Bol u vratu, trnci u prstima i glavobolja najčešće su pogrešno liječene tegobe. Dr. Petričević: ovo jedino daje rezultate

Cervikalni sindrom jedan je od najčešćih razloga dolaska pacijenata u moju ordinaciju i jedna od najčešće pogrešno liječenih tegoba. Mnogi pacijenti godinama uzimaju lijekove a da nikad nisu prošli strukturirani program fizikalne terapije. A upravo fizikalna terapija i vježbe jačanja cervikalne muskulature jedini su pristup koji daje dugoročne rezultate. Lijekovi ublažavaju simptome, ali ne liječe uzrok. Bol u vratu koja se širi u ruku, trnci u prstima i jutarnja ukočenost vrata mogu imati više uzroka, a pravilna dijagnoza ključna je za odabir pravilnog liječenja.

Cervikalni sindrom (cervikalna spondiloza) degenerativno je stanje cervikalne kralježnice, dijela kralježnice koji se sastoji od sedam kralježaka u vratu (C1-C7). S godinama intervertebralni diskovi između cervikalnih kralježaka gube vlagu i elastičnost, stanjuju se i postaju manje otporni na mehanički stres. Kao odgovor na degeneraciju tijelo formira osteofite (koštane izrasline) na rubovima kralježaka koji mogu sužavati prostor za prolaz živčanih korjenova i krvnih žila.

Prirodni proces starenja

Cervikalni sindrom najčešće pogađa osobe starije od 40 godina, a učestalost raste s dobi. Procjenjuje se da više od 85 posto osoba starijih od 60 godina ima radiološke znakove cervikalne spondiloze, iako ne moraju svi imati simptome.

Najčešći uzrok cervikalnog sindroma je prirodni proces starenja koji uzrokuje postepenu degeneraciju intervertebralnih diskova. Diskovi gube vodu, stanjuju se i postaju manje elastični - smanjuje se njihova sposobnost apsorpcije sila i povećava rizik od fisura i hernijacije. Drugi uzroci odnose se na traumu vrata (prometne nesreće, padovi, sportske ozljede), dugotrajan rad u nepovoljnom položaju (rad za računalom, gledanje u mobitel), genetsku predispoziciju, pušenje jer smanjuje dotok krvi u diskove i ubrzava degeneraciju.

Kako ga prepoznati?

Simptomi cervikalnog sindroma razlikuju se ovisno o tome jesu li zahvaćeni samo lokalni strukturni elementi vrata ili je pak došlo do kompresije živčanih korjenova (radikulopatija) ili leđne moždine (mijelopatija).

Lokalni simptomi - cervikalna kralježnica

• bol u vratu - od tupe do oštre, pogoršava se okretanjem glave i dugotrajnim sjedenjem
• jutarnja ukočenost vrata - posebno izražena nakon buđenja
• smanjen raspon pokreta vrata - otežano okretanje i naginjanje glave
• bol u ramenima i gornjem dijelu leđa
• cervikogena glavobolja - počinje u zatiljku i širi se prema tjemenu ili čelu.

Cervikalni bolni sindrom s radikulopatijom

Kada osteofiti ili hernija cervikalnog diska pritišću živčani korijen, javlja se radikulopatija - bol, trnci i utrnulost koji se šire duž puta živca od vrata prema ruci. Prate je:

• bol koja se širi od vrata prema ramenu, nadlaktici, podlaktici i prstima
• trnci i utrnulost u prstima i šaci - karakteristični za kompresiju specifičnog živčanog korijena
• slabost mišića ruke - otežano hvatanje ili podizanje predmeta
• simptomi se tipično pogoršavaju pri određenim položajima glave.

Cervikalna mijelopatija - ozbiljna komplikacija

Kada su prostori cervikalne kralježnice toliko suženi da pritišću leđnu moždinu, govorimo o cervikalnoj mijelopatiji, ozbiljnijem stanju koje zahtijeva hitnu neurološku procjenu. Ne odgađajte odlazak liječniku ako osjećate:

• poremećaj hoda i ravnoteže
• slabost u nogama
• poremećaj kontrole mjehura ili crijeva
• trnce i utrnulost u obje noge.

Kako do dijagnoze

Dijagnoza cervikalnog sindroma kombinira kliničku procjenu (procjena raspona pokreta cervikalne kralježnice), neurološki pregled (refleksi, snaga mišića, osjet u rukama, Spurlingov test - provokacijski test za radikulopatiju, procjena hoda i ravnoteže kod sumnje na mijelopatiju) i slikovnu dijagnostiku (RTG, MRI - zlatni standard, prikazuje diskove, živčane korijene i leđnu moždinu, CT, EMG).

Neki lijekovi samo privremeno

Liječenje cervikalnog sindroma ovisi o ozbiljnosti simptoma, uzroku i trajanju tegoba. Velika većina pacijenata dobro reagira na konzervativno liječenje. Sve lijekove za cervikalni sindrom treba uzimati isključivo prema uputama liječnika. Od lijekova su na raspolaganju NSAID za kratkotrajnu primjenu (ibuprofen, naproksen, diklofenak) - oni smanjuju upalu i bol. Dugotrajna samoinicijativa primjena NSAID može uzrokovati oštećenje želuca, bubrega i kardiovaskularnog sustava. Mišićni relaksansi (tolperizon, tizanidin) smanjuju mišićni spazam, no uzrokuju pospanost, analgetici (paracetamol) za blagu do umjerenu bol, gabapentin ili pregabalin kod neuropatske boli i radikulopatije, a u obzir dolaze i lokalni anestetici i kortikosteroidi - injekcije u prostor oko živčanog korijena (epiduralna blokada).

Hoće li masaža pomoći?

Fizikalna terapija temelj je konzervativnog liječenja cervikalnog sindroma. Kombinira pasivne modalitete (ultrazvuk, TENS, toplinska terapija, masaža) s aktivnim vježbama jačanja i istezanja mišića vrata i ramena. Cilj je smanjiti bol, poboljšati raspon pokreta i ojačati muskulaturu koja podupire cervikalnu kralježnicu. Masaža može privremeno olakšati mišićni spazam i bol kod cervikalnog sindroma, ali nije dovoljna kao jedina terapija. Najefikasnija je u kombinaciji s fizikalnom terapijom i vježbama jačanja. Duboka masaža cervikalne regije treba se izbjegavati kod akutne radikulopatije i mijelopatije.

Kirurško liječenje

Kirurški zahvat razmatra se kada konzervativno liječenje nije dalo rezultate nakon šest do 12 tjedana ili kada postoje znakovi mijelopatije. Najčešće se izvodi prednja cervikalna diskektomija s fuzijom (ACDF) ili zamjena cervikalnog diska umjetnim implantatom.

Može se spriječiti zdravim životnim navikama

Iako se degenerativni procesi ne mogu u potpunosti spriječiti, pravilne navike mogu značajno usporiti progresiju i smanjiti simptome.

• Ergonomski radni prostor - monitor u visini očiju, podrška za lumbalnu regiju, pauze svakih 45 minuta.
• Prestanak pušenja - poboljšava dotok krvi u diskove.
• Pravilno držanje - izbjegavajte pognutu glavu pri gledanju u mobitel (text neck).
• Jačanje mišića vrata i ramena - izometrijske vježbe i vježbe stabilizacije.
• Istezanje cervikalne muskulature - blagi pokreti u svim smjerovima.
• Kontrola tjelesne težine - smanjuje opterećenje kralježnice.