Najvažnije je u životu imati dobre ljude oko sebe i kreativnost u sebi

Ovih dana sam, kao i mnogi od vas, uglavnom na odmoru. No prošlog sam se petka zaletjela s mora na jedan dan u Zagreb obaviti neke obveze. Pa sam tako navratila i u neboder u kojem je stan pokojnih roditelja, uzeti poštu. Penjući se liftom do stana u jednom me trenutku preplavila neobična spoznaja. O tome kako sam provela veliki dio djetinjstva i mladost u tom armirano betonskom neboderu na 16. katu (u nečemu što je potpuno nepovezano s prirodom), a ipak sam imala izuzetno lijepo i sretno djetinjstvo.

Povratak u djetinjstvo

U tim sekundama dok se lift penjao, imala sam odjednom tako jasnu sliku o tome da se životi svih nas prvenstveno kreiraju od naših osjećaja koje imamo iz trenutka u trenutak. I zatim, najupečatljiviji od njih daju ton našem doživljaju pojedinog perioda. Osjećaji vezani uz moj nekadašnji život bili su mi u sjećanju poput palete toplih šarenih boja koje su se u tim godinama prelijevale i živo svijetlile kroz ovaj lift, ovaj neboder, kroz naš stan, moju sobu i kroz cijeli kvart. Pa sam se upitala: „Što je to kreiralo najvažnije osjećaje koji su tako obojili moje dane?“ I opet sam jasno vidjela da su to u najvećoj mjeri bile dvije stvari.

Prvo - naš život snažno kreiraju ljudi koji nas okružuju. Pokušajte se i vi sjetiti prizora iz svojeg djetinjstva - mnogi osjećaji koji se javljaju povezani su s ljudima koji su u tom trenutku bili pored vas, zar ne? Bez obzira na kojem mjestu ste živjeli, vaša obitelj, prijatelji s kojima ste se družili, rodbina s kojom ste bili povezani - svi oni utkali su svoje boje u platno vaših dana i upravo zbog njih vam je ostao dojam o sretnom (ili nesretnom) periodu života. Kad ste kroz život povezani s nitima dobrih ljudi, zauvijek vam ostaju lijepi osjećaji i sjećanja.

Ljudi s kojima dijelimo svoj život najutjecajniji su faktor pogotovo kroz naše odrastanje. Pa tako, da sam primjerice živjela u nekoj bogatoj palači, a bila okružena površnim ljudima ili pak da sam živjela u prirodi, ali u gruboj obitelji - moje djetinjstvo ne bi bilo tako sretno.

Druga izuzetno važna stvar čijeg se traga svi snažno sjećamo je vlastita kreativnost. Nju nosimo u sebi i njome sami bojamo svoj život, bez obzira je li prostor koji nas okružuje nadahnjujuć ili ne. Moja mala soba, koju sam dijelila s kućnim pomoćnicama, bila je sasvim dobro mjesto za čitanje, slikanje, pisanje pjesama i priča, kreiranje nakita i skulptura, za fotografske eksperimente, lutkarske predstave i igre i druženja svih vrsta. Upravo moja vlastita kreativnost prožela je te mladenačke dane velikim i istinskim užitkom.

Očima djeteta - tkanje života

Danas dok promatram svoju malenu unučicu kako svaku najobičniju stvari pretvori u zabavni predmet za igru tako jasno vidim koliko je radost i inspiracija u njoj, a ne u stvarima. Neki dan je primjerice pronašla krojački metar i cijeli dan ga proučavala i igrala se njime na sve moguće načine - vukla ga za sobom, omotavala oko struka, preskakala preko njega. Kreativnost je djeci urođena i iz njih prirodno teče.

Što vam zapravo želim prenijeti ovim svojim razmišljanjima iz lifta? Želim vas podsjetiti koliko je važno da se i kao odrasli svjesno okružite dobrim ljudima, ali i da u svakom trenutku znate da ste i vi sudionici u tkanju života svih ljudi oko sebe i da imate sposobnost za njih kreirati sretne niti. Uvijek postoji način da stvorite lijepe odnose i osjećaje, bez obzira na okoliš ili situaciju.

A u tome će vam pomoći vaša vlastita kreativnost - svatko od vas može i u najneinspirativnijim okolnostima kreirati životnost, ljubav i toplinu, samo se na svoju kreativnost trebate podsjetiti. Sjetite se kako ste s lakoćom stvarali kad ste bili dijete i dopustite svojoj mašti da u svakoj situaciji pronađe nešto što možete preoblikovati na bolje. Svi imamo tu sposobnost. Ako smo mogli nekada, možemo i danas!