Mjesta po kojima dopuštamo lutanje svojih misli određuju i kreiraju naše raspoloženje i emocije

Već sam vam pisala o tome kako već nekoliko mjeseci slušam meditacije dr Joa Dispenze. Dok sam jutros uživala u jednoj od njih, odjednom sam imala tako jasan osjećaj koliko je snažna moć naših misli.

Nije se dogodilo ništa neuobičajeno, meditacija me vodila da zamišljam kako sam u praznini, u Polju, u velikom Ništa, a moje misli bi povremeno same od sebe pobjegle u neki svoj drugačiji tok, nižući planove o tome ŝto bih sve i kada danas trebala napraviti. Ili bi odlutale u razrađivanje nekih ideja koje su mi nedavno pale na pamet.

I tu sam odjednom tako jasno osjetila koliko je velika i važna ta moć da možemo svjesno upravljati svojim mislima i namjerno ih usmjeravati na ono što mi odabiremo. I kako upravo biranjem toga na što ćemo usmjeriti pozornost svojih misli snažno utječemo na vlastito tijelo i psihu.

Najveća moć

U trenucima meditacije kad bi moje misli poletjele ‘po svome‘ ulazile bi u svjetove kombinatorike, planiranja, analiziranja ili bi se čak potpuno nepotrebno i beskorisno počinjale baviti serijom koju sam jučer gledala. No kad bih ih svjesno zaustavila i okrenula natrag prema meditaciji i bivanju u beskonačnom prostoru frekvencija i energije, u vječnom beskrajnom velikom Ništa, u prostoru svih mogućnosti, moje tijelo bi se odmah osjetilo drugačije - opuštenije, vibrantnije i nekako (znam da je neobična riječ) - svečanije. Bivanje u tom prostoru samo s pomoću misli bilo je za mene izuzetno blagotvorno na puno načina. Osjećaj lebdenja, prepuštanja, neke veličanstvenosti, povezanosti sa svime, istovremeno i sigurnosti i misterije, podrške i zagonetke. Biranjem kamo ću usmjeriti svoje misli, doslovno sam birala u kojem ću svijetu boraviti i u kakvom ću stanju biti. Tako moćno!

Iako je ova spoznaja o upravljanju mislima toliko jednostavna i svima nam odavno poznata, jako je važno da je se što češće prisjetimo. Jer ta moć koju imamo nad vlastitim mislima jedna je od najvažnijih moći koje imamo.

Mjesta i područja po kojima dopuštamo svojim mislima da lutaju svaki dan određuju i kreiraju naše raspoloženje, naše emocije, naš pogled prema svijetu, ljudima i situacijama. Teme i priče kojima se bave naše misli snažno određuju naš život.

A problem koji u tome postoji je što često dopuštamo da misli rade što žele i idu kamo im se prohtje, a da mi toga nismo ni svjesni. I tako one upravljaju nama, umjesto da mi upravljamo njima.

Posebno je nepovoljno ako si po navici dopuštate misliti (već dobro poznate i od česte upotrebe izlizane) misli vezane uz razne strahove i zabrinutosti. Takve misli samo iscrpljuju i tijelo i um.

Zar ne bi bilo ljekovito kad bismo razvili naviku svaki dan po nekoliko puta odvojiti par minuta da svoje misli usmjerimo na mjesta i situacije u kojima nam je bilo prelijepo? Da zatvorimo oči i iz sjećanja prizovemo sve divne osjećaje i detalje vezane uz te doživljaje. Ja sam puno puta, kad sam bila na mjestima koja bi mi dotakla dušu, pomišljala kako bi bilo sjajno da mogu te trenutke spremiti u neku kutijicu pa da im poslije mogu pristupiti koliko god puta želim. Ali ne treba nam kutijica. Pospremili smo sve to u sebi i uvijek su nam dostupni svi nekadašnji lijepi prizori, dirljivi odnosi i dragocjeni osjećaji. I u svakom trenu su nam na dohvat ruke (zapravo na dohvat misli). Kako jednostavno ljekovito sredstvo!

Naravno, još bi sjajnije bilo redovno odvajati minute za usmjeravanje svojih misli na uživljavanje u željenu budućnost. No kako iz iskustva s mnogim polaznicima znam da je ponekad teško zamišljati nešto iz mašte, moj je prijedlog da se za početak prisjećajte situacija u kojima ste se osjećali čudesno i već sam povratak u takve osjećaje olakšat će vam da se slični osjećaji pojave i u vašoj budućnosti.

Upotrebljavajte svjesno i što češće svoju najveću moć!