Osteoartritis zgloba kuka, medicinski poznat kao koksartroza, degenerativna je bolest zgloba kuka uzrokovana trošenjem. Svaki zglob u tijelu može biti pogođen osteoartritisom, no zglobovi kuka (i koljena) moraju izdržati posebno velika opterećenja jer na njima počiva većina tjelesne težine. U zapadnim industrijskim zemljama 15 do 20 posto ljudi starijih od šezdeset godina pati od ovog problema.
Početna točka osteoartritisa kuka je sve jače stanjivanje omotača hrskavice. Hrskavica, koja sprečava izravno trenje kostiju, postaje sve tanja, hrapavija i puca. Ova su oštećenja u početku ograničena na mala područja i ne uzrokuju nikakve simptome. Međutim, sinovijalna membrana se upali i oslobađa glasničke tvari, što uzrokuje bržu razgradnju hrskavice, oštećenje se širi i zglobni prostor sve se više sužava. Pritisak na kost postaje sve veći i to se na rendgenskoj slici vidi kao očvršćivanje. Zglobna površina se povećava i stvara koštane izbočine, osteofite, zbog kojih zahvaćeni zglob postaje sve nepokretniji. Simptomi godinama mogu biti blagi, no progresivne promjene u zglobu kuka dovode do boli, sve ograničenije pokretljivosti, pa čak i ukočenosti zgloba.
Kada postoje znakovi upale uz trošenje zglobova, obično se kaže da je to aktivirani osteoartritis. Zglob otekne i uzrokuje akutnu, jaku bol. Okidači za aktivirani osteoartritis mogu biti preopterećenje, ali često se i ne može pronaći okidač.
Znakovi upozorenja
Osteoartritis zgloba kuka obično počinje podmuklo. Nakon ustajanja, prvi koraci uzrokuju probleme, ponekad čak i blagu bol. Brzo nestaje, ali se javlja sve češće i upravo je to prvi i važan znak upozorenja.
Ako se prepoznate u sljedećim simptomima, realno je posumnjati na osteoartritis kuka:
- Početna bol: javlja se nakon dugog sjedenja ili ujutro nakon ustajanja. Nakon nekoliko koraka simptomi se ublažavaju.
- Bolovi u zglobovima: javljaju se tijekom vježbanja i nakon dugotrajnog kretanja, pokreti okretanja također su teži, na primjer izlazak iz auta.
- Bol u preponama: često se širi preko bedra do zgloba koljena ili potkoljenice.
- Šepanje: osobito nakon dužeg hodanja.
- Nelagoda pri silasku niz stepenice.
- Bol u mirovanju: kod uznapredovalog osteoartritisa bol se javlja i pri ležanju, sjedenju ili noću.
- Ograničena pokretljivost: s napredovanjem osteoartritisa pokretljivost kuka postaje ograničena, što dovodi do preopterećenja susjednih zglobova, odnosno kralježnice i koljena. Stoga se u tim zglobovima može pojaviti dodatna nelagoda.
Kako do dijagnoze
Kad se javite liječniku, prvo će vas pitati o stilu života i prehrani te ima li sličnih slučajeva u vašoj obitelji, kakva je bol i kada se javlja. Tijekom fizikalnog pregleda procijenit će hod i držanje, palpirati zglobove te provjeriti pokretljivost. Ako je potrebno, testirat će i status mišića i sposobnost reagiranja na podražaje (neurološki status).
Sljedeći korak je rendgensko snimanje zgloba kuka. Ako je zglobni prostor sužen, to je znak trošenja hrskavice. Drugi znakovi osteoartritisa su koštani izrasline (osteofiti) i promijenjena koštana struktura ispod zglobnih površina (subhondralna skleroza) te manje rupe u tom području (ciste). Pregled ultrazvukom dobar je dodatak rendgenskom pregledu jer se mogu vidjeti mišići, ligamenti i sinovijalna tekućina. U posebnim slučajevima liječnik će vas poslati i na MR, osobito ako se stanje ne poboljša tijekom terapije ili u slučaju nesklada između kliničkih simptoma i rendgenske slike.
Krvne pretrage i punkcija zgloba
Kako bi se razlikovale degenerativne bolesti zglobova od upalnih ili metaboličkih poremećaja, liječnik će zatražiti i krvne pretrage. Ubrzana stopa sedimentacije krvnih stanica i povećan CRP (C-reaktivni protein) upućuju na upalne bolesti. Ako dođe do nakupljanja tekućine u zglobu, radi se punkcija. Pregled tekućine može dati naznake postojećih patogena, ali i upalno-reumatskih promjena. Punkcija može biti korisna i kao terapijska mjera za veće izljeve jer smanjuje pritisak na zglobnu kapsulu, što ublažava bol, no postoji rizik od unošenja bakterija u zglob pri svakom ubodu.
Kako se liječi osteoartritis kuka
Liječenje obuhvaća konzervativnu terapiju (bez operacije) i kirurgiju. U početku se osteoartritis liječi konzervativnom terapijom, koja podrazumijeva smanjenje tjelesne težine ako je prekomjerna, a ulošci za cipele mogu pomoći u rasterećenju zglobova. Također se mogu isprobati pomagala za hodanje poput štapova ili štaka. Korištenje štapa na zdravoj strani donosi veće olakšanje, a korištenje dvaju pomagala za hodanje omogućuje bolji hod.
Fizikalna terapija
Dobra i redovita fizikalna terapija može biti dovoljna za ublažavanje simptoma u ranim fazama osteoartritisa. Kasnije se upotpunjuje vježbanjem u vodi, tretmanima toplinom ili hladnoćom (za akutnu upalu), ultrazvučnom ili elektroterapijom, ali uvijek ih treba kombinirati s vježbanjem (fizioterapijom). Od alternativne i komplementarne medicine može se koristiti akupunktura kao dodatna mjera, ali valja imati na umu da nije pokrivena zdravstvenim osiguranjem.
Lijekovi i injekcije
Nesteroidni protuupalni lijekovi (NSAID) poput ibuprofena ili diklofenaka koriste se posebno za akutnu bol povezanu s upalom, ali uzimaju se samo kratko jer mogu dovesti i do nuspojava poput gastrointestinalnih ulkusa. Povremeno se mogu koristiti opioidi u obliku tableta, kapi ili flastera za jaku bol.
Izravne injekcije u zglob pod kontrolom ultrazvuka ili rendgena često mogu privremeno ublažiti simptome. Glukokortikoidi (kortizonski preparati) u obliku injekcije u kuk kratkotrajno će smanjiti bol i upalu, osobito kod pogoršanja simptoma, ali se također opisuje potencijalno štetan učinak na hrskavicu kod višekratne primjene injekcija. Ako se planira operacija, interval između operacije kuka i injekcije treba biti najmanje šest tjedana, po mogućnosti tri mjeseca, inače postoji povećan rizik od infekcije tijekom operacije. Ovog rizika više nema tri mjeseca nakon injekcije.
Još jedan lijek koji se često ubrizgava u zglob je hijaluronska kiselina. To je prirodna komponenta hrskavice koja, među ostalim, ima svojstvo vezanja vode, što doprinosi funkciji puferiranja. Kao sastojak sinovijalne tekućine, također može poboljšati podmazivanje zgloba. Učinkovitost je dokazana u ranim fazama tijekom duljeg razdoblja.
Liječenje autolognom krvlju (injekcije vlastite krvi koja se prethodno uzme, centrifugira i zatim ubrizga u zglob) proučavano je u brojnim visokokvalitetnim znanstvenim studijama. Čini se da u ranim fazama postoji pozitivan učinak, osobito kod mlađih pacijenata.
Kada na operaciju?
Jedan od najčešćih kirurških zahvata je ugradnja umjetnog kuka. Kada je pravo vrijeme za operaciju, osobna je odluka koju pacijent donosi u dogovoru s liječnikom. Važni pokazatelji za odlučivanje o operaciji su ako konzervativno liječenje nakon tri i više mjeseci tretmana nema učinka, a kvaliteta života se i dalje značajno smanjuje te ako pacijent često poseže za analgeticima (više od dva puta tjedno), a bol povezana s prekomjernim korištenjem zahvatila je i susjedne zglobove (kralježnica i koljeno). Promjene u području kosti koje se mogu vidjeti na rendgenskoj snimci također mogu ukazivati na indikaciju za operaciju.
Nakon što pacijent s liječnikom odluči da operacija ima smisla, važno je optimizirati čimbenike rizika prije zahvata kako bi se postigli najbolji mogući rezultat. Ako osoba ima dijabetes, razina šećera u krvi treba biti dobro kontrolirana. Poboljšanje prehrane također može pridonijeti ozdravljenju. Posebno je važno potpuno prestati pušiti najmanje četiri tjedna prije operacije te se suzdržavati od alkohola. Ove mjere mogu smanjiti rizik od komplikacija i olakšati oporavak. Kirurške metode i implantati značajno su unaprijeđeni posljednjih godina pa su šanse za uspjeh vrlo dobre. Zahvaljujući optimalnoj pripremi i minimalno invazivnim pristupima pacijenti se mogu brzo mobilizirati nakon kirurškog zahvata. Znatno je poboljšan i vijek trajanja implantata - proteze zgloba kuka traju u prosjeku 15 do 20 godina ili dulje, čak i kod mladih pacijenata, a nakon 25 godina dvije trećine pacijenata i dalje ima svoj prvi implantat u tijelu bez daljnjih operacija.
Aktivnosti s umjetnim kukom
U prvim tjednima i mjesecima nakon operacije oslabljeni i skraćeni mišići moraju se obnoviti fizikalnom terapijom. Određene pokrete treba izbjegavati u prvim tjednima kako bi se spriječilo iščašenje kuka (dislokacija). To uključuje, na primjer, snažno naginjanje naprijed za vezanje cipela (kukovi ne smiju biti savijeni više od 90 stupnjeva) ili prekrižene noge. U prvo vrijeme nakon operacije rizik od iščašenja je najveći. Nakon zamjene kuka od sportova se preporučuju plivanje, hodanje po ravnom terenu i vožnja bicikla.
Kretanje i oblozi dobrodošla su samopomoć
- Sport potiče cirkulaciju krvi i pokretljivost zglobova, međutim važno je birati sportove koji ne preopterećuju zglobove. Gimnastika, plivanje (osim prsnog), biciklizam, hodanje i aqua-jogging mogu pomoći. Početnici i osobe koje se dugo nisu bavile sportom trebaju obaviti dodatni pregled kod liječnika prije početka treninga.
- Smanjite višak kilograma kako biste rasteretili kukove. Osim toga, ako imate prekomjernu tjelesnu težinu (indeks tjelesne mase veći od 30), znatno je povećan rizik od komplikacija nakon operacije. Razgovarajte sa svojim liječnikom obiteljske medicine o najboljim načinima liječenja debljine.
- Toplina, masaže i fizikalna terapija smanjuju napetost mišića i ublažavaju bol. Dobro istrenirani mišići također mogu olakšati funkciju zgloba.
- Kod akutne upale zgloba hladni oblozi ublažavaju bol.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....