavlja duboke posljedice na cijelo društvo. Strah i nesigurnost među mladima postaju sve prisutniji, a osjećaj zajedništva i povjerenja u institucije slabi. Djeca i adolescenti koji odrastaju u društvu u kojem su pucnjave i nasilje sve učestaliji mogu razviti povećanu anksioznost, osjećaj bespomoćnosti i smanjen prag tolerancije na frustraciju.

Senzacionalističko medijsko izvještavanje o nasilju može doprinijeti fenomenu imitacije, gdje pojedinci koji se osjećaju odbačeno ili marginalizirano vide počinitelje ovih zločina kao sredstvo izražavanja vlastitog nezadovoljstva. S druge strane, prekomjerna izloženost nasilju putem društvenih mreža i videoigara može dodatno otupljivati empatiju i normalizirati agresiju kao način rješavanja problema.

Što možemo naučiti i kako djelovati?

Prevencija nasilja među mladima zahtijeva sustavan i interdisciplinaran pristup. Ključne su sljedeće mjere:

• Rana intervencija i mentalno zdravlje - Psihološka podrška u školama, redoviti razgovori s djecom o emocionalnim izazovima te dostupnost stručnjaka koji mogu prepoznati rizična ponašanja mogu igrati ključnu ulogu u prevenciji.
• Obrazovni sustav - Škole trebaju promovirati emocionalnu inteligenciju, nenasilnu komunikaciju i rješavanje sukoba kroz kurikularne programe.
• Odgovornost medija - Mediji trebaju izbjegavati senzacionalizam i dati veći fokus na preventivne strategije i pozitivne uzore.
• Roditeljska uloga - Otvorena komunikacija, emocionalna podrška i postavljanje jasnih granica mogu značajno smanjiti rizik od nasilnog ponašanja kod djece i mladih.
• Regulacija pristupa oružju - Striktnija kontrola dostupnosti vatrenog oružja može smanjiti mogućnost da impulzivne odluke prerastu u tragedije.

Dakle, porast nasilja među mladima nije neizbježan društveni fenomen, već izazov i problem koji zahtijeva sveobuhvatno rješenje. Umjesto da se fokusiramo samo na posljedice, moramo ulagati u prevenciju, mentalno zdravlje i izgradnju društva u kojem mladi osjećaju pripadnost, podršku i sigurnost.

Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje