Brokula, mahunarke, voće... namirnice koje povezujemo sa zdravom prehranom za Ivu Hržić (36) postale su izvor bolova i frustracije. Trbuh joj je bio toliko napuhnut da je izgledala kao da je u petom mjesecu trudnoće. Uz probavne tegobe pojavili su se kronični umor, nedostatak vitamina i pojačano ispadanje kose. Ono što je počelo kao povremena nadutost pretvorilo se u problem koji je određivao njezinu svakodnevicu.
Prošle godine dijagnosticiran joj je SIBO, a danas kaže da nema nijedan simptom. SIBO (engl. Small Intestinal Bacterial Overgrowth) označava prekomjerno razmnožavanje bakterija u tankom crijevu, što može izazvati nadutost, bolove, grčeve, plinove, proljev ili zatvor, a ponekad i poremećenu apsorpciju hranjivih tvari.
Ova rođena Samoborka prije osam godina preselila se u Portugal, gdje danas živi sa svojom obitelji. Po struci je politologinja, no karijeru je gradila u medijima, marketingu i brendingu. U Hrvatskoj je radila kao kreativna producentica, a u Portugalu vodila brending tim na projektu kroz koji je stekla i znanja o nutricionizmu. Svoja iskustva i znanja pretočila je u projekt Mindfully Iva, kroz koji žene podučava mindfulnessu, meditaciji i tehnikama svjesne prisutnosti. Snima i vlastite meditacije, a kroz njezine programe dosad je prošlo više od 500 žena. Danas kroz mentorski program Reset pomaže ženama da razviju bolji odnos prema sebi, vlastitim emocijama i tijelu.
Početak problema
No, iako je već bila upoznata s važnošću povezanosti uma i tijela, vlastito iskustvo sa SIBO-om suočilo ju je s pitanjima na koja nije bilo jednostavnih odgovora.
- Prvi ozbiljniji problemi počeli su prije otprilike dvije godine. U početku sam osjećala tek povremenu nadutost nakon jela, no simptomi su postupno postajali sve izraženiji. Onda je došla jaka bol u trbuhu, u bilo koje doba dana, a najviše navečer. Ponekad sam imala osjećaj da moja crijeva jednostavno ne mogu probaviti određenu hranu, poput brokule, mahunarki ili mliječnih proizvoda. Pokušala sam sama riješiti problem i prešla na plant-based prehranu. Bilo je manjih pomaka, ali na neko voće i povrće i dalje sam reagirala - prisjeća se Iva.
- Nisam dobivala nikakve dijagnoze prije toga, jer nisam išla liječniku. Cijelo sam vrijeme pokušavala sama, uz pomoć ljudi kojima sam vjerovala i koji su mi nudili nadu kroz razne metode, ali bilo je toliko proturječnih informacija posvuda - govori.
Prekretnica je nastupila kada je odlučila potražiti stručnu pomoć. Nutricionistica je posumnjala na SIBO i uputila ju na daljnju obradu.
- Budući da živim u Portugalu, pronašla mi je nekoliko klinika koje to rade i šalju uzorke vani. Tako sam došla do doktorice integrativne medicine u Lisabonu. Odlazak k njoj za mene je bio prekretnica, upravo ono što sam tražila. Izbjegavala sam liječnika opće prakse jer sam znala da bih dobila antibiotik, a njih sam u životu popila više nego dovoljno. Nisam protiv antibiotika kad su zaista potrebni, ali htjela sam vidjeti postoji li drugi put - objašnjava.
U klinici je napravila krvne pretrage i analizu mikrobioma, nakon čega joj je, kaže, dijagnosticiran SIBO, ali i crijevna kandida.
- S kandidom se borim cijeli život. Kao dijete sam zbog čestih gnojnih angina stalno dobivala antibiotike, pa mi je doktorica objasnila da bi to moglo biti povezano - kaže. Točan uzrok tegoba nije utvrđen. Među mogućim čimbenicima liječnica je spomenula stres, raniju uporabu antibiotika i COVID, čija se povezanost s promjenama crijevne mikrobiote još istražuje.
Utjecaj na svakodnevni život
S vremenom su tegobe počele utjecati na gotovo svaki aspekt njezine svakodnevice. Bolovi su postali intenzivni, a nadutost toliko izražena da je počela prilagođavati i način odijevanja.
- Iskreno, bilo je jako neugodno. Dok su simptomi bili najgori, uvijek sam nosila široku odjeću. Oduvijek sam bila mršava, ali mi se trbuh napuhao kao da sam u petom mjesecu trudnoće. Najveći problem ipak je bila bol. Bila sam i kronično umorna, što se kasnije pokazalo i kao nedostatak željeza, vitamina D i drugih vitamina. Jako mi je ispadala i kosa, što mi se nije dogodilo ni u trudnoći - prisjeća se.
Uz fizičku iscrpljenost dolazio je i psihički pritisak. Iva za sebe kaže da je veliki gurman, pa joj je posebno teško palo što su joj probleme izazivale upravo namirnice koje je smatrala zdravima.
- I prije dijagnoze hranila sam se zdravo, pa mi je bilo jako teško prihvatiti da ne mogu pojesti ni brokulu ili neko vrlo zdravo jelo. Nisam htjela završiti na piletini i riži, nikako. Nakon dijagnoze došla su brojna ograničenja: bez glutena, bez mliječnih proizvoda i cijela lista zabrana. Išla sam svuda s tupperwareom noseći vlastitu hranu - govori.
Nakon dijagnoze uslijedila su tri mjeseca stroge prehrane, kroz nekoliko faza. No, koliko god su joj ograničenja bila zahtjevna, još ju je više iscrpljivalo neprestano istraživanje.
- O SIBO-u postoji toliko proturječnih informacija na internetu: netko kaže da krumpir smije, netko da nikako; netko da voće obavezno, netko da samo borovnice i banane; netko da nikako jaja i mliječno, netko da samo jaja i mliječno. To mi je bilo najteže. Sve se promijenilo kad sam rekla sama sebi dosta i odlučila slušati isključivo osobu koja vodi moje liječenje, nutricionisticu u istoj klinici u kojoj sam dobila dijagnozu - objašnjava.
Najveća pogreška
Uz prehrambene promjene uzimala je suplemente, a na preporuku liječnice prošla je i ozonoterapiju, postupak komplementarne medicine koji uključuje primjenu mješavine kisika i ozona.
- U tom sam se razdoblju osjećala odlično i vratila mi se energija. Ipak, nisam htjela dugo piti hrpu suplemenata niti ostati na tako strogoj prehrani, pa sam polako počela vraćati ostale namirnice. Ono što mi je zaista najviše pomoglo bilo je kad sam se zagledala u sebe i počela rješavati uzroke ove bolesti i na drugim razinama - govori Iva.
Danas smatra da joj je najveća pogreška bila što je predugo pokušavala sve riješiti sama.
- Najviše sam si nepotrebno otežala time što od početka nisam slušala sebe. Umjesto toga pratila sam trendove i mislila da sve mogu riješiti sama, bez odlaska stručnjaku - priznaje.
Kao mindfulness mentorica, Iva je već poznavala tehnike meditacije, svjesnog disanja i rada s emocijama. No iskustvo sa SIBO-om potaknulo ju je da ih počne primjenjivati na nov način.
- Ono što me je izliječilo jest to što sam SIBO promatrala kroz tri razine: um, tijelo i energiju, i pristupila rješavanju sa svih strana i to danas prenosim i drugim ženama kroz svoj mentorski program Reset. Vjerujem da bih se, da sam se bavila samo jednim dijelom, simptomi vratili čim prestanem sa strogom prehranom - kaže.
- Najviše mi je pomoglo istraživanje živčanog sustava i učenje kako svoje tijelo naučiti opuštanju: kroz meditaciju, EFT tapkanje, disanje i slično. Uz psihoterapiju, krenula sam na energetsku terapiju koja gleda na bolest kroz neku potpuno novu razinu, zatim i na obiteljske konstelacije, gdje sam pogledala i u svoje pretke. Što to nosim, a osjećam da nije moje? Patnju? Strah? Tugu? Tamo sam dobila toliko novih uvida. Počela sam čistiti dio po dio, i uz svoje redovite prakse, osjećati se puno bolje - govori.
Važna veza
Iako energetske terapije i obiteljske konstelacije nisu znanstveno potvrđene metode liječenja SIBO-a, Iva ih doživljava kao dio osobnog razvoja. Posebno važan trenutak dogodio se kada je pročitala knjigu “Kad tijelo kaže ne” kanadskog liječnika Gabora Matéa, koji se bavi odnosom stresa, emocionalnih iskustava i tjelesnog zdravlja.
- Kao znak s neba, u ruke mi je došla knjiga Gabora Matéa “Kad tijelo kaže ne". Otvorila mi je povezanost bolesti crijeva s dugotrajnim stresom i potiskivanjem emocija. Kasnije sam shvatila da je jedan od simptoma s kojima sam se nosila bila anksioznost i povremeni depresivni momenti (ne govorim o kliničkoj depresiji). U nalazima koje sam primila pokazala se i iznimno niska razina dopamina, poznatog kao “hormon sreće”, neurotransmitera povezanog s motivacijom i osjećajem ugode. Nije me iznenadilo da se tijelo koje ga ne proizvodi dovoljno teško osjeća dobro. To me odvelo u istraživanje veze između crijeva i mozga. Veliki dio neurotransmitera stvara se u probavnom sustavu, a mikrobiom ima važnu ulogu u našem raspoloženju i emocionalnoj ravnoteži. Zato svima koji se bore s anksioznošću od srca preporučujem da pogledaju zdravlje svojih crijeva, uz savjet stručne osobe. Ta je veza puno važnija nego što mislimo. Crijeva nisu samo organ probave i apsorpcije, nego i jedna od glavnih obrana tijela, osjetilni sustav s vlastitim živčanim sustavom, usko povezan s emocionalnim centrima u mozgu. Osjećaji u trbuhu govore nam jesmo li sigurni ili u opasnosti. Kad sam to shvatila, počela sam drugačije gledati na svoje tijelo: ne kao na neprijatelja koji me sabotira, nego kao na dio sebe koji mi možda predugo pokušava nešto reći - objašnjava nam Iva.
U svakodnevnu rutinu uključila je meditacije Joea Dispenze, vježbe regulacije živčanog sustava, energetsku terapiju i sistemske konstelacije, koje su joj, kaže, pomogle da se osjeća bolje.
Nemam simptome
Najveća promjena u Ivinu životu danas možda se najbolje vidi u njezinu odnosu prema hrani. Nakon mjeseci tijekom kojih je svaki obrok bio povezan sa strahom od bolova i nadutosti, ponovno je počela jesti opušteno.
- Danas sam bez ikakvih simptoma. Prije nisam mogla ni pomirisati kravlje mlijeko. Iako ga ne pijem, neki dan sam ga probala i nisam imala nijedan simptom. Isto je i s ostalom hranom. Trudim se jesti 80 posto zdravo, a u preostalih 20 posto pustim se i odem u omiljeni restoran, pojedem pizzu, pomfrit ili nešto što jako volim - kaže Iva.
Iako odsutnost simptoma ne znači nužno da je SIBO trajno izliječen, Iva danas više ne slijedi stroga prehrambena pravila.
- Jedem po pravilu 80/20: većinom hranu koja mi godi, a ostatak bez grižnje savjesti i straha. Hranu više ne doživljavam kao prijetnju. Stres rješavam tako da svoj živčani sustav treniram svaki dan, meditacijom, tapkanjem itd. Tijelo koje je dugo bilo pod stresom mora naučiti suprotno, a to dolazi samo vježbom. Naučila sam kako procesuirati emociju, a da je ne potisnem, što je iznimno važno - objašnjava.
No, najvažnija promjena, kaže, nije ni u prehrani ni u pojedinačnoj tehnici koju prakticira.
- Najvažnije od svega je nešto što zvuči gotovo prejednostavno: slušam sebe i svoje tijelo. To može baš svatko, a opet to rijetko radimo. Češće idemo za savjetom koji smo čuli od nekog drugog, a odgovor nam je cijelo vrijeme bio u nama - ističe.
Danas svoje iskustvo dijeli i sa ženama koje sudjeluju u njezinu mentorskom programu, ali pritom naglašava da ne želi nuditi medicinske protokole ni univerzalna rješenja. Ono što je pomoglo njoj ne mora biti jednako učinkovito za nekoga drugoga.
No, za ljude koji se upravo sada bore s bolovima, nadutošću, iscrpljenošću i osjećajem da više ne znaju što smiju pojesti, ima vrlo konkretnu poruku.
- Onima koji se sada bore sa SIBO-om poručila bih: nemojte vrijeme trošiti na proturječne informacije s interneta. Pronađite stručnjaka kojem vjerujete i slušajte njega. Ja sam to naučila kasno, a olakšalo mi je sve. I budite nježni prema sebi, jer vas tijelo ne pokušava sabotirati, ono vam pokušava nešto reći - zaključuje Iva.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....