Koliko smo istinski bili slobodni i prije svih ovih lockdownova?

Ovaj put vam želim pisati o slobodi.

Vjerujem da se svi u ovo vrijeme, kad se svaki dan uvode neke nove mjere, osjećamo kao da se naša sloboda svakim tim korakom sve više smanjuje. A sloboda je, znamo, jedna od ljudskih najvažnijih i nasušnih potreba.

I ne samo ljudskih - svaka je životinja sretna kad je slobodna, kad sama bira kojom će livadom trčati, u kojem smjeru letjeti, u kojoj šumi živjeti i kreirati svoj dan na vlastiti način.

Sloboda u svojem najčistijem obliku

Koliko je bitan i opijajući taj osjećaj slobode prisjetila sam se neki dan kad sam razmišljala o putovanjima iz mladosti. Pitala sam se što je to što im je davalo taj veliki osjećaj čudesnosti i oduševljenja, zašto su bila toliko nezaboravna. Pomislila sam na ljeto kad smo nas sedmoro putovali vlakom (Inter-Rail kartom) do Lisabona na kongres studenata arhitekture i drugog ljeta kad se nas devetoro kombijem zaputilo do Finske. Zatvorila sam oči i osjetila esenciju tih putovanja - mladost neopterećena bilo kakvim obavezama, otputovala daleko od roditelja. Nema pravila, nema plana, spavamo na mjestima koja nam se svide, radimo kroz dan što god želimo, jedemo na livadi, u vlaku, u kombiju, smijemo se i razmjenjujemo ideje. Mijenjamo planove kako nam dođe. Sloboda u svojem najčistijem obliku. Toliko važna da su najviše zbog nje ta putovanja ostala zauvijek snažno u srcima svih nas.

Gledala sam nedavno emisiju o bračnom paru s dvoje male djece (na Novom Zelandu) koji su, nakon potresa u kojem su zamalo poginuli, odlučili iz korijena promijeniti svoj život i postati potpuno slobodni. Jedan stari autobus pretvorili su u svoju kuću na kotačima, s vodom koju griju solarnim panelima i sada jednostavno - putuju i žive gdje god im se svidi.

Zarađuju svojim video-dnevnikom na internetu, djeca su neprestano u kontaktu s prirodom i roditelji su uvijek tu za njih. Zanimljiva i hrabra obitelj. Naravno, daju si slobodu da, kad im putovanje jednom dosadi, pronađu mjesto na kojem će ostati trajnije, ali svejedno "izvan mreže". Važno je gledati takve emisije da osvijestimo da baš svatko od nas ima na raspolaganju sličnu slobodu. Ako bismo to poželjeli, mogli bismo prodati svoje kuće i stanove i otići živjeti nekamo u prirodu.

A jeste li ovoga svjesni?

No, ako vam ne padaju na pamet ovakvi drastični potezi, imam još jedno pitanje za vas - koristite li u potpunosti slobodu koju vam pruža vaš dom? U svojem domu imate slobodu biti tko želite biti i raditi što god želite raditi. Jeste li toga potpuno svjesni? Primjerice možete već sutra obojati neki zid u boju koju obožavate - zašto ne bi bio žarko crven, jarko tirkizan, ružičast, ljubičast...kako god se baš vama sviđa. Ili zašto ne biste odlučili odmah danas na jednom bijelom zidu nešto nacrtati ili napisati? Imate potpunu slobodu to učiniti. Isto tako, koristite li slobodu da u svojoj kući pjevate na sav glas? Ima li neki razlog zbog kojeg to ne biste mogli napraviti, evo odmah sada? U svom domu možete plesati kako želite, pisati o čemu god želite, kreirati što god želite. Uživajte u toj slobodi!

A naravno, svi uvijek imamo i potpunu slobodu misliti i zamišljati što god želimo, nije li to sjajno?

Čini mi se važno da u ovakvim trenucima shvatimo da nas sloboda nikada neće iznevjeriti, da nas uvijek i dalje čeka raširenih ruku i da za njome samo trebamo posegnuti.