I buduće zanimanje birajte srcem!

Kraj lipnja svake je godine razdoblje kad mnoga djeca pišu mature i pripremaju se za upise na fakultete - prilično stresno vrijeme za mnogu djecu i roditelje. Pitam se je li moguće taj stres nekako olakšati?
Nekolicina djece mojih prijateljica upravo bira fakultet pa sam tako nedavno razgovarala s Lanom koja se dvoumi između tri fakulteta. I osjeća to kao strašan pritisak - kao najvažniju odluku u životu.
Što ako je ne prime? Što ako krivo odabere? Što ako se s odabranim fakultetom poslije neće moći zaposliti? Kako donijeti ispravnu odluku?

Nekad je i pauza dobra

Ja joj kažem ovako:
Prvo, ako te baš nigdje ne prime, pauzirat ćeš jednu godinu i možda to baš bude najvrijednija godina u tvom životu. Možda tijekom nje stekneš nova iskustva i znanja, neke nove vidike jer ćeš biti slobodna iskoristiti je za sve što do sada nisi stigla, možda se negdje i privremeno zaposliš pa stekneš vrijedna životna iskustva. A imat ćeš se vremena i bolje pripremiti za nove upise i raščistiti sa sobom što zapravo želiš. Dakle ako te ne prime - i dalje je sve super!

Krivi izbor se uvijek može ispraviti

Drugo, ako krivo izabereš, uvijek se možeš predomisliti. Baš uvijek. Kroz cijeli život! Koju god da odluku doneseš, u toj ćeš studentskoj godini puno naučiti i kroz te mjesece ćeš si razjasniti je li to tvoje buduće zanimanje ili nije. Razgovarat ćeš s prijateljima koji su upisali druge studije pa ćeš moći usporediti. U svakom slučaju, svaki studij je težak ako te gradivo zapravo ne zanima. A lagan je i veseli te (iako može biti fizički naporan, poput arhitekture) ako to što studiraš voliš.
Dakle, ako krivo izabereš - opet super!

Najvažnije je birati srcem

i Treće - nemoguće je znati koji fakultet će ti poslije donijeti najbolje zaposlenje. Svaki životni put je drugačiji. Nekima vrlo „perspektivan“ fakultet donese dosadan ili slabo plaćen posao, a nekima „čudan“ fakultet donese fantastičan posao. Zapravo, svaka ideja i svako znanje može se pretvoriti u dobar posao, sve ovisi o nama, našem mentalnom sklopu i našoj energiji. I onom što je najvažnije – koliko volimo ono što radimo!
Zapravo, najvažnija stvar koju sam joj željela prenijeti bila je da odabere srcem! Uvijek trebamo srce staviti za glavnog vođu, a um neka bude samo pomoćnik. Jer um je, zapravo, vrlo ograničen (no o tome ćemo detaljnije u nekoj drugoj kolumni :-) ).

Nikada se nije dobro siliti kako bi završili nešto što zapravo ne volite. Nagledala sam se ljudi koji su tako, završivši nevoljeni studij, nastavili zaposlivši se na nevoljenom poslu i čitav život su nesretni. A sve iz razloga što im je um (njihov ili nečiji drugi) rekao da je tako najsigurnije. Naš dragi prestrašeni (i ograničeni) um.
Što još taj um voli reći djeci koja su na pragu odabira zanimanja? Jedna od češćih stvari koje čujem je da se od tzv. „umjetničkih“ zanimanja ne može živjeti. „To neka ti bude hobi“-najčešća je primjedba.
No, ja znam i likovnjake i muzičare i glumce i fotografe koji vrlo lijepo žive od svog zanimanja. I pri tom u njemu beskrajno uživaju (i nisu rastrgani između dva zanimanja).

Recimo, kao likovnjak osim klasičnog slikanja, (pogotovo danas) možeš držati seminare, prodavati svoja djela putem inetneta, raditi ilustracije, surađivati s drugim granama (npr.dizajn tekstila),... ma nebrojene su mogućnosti. Kao glazbenjak, osim izvedbi pred publikom, također možeš imati svoju školu za poduku, surađivati na serijama i filmovima, kreirati muziku koju prodaješ internetom, surađivati s drugim glazbenicima,...ma nabrajanju i mogućnostima nema kraja.

Od svake ideje može se napraviti posao

Zapravo, lijepo je što danas postoji i dodatno puno raznih vrijednih edukacija koje su izvan našeg klasičnog sistema obrazovanja pa zaista svatko može naći nešto za sebe.
A važno je imati na umu da se baš od svake ideje za koju imate žar, može napraviti dobar posao od kojeg je moguće dobro živjeti. Evo jednog zanimljivog primjera. Nedavno sam čitala o jednom „skejteru“ koji je zaključio da je šteta bacati stare potrošene skate-daske u smeće, pogotovo jer imaju lijepe zanimljive šare od puno raznobojnih slojeva u presjeku. Pa je odlučio dizajnirati nakit od komadića starih dasaka. I sada ga vrlo uspješno prodaje u čitavom svijetu.

A za vas koji upravo odabirete svoje buduće zanimanje, evo nekih pitanja koja bi bilo korisno da se upitate:

• Radujem li se predmetima koji se uče na tom fakultetu i jedva čekam da počne?
• Bavim li se u svoje slobodno vrijeme temama koje će se obrađivati na tom fakultetu, imam li prirodan žar i interes za to?
• Kakav se osjećaj javlja u meni kad zamišljam kako radim posao za koji me priprema taj fakultet?
• Kad bih mogla/mogao svojom maštom kreirati svoj idealan budući posao tako da me najviše veseli i ispunjava, što bi to bilo? Kako bi izgledalo? Koje osjećaje bi mi davalo?

Prilikom odgovaranja na ova pitanja, osjećaji u vašem tijelu dat će vam najvjednije putokaze. A kad srce na nešto zatitra, hrabro odgurnite um u stranu!