Dr. Matković Ferreri: Ovih 14 stvari mogu uzrokovati demenciju i sve su u našim rukama! Odmah napravite jednu promjenu

Piše: Mr. sc. Vjera Matković Ferreri, dr. med., spec psihijatar, subspec. biologijske psihijatrije, spec. neurolog, somnolog

Demencije su velika skupina poremećaja u kojima je prvenstveno oštećeno pamćenje i učenje (usvajanje novih sadržaja), ali i druge spoznajne funkcije kao što su jezična komunikacija, socijalne interakcije, mogućnost rasuđivanja i planiranja. Temeljem obrasca i brzine kognitivnog propadanja i pridruženih simptoma moguće je naslutiti koji je patofiziološki proces u podlozi, a danas je zahvaljujući velikom napretku u dijagnostici moguće postaviti preciznu dijagnozu u ranim fazama bolesti. Iako se radi uglavnom o progresivnim i još uvijek većinom neizlječivim bolestima, precizna dijagnoza je izuzetno bitna.

Glavni razlog je to što je neke demencije ipak moguće zaustaviti ili, rjeđe, izliječiti, poput one kod poremećenog funkcioniranja štitne žlijezde, povišenog tlaka cerebrospinalne tekućine, manjka vitamina, intoksikacija (teški metali) i nekih oblika encefalitisa (infektivnih i autoimunih), osobito kod mlađih osoba gdje su takvi oblici kognitivnog propadanja češći. Drugi razlog je to što su nove terapijske mogućnosti izgleda na pomolu i za dosad neizlječive uzroke demencija, poput one kod Alzheimerove bolesti.

Čimbenici rizika

Glavni čimbenici rizika za razvoj demencije su visoka dob i nasljeđe na koje ne možemo utjecati. Međutim, na brojne čimbenike koji su uzročno povezani s gotovo polovicom demencija, prema novim spoznajama nabrojeno ih 14, možemo utjecati, tj. djelovati preventivno. To su nagluhost, depresija, pušenje, arterijska hipertenzija, pretjerano uzimanje alkohola, pretilost, zagađenje zraka, traumatske ozljede mozga, šećerna bolest, socijalna izolacija, manjak fizičke aktivnosti i niska educiranost. Od ove godine u čimbenike rizika na koje se može preventivno djelovati uvršteni su i visoka razina "lošeg", LDL kolesterola kod osoba mlađih od 65 godina i slabovidnost u starosti.

Dr. Vjera Matković Ferreri, psihijatrica, neurologinja i somnologinja,

DAMIR SKOMRLJ CROPIX

Poznato je da je ono što je dobro za tijelo dobro i za mozak. Mozak je relativno mali organ, no vrlo pohlepan za energijom. Da bi preživio, a kamoli dobro funkcionirao, zahtijeva neprekidan dotok kisika i hranjivih tvari što najviše ovisi o zdravim krvnim žilama i zdravom srcu. Uredan krvni tlak te uredne vrijednosti šećera i lipida preduvjet su za zdrave krvne žile i zdravo srce. Neurodegeneracija, propadanje živčanih stanica, ima iste čimbenike rizika kao i kardiovaskularne bolesti. Uz energetske potrebe, mozgu treba i stalna stimulacija koju ostvaruje kroz zdrava osjetila, i to osobito vid i sluh. Mozgu trebaju zadaci i izazovi, ali ne u suviše velikim količinama koje predstavljaju stres na koji je osobito osjetljiv. Treba mu i odmor i vrijeme za regeneraciju i obnavljanje neuronskih veza, što se među ostalim događa dok spavamo. U dubokim fazama spavanja se i najlakše rješava otpadnih tvari koje su se nakupile tijekom intenzivne neuronske aktivnosti. Paše mu i malo dosade.

PREHRANA

Puno se govori o blagodatima mediteranske dijete, osobito na kardiovaskularni sustav. Mediteranska prehrana obiluje biljnim vlaknima (prebioticima), antioksidansima (osobito iz maslinovog ulja), relativno je siromašna životinjskim proteinima i zasićenim mastima. Uključuje i uzimanje male količine alkohola, i to crnog vina. Priprema hrane, osim što zahtijeva vrijeme, kognitivno je zahtjevna i aktivira mozak, a nabavka nas pokreće na kretanje. Mediteranska je dijeta neodvojiva od mediteranskog načina života koji uključuje polaganu pripremu hrane kod kuće, dugo uživanje u hrani i (kratak) popodnevni odmor nakon glavnog obroka. Međutim, ove zdrave navike teško je uklopiti u današnji uobičajeni ritam života. Zajednička odlika prehrane tzv. plavih zona, gdje žive brojni stogodišnjaci, i mediteranske dijete je umjerenost u hrani (čak blaga pothranjenost jedan je od najučinkovitijih anti-age postupaka u brojnim životinjskim modelima), puno hrane biljnog porijekla uz zdrave životne navike kao što su dugotrajni boravak na otvorenom, bogat društveni život, zadovoljstvo i fizička aktivnost.

TJELESNA TEŽINA

Pretilost je često udružena s hipertenzijom, šećernom bolesti i opstruktivnom apnejom u spavanju te je jedan od glavnih čimbenika rizika za kardiovaskularne bolesti, a i kognitivne poremećaje. Gubitak tjelesne težine zbog promjene načina prehrane i pojačane fizičke aktivnosti dovodi do blagog poboljšanja kognitivnih funkcija. No i pothranjenost, osobito ona u mladosti, povezana je s kognitivnim smetnjama.

LDL KOLESTEROL

Razina LDL, tzv. lošeg kolesterola kod osoba srednje dobi povezana je aterosklerozom te je ujedno čimbenik rizika za razvoj kognitivnih poremećaja. Uzročno-posljedična veza jasnija je za razvoj vaskularnih demencija (posljedica su oštećenja krvnih žila), no viši je rizik i za razvoj Alzheimerove bolesti. Mehanizam kojim visok LDL kolesterol može dovesti do Alzheimerove bolesti nije poznat, no moguće je da inhibira enzime koji otapaju betaamiloid. Na razinu LDL kolesterola može se razmjerno lako utjecati. Uz promjene u prehrani, lijekovi, najčešće su to statini, kojima se snižava razina kolesterola radi prevencije kardiovaskularnih bolesti, mogli bi koristiti i u smanjenju rizika za razvoj demencije. Mozak je izuzetno osjetljiv na manjkavu cirkulaciju krvi, a statini pomažu da krvne žile budu zdrave. Statini imaju antioksidativno i protuupalno djelovanje, a poznato je da i kognitivno propadanje ima i upalnu genezu te da slobodni radikali djeluju neurotoksično. Jedno vrijeme, vodeći se mišlju da je mozak građen većinom od kolesterola te da će smanjenjem razine kolesterola doći do bržeg oštećenja, ova skupina lijekova se izbjegavala kod dementnih, no istraživanja su ovaj stav opovrgnula.

Otpornost mozga, tj. održano funkcioniranje unatoč "objektivnim" nalazima zove se kognitivna rezerva. Dokazano je da kognitivnu rezervu možemo povećati fizičkom, mentalnom i društvenom aktivnošću, i to tijekom cijelog života

SHUTTERSTOCK

Šećerna bolest oštećuje i velike i male krvne žile. Inzulinska rezistencija, karakteristika šećerne bolesti tipa 2, mijenja cijeli metabolizam, pa tako i onaj u mozgu. Uz patološke promjene vezane uz Alzheimerovu demenciju (beta-amiloid i tau), oksidativni stres i upala uzrokuju oštećenje neurona. Prerano je reći hoće li novi lijekovi za šećernu bolest i pretilost (GLP-1 agonisti) umanjiti rizik od razvoja demencije, no s obzirom na njihovo djelovanje na ova dva važna čimbenika rizika, a uz to posredno i na apneju u spavanju, ima razloga za optimizam.

FIZIČKA AKTIVNOST

Poznato je koliko je fizička aktivnost korisna u održavanju zdravlja, a bavljenjem fizičkom ostvarujemo i društvene aktivnosti. Tijekom mišićne aktivnosti oslobađaju se tvari koje potiču rast neurona i u zrelom mozgu, i to osobito onim dijelovima moždane kore zaduženim za učenje, pamćenje i regulaciju raspoloženja. Možda najbrži učinak vidimo na boljem raspoloženju, i to neposredno nakon fizičke aktivnosti. Velikim i dugotrajnim istraživanjem je dokazano da čak i ljudi koji samo lagano vježbaju imaju čak 40 posto manju vjerojatnost kognitivnog propadanja. Kod već oboljelih od demencije nakon vježbanja se pamćenje poboljšava, a učinak može trajati i tjednima. Fizička aktivnost ne djeluje samo putem bolje cirkulacije krvi kroz zdravije krvne žile već aktivni mišići izlučuju tvari koje povoljno djeluju na živčane stanice, popravljaju raspoloženje i pamćenje. Na zdravlje mozga povoljno djeluje aerobna fizička aktivnost, ali i vježbe snage. Povezane su s boljim pamćenjem i bržim vremenom reakcije, boljom prostornom orijentacijom i verbalnim sposobnostima starijih osoba.

ALKOHOL

Alkohol je najčešći uzrok zatajenja jetre, povećava rizik nastanka malignih bolesti, a uzrokuje i srčano zatajenje. Međutim, najpogubnije djeluje na živčani sustav. Uzorkuje oštećenje perifernih živaca, degeneraciju malog mozga (pa su dugotrajni ovisnici o alkoholu, i kada nisu akutno intoksicirani, nestabilni u hodu), moždanu atrofiju i alkoholnu demenciju, tzv. Wernicke-Korsakoffljev sindrom. Sindrom karakteriziraju smetnje pamćenja i sklonost konfabuliranju, tj. popunjavanju rupa u pamćenju izmišljenim pričama. Nerijetko su takve osobe i paranoidne, osobito spram bračnog partnera. Alkoholna demencija nastaje zbog izravnog toksičnog učinka alkohola, manjka vitamina B1 (tiamin) te učestalih traumatskih ozljeda glave.

CIGARETE

Oboljeli od Parkinsonove i Alzheimerove bolesti rjeđe su pušači, što ukazuje na to da neki od sastojaka cigaretnog dima štite od ovih bolesti. Međutim, negativni učinci pušenja cigareta daleko nadmašuju one pozitivne. Sva su nova istraživanja potvrdila povezanost demencije i pušenja te pokazuju da nikada nije kasno prestati pušiti.

ZAGAĐENOST

Toksične čestice dima, osobito iz krutih goriva, ispušnih plinova i mikroplastike, nisu povezane samo s plućnim, kardiovaskularnim i malignim bolestima već dovode i do bržeg kognitivnog propadanja izloženih osoba. Toksične tvari mogu se nakupljati i u našim domovima, primjerice ugljični monoksid, radon, isparine boja, sredstava za čišćenje, pa čak i isparavanje nastalo prilikom kuhanja.

Mozak voli dovoljno sna i malo dosade

SHUTTERSTOCK

Oči su zapravo dio mozga. Gotovo cijeli zatiljni dio mozga odgovoran je za obradu vidnih podražaja. Oštećenja vida, primjerice zbog razvoja staračke mrene (zamućenje leće, što je izlječivo), nekontroliranog glaukoma (povišen očni tlak oštećuje mrežnicu), dijabetičke retinopatije (može se utjecati na čimbenike rizika i djelovati preventivno) i degeneracije makule (oštećen je vid u sredini vidnog polja, najčešće povezana sa starenjem) smanjuju dostupnost senzornih podražaja, mogućnost interakcije i komunikacije s okolinom i tako doprinose razvoju demencije.

SLUH

Kod staračke nagluhosti oštećena je percepcija upravo onih frekvencija nužnih za govornu komunikaciju pa time pridonosi socijalnoj izolaciji i depresiji (obje su čimbenik rizika za demenciju). Smanjuje se i kognitivna stimulacija. Isti poremećaji cirkulacije mogu zahvatiti i strukture srednjeg uha i dijelove mozga za slušanje, razumijevanje govora i pamćenje. Gubitak sluha može biti uzrokovan izloženosti buci. Ako se radi u buci na poslu, treba nositi zaštitnu opremu. Uživanje u (pre)glasnoj glazbi, koliko god ona bila blagotvorna za naše raspoloženje, osobito preko slušalica, treba izbjegavati. Do gluhoće mogu dovesti ponavljane infekcije uha i gornjih dišnih puteva pa ih stoga treba pravovremeno liječiti. Korištenje slušnih pomagala umanjuje rizik od nastanka i progresije kognitivnih smetnji.

ORALNO ZDRAVLJE

Dokazano je da osobe s gubitkom zuba imaju promjene u dijelovima mozga koje zahvaća i Alzheimerova bolest. Dakle i djelovanjem na zdravlje usne šupljine, prvenstveno pravilnom i redovitom higijenom i prehranom, možemo utjecati na stanje cijelog organizma, pa i mozga, te tako spriječiti demenciju.

Bolja educiranost i dugotrajno školovanje povezani su s visokom kognitivnom rezervom i djeluju zaštitno od razvoja kognitivnih poremećaja

SHUTTERSTOCK

MIKROBIOM

Mikrobiom crijeva uz živčane stanice probavnog sustava otpušta neurotransmitere (serotonin, dopamin i GABA) koji sudjeluju u komunikaciji između neurona. Također bitno je znati da probavni sustav sadrži gotovo jednak broj živčanih stanica kao i središnji živčani sustav. Ta dva naizgled odvojena živčana sustava komuniciraju putem dugačkog moždanog živca vagusa. Struktura mikrobioma mijenja se kako starimo. Zdrave starije osobe imaju brojnije i različitije vrste bakterija od onih koji fizički i mentalno propadaju, kod kojih je zabilježeno manje vrsta mikroorganizama. Iako je još puno toga nejasno u vezi s mikrobiomom, može se poboljšati prehranom. Što je naša prehrana raznolikija i bogatija vlaknastom biljnom hranom, fermentiranim proizvodima poput jogurta, kefira i kiselog kupusa, naš je mikrobiom zdraviji.

IZOLACIJA VS. INTERAKCIJA

Povezanost društvene izolacije i kognitivnih smetnji čvrsta je i dvosmjerna. Kognitivne smetnje podržavaju socijalnu izolaciju, a vrijedi i obrnuto. Samci i udovci češće i ranije pokazuju kognitivne smetnje, što vrijedi i za kardiovaskularne i maligne bolesti. Osamljeni ne samo da se ne brinu o drugima, ne brinu se ni za sebe. Samoća je povezana s višom konzumacijom alkohola i sedativa. Društveni kontakt djeluje zaštitno, društveni ljudi imaju zdravije životne stilove, od izbora hrane do kretanja, a interakcija, i to osobito ona izravna, potiče mentalnu aktivnost... U interakciji s drugim ljudima aktivira se velik dio mozga, a aktivacija podržava preživljavanje neurona. Služenje mobilnim uređajima za ostvarivanje kontakata može biti i poticajno, no kod već razvijenih kognitivnih smetnji uz senzorne deficite može biti suviše zahtjevno i zapravo obeshrabrujuće. Kućni ljubimci, osobito psi, učinkovita su mjera prevencije bolesti, pa tako i demencije. Šetnje sa psima predstavljaju obaveznu, redovitu i blagu fizičku aktivnost. Tom prilikom vlasnici pasa se susreću i druže sa sebi sličnima, šetačima pasa. Ostvarivanje interakcija s ljubimcem i drugim ljudima čini nas društveno, a ne samo fizički aktivnima. Znanstveno je potvrđeno i da vlasnici pasa žive dulje i imaju višu kvalitetu života. Društvenim interakcijama obogaćujemo i već spomenuti mikrobiom. Na sastav mikrobioma utječu i kontakti s obitelji, prijateljima, ljubavnicima i kućnim ljubimcima.

Što kad primijetite da ne pamtite kao ranije

Subjektivni kognitivni poremećaj može biti prvi znak demencije. Oboljeli sam primjećuje da ne pamti kao ranije i da je zbunjen. Međutim, može se raditi i o tzv. funkcionalnom kognitivnom poremećaju koji nema značajke demencija, no pogođena osoba svejedno otežano funkcionira, anksiozna je zbog svoje zaboravljivosti i zabrinuta za budućnost i mogućnost daljnjeg propadanja. Oboljeli od demencije kod Alzheimerove bolesti obično nisu svjesni deficita i nemaju uvid u bolest. Nasuprot tome, oboljeli od depresije, čija pojavnost također raste s dobi, naglašavaju svoje smetnje i ovdje se radi o tzv. pseudodemenciji. No u praksi najčešće postoje preklapanja te je u jednom pregledu, bez praćenja pacijenta, teško reći o čemu se zapravo radi. Ponekad ne pomažu ni slikovne pretrage jer stupanj i obrazac atrofije mozga, kao niti količina nataloženog beta-amiloida ne mora odgovarati kognitivnom oštećenju. Niti invazivna lumbalna punkcija kojom se dobiva likvor u kojem se traži biljeg Alzheimerove bolesti ne daje definitivan i nedvosmislen odgovor. Naime, pozitivan nalaz biobiljega ne znači da netko ima kognitivni poremećaj, a negativan nalaz isključuje samo Alzheimera, a ne druge oblike demencija. Tada funkcionalne pretrage mozga mogu djelomično pomoći pri dijagnoz