
Često susrećem roditelje koji se bore s tim da uravnoteže podršku i pretjeranu uključenost u život svoje odrasle djece. Iako je briga o dobrobiti vašeg djeteta instinktivna, prelazak te granice može negativno utjecati na vas i vaše odraslo dijete, kaže dr. sc. Jeffrey Bernstein, psiholog i roditeljski trener s više od 30 godina iskustva u savjetovanju djece, adolescenata, parova i obitelji. Dr. Bernstein održava seminare i javna predavanja o ponašanju, samopoštovanju, ovisnostima, samoozljeđivanju, ADHD-u, poteškoćama u učenju, roditeljskim problemima, osobnom zdravlju... Autor je nekoliko knjiga, među njima i "Svjesnost za brigu tinejdžera: Vodič za preživljavanje stresa za tinejdžere" i "Alat za anksioznost, depresiju i bijes za tinejdžere". Redovito piše blog na stranicama Psychology Today. Evo što savjetuje kako prepoznati da ste previše uključeni u život svog odraslog djeteta i što možete učiniti drugačije ako se prepoznate u nekoj od tih situacija.
OSJEĆATE SE ODGOVORNIMA ZA NJIHOVU SREĆU
Kada roditelji preuzmu ulogu "popravljača" u životu svog odraslog djeteta, često osjećaju kao da su oni odgovorni za njegovu sreću. Na primjer, kad je vaše odraslo dijete uzrujano, ostavite svoje obaveze nedovršene kako biste ga utješili. Ova dinamika može stvoriti nezdrav ciklus, vi ste emocionalno iscrpljeni, a dijete sprečavate da razvije otpornost i vještine rješavanja problema koje su mu potrebne kao odrasloj osobi.
Što možete učiniti: Bitno je dopustiti odrasloj djeci da preuzmu odgovornost za svoje emocije i izazove. Vaša je uloga ponuditi smjernice, a ne upravljati njihovim osjećajima ili rješavati njihove probleme. Na primjer, možete reći: "Znam da je ovo teško, ali vjerujem u tvoju sposobnost da shvatiš što bi trebao napraviti." Ovaj pristup umiruje bez preuzimanja odgovornosti na sebe. Potaknite svoje dijete da samostalno razmišlja o rješenjima i postavite granice oko toga koliko ga često "spašavate".
STALNO SE BRINETE O NJIHOVOJ BUDUĆNOSTI
Briga o budućnosti vašeg djeteta je prirodna, ali može zamagliti granice između vašeg i njihovog života. Briga hoće li vaše odraslo dijete pronaći financijsku stabilnost ili izrasti u odgovornu odraslu osobu koju ste vi kao roditelj zamislili ne samo da utječe na njihovo mentalno zdravlje nego opterećuje i vaš brak. Pretjerana briga može dovesti do nedostatka emocionalne odvojenosti, gdje se tjeskoba roditelja isprepliće s izazovima djetetova života. Ova dinamika ne potiče neovisnost, već stvara dodatni pritisak za dijete.
Što možete učiniti: Iako je zabrinutost prirodna, pretjerana briga je kontraproduktivna. Preoblikujte svoje misli podsjećajući se da je vaše dijete odrasla osoba sposobna nositi se sa svojim izazovima. Umjesto da se brinete o svakom detalju njihova života, usredotočite se na ono što možete kontrolirati: ponudite ohrabrenje i budite slušatelj koji pruža podršku.
ŽRTVUJETE SVOJU DOBROBIT
Pretjerano fokusiranje na potrebe odraslog djeteta može dovesti do zanemarivanja vaših potreba. Primjerice, kada ste pretjerano angažirani kako biste svom odraslom djetetu pomogli da, primjerice, preboli prekid veze ili braka pa ste spremni provesti sate u razgovoru s njim tješeći ga, a istovremeno preskačući svoju rutinu vježbanja i izbjegavajući društvene angažmane kako biste mu u svakom trenutku bili dostupni. S vremenom ćete se osjećati ogorčeno i odvojeno od vlastitog života. Kada roditelji žrtvuju svoju dobrobit, to ne samo da utječe na njihovo fizičko i mentalno zdravlje nego daje i nezdrav primjer djeci.
Što možete učiniti: Dajte prioritet brizi o sebi i uspostavite jasne granice sa svojim odraslim djetetom. Na primjer, odrediti neko vrijeme kada ćete ga nazvati i razgovarati ako ono ima potrebu za tim. Bavite se hobijima, provodite vrijeme s prijateljima i ulažite u svoj rast. Uravnotežen odnos roditelj - dijete uspijeva samo onda kada obje strane imaju prostora za rast i razvoj.
UKLJUČENI STE U NJIHOVE VEZE
Još jedna nepoželjna navika je pretjerano uključivanje u njihove romantične veze ili prijateljstva. Kada se roditelji pretjerano uključe u odnose svog odraslog djeteta, nehotice šalju poruku da dijete ne može donositi dobre odluke. To može narušiti povjerenje i samopouzdanje, vaš odnos prerasta u sukob, a dijete se osjeća ogorčeno.
Što možete učiniti: Vjerujte prosudbi svog odraslog djeteta i oduprite se porivu da kontrolirate njegov privatni život. Umjesto da nudite neželjene savjete, pokušajte postavljati promišljena pitanja koja potiču na razmišljanje. Na primjer, možete reći: "Kako te partner podržava?" ili "Što misliš, koji je najbolji način za snalaženje u ovoj situaciji? ili "Što misliš da dobro funkcionira u vašoj vezi, a što bi moglo biti bolje?" Ovaj pristup poziva vaše dijete da procijeni svoje odnose bez osjećaja osuđivanja ili nametanja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....