Sve se više piše i govori o strahovima od umjetne inteligencije, tj. softvera koji već sada zamjenjuju neke ljudske poslove. U posljednjih nekoliko mjeseci, strahovi su se još više povećali nakon lansiranja ChatGPT-a jer ima sposobnosti da obavlja profesionalne zadatke poput pisanja kao i čovjek.
Osobno sam radila s klijentima van Hrvatske kojima je dijagnosticiran generalizirajući anksiozni poremećaj i koji između svih mogućih strahova i briga kojima su obuzeti, imaju i patološki strah i kronični osjećaj brige oko toga da će izgubiti dobro plaćeni posao jer će ih ‘‘zamijeniti strojevi‘‘. Meni je kao psihoterapeutu ovo bio okidač da se malo više pozabavim ovom temom ne samo u svijetlu mentalnog zdravlja nego i potrebe razvijanja ljudskih potencijala koji su definitivno nedovoljno iskorišteni kod mnogih ljudi, a i osobnog rasta i razvoja čemu bi svi trebali težiti i raditi na tome.
Od izmišljene realnosti iz distopijskih filmova do stvarne ‘‘realnosti‘‘
Sigurno su mnogi od vas ‘‘gutali‘‘ tzv. distopijske filmove u kojima roboti preuzimaju kontrolu, vode rat protiv čovječanstva, dok očajni znanstvenici nemoćno gledaju u strašnog monstruma kojega su stvorili i protiv kojega se ne mogu izboriti jer je ovaj jači, moćniji i inteligentniji. I dan danas, mnogi i dalje misle da je umjetna inteligencija tamo neki veliki robot koji upravlja iz sjene i šalje komande.
Ne, pod umjetnom inteligencijom podrazumijevamo sisteme koji su osposobljeni za samostalno učenje. Softveri obično rade s velikim količinama podataka iz kojih izvlače zaključke.
Je li i vaše sadašnje ili buduće zanimanje na ‘‘crnoj listi‘‘?
Tako je primjerice već spomenuti ChatGPT, obučen na ogromnom uzorku teksta s interneta, može razumjeti ljudski jezik, razgovarati sa mnom i s vama, generirati i najdetaljniji tekst, itd. Može prikupljati informacije i provoditi istraživanja, primjerice u sudstvu i tako olakšati sudcu da sve to odrađuje ‘‘ručno‘‘. Zatim ima potencijal da promjeni poslove na kojima ljudi zarađuju za život pisanjem različitih izvještaja, analiza, i to sve od konzultanata raznih profila do liječnika opće prakse. Ugroženo je i novinarstvo jer je AI sposobna da sama sastavi neki članak, sastavi sportski izvještaj, rezimira kretanja na burzi, itd.
Prema procjenama stručnjaka i analizama, ovo su neka od zanimanja kojima prijeti polagano ‘‘izumiranje‘‘:
• Analitičari (na području financija)
• Financijski menadžeri
• Računovođe i revizori
• Službenici u bankama (kreditiranje)
• Analitičari upravljanja
• Telefonska prodaja
• Matematičari
• Prevoditelji
• Profesori jezika, geografije, političkih znanosti, povijesti, filozofije, sociologije, prava, komunikacija, psihologije, etno i kulturnih studija
• Administratori u obrazovanju
• Knjižničari
• Novinari
• Epidemiolozi
• Geografi
• Službenici u javnim i državnim poslovima i pravosuđu
• Službenici (nabava)
Nužna je sveobuhvatna reforma obrazovnih sustava
Da je problem realan, potkrjepljuje i donošenjem čitavog niza akata od strane Europske komisije (EK) kojim se pokušava regulirati ovo područje i prava radnika. U tom pogledu bih izdvojila prijedlog uredbe EK u kojoj su prava radnika i primjena AI u tom području svrstani u visokorizične procese koji mogu ugroziti ljudsku slobodu, prava i sigurnost kakvu smo poznavali do sada. Prema procjeni investicijske banke Goldman Sachs, umjetna bi inteligencija mogla zamijeniti i to tri stotine milijuna različitih poslova s punim radnim vremenom.
Sve nas to dovodi do zaključka da se i postojeći i zastarjeli obrazovni sustavi moraju početi prilagođavati s ovim novim temama, početi raditi na dizanju svijesti građana kako bi im se približile i učinile razumljivim ove teme i bile poticaj za akciju. Ovaj je proces ireverzibilan i možemo se tješiti koliko hoćemo. Međutim ostaje činjenica da ulazimo u novu digitalnu eru novih vještina i novih poslova. Drugim riječima, započeo je proces tranzicije ekonomije znanja na ekonomiju vještina koje postaju nove valute
Od ekonomije znanja do ekonomije AI
Što je uopće ekonomija znanja? Prije svega onda se odnosi na sektore kao što su obrazovanje, istraživanje i razvoj, nanotehnologija, obrada podataka, računarstvo, robotika, telekomunikacije, i mnogi drugi sektori. Do sada se ekonomija znanja smatrala jednim od glavnih izvora dodane vrijednosti. To znači da ono ne stvara bogatstvo kao takvo, nego daje prednosti još jednoj seriji dobara i usluga koje se, kroz ekonomiju znanja, poboljšavaju i usavršavaju.
Takvo gospodarstvo objedinjuje niz sektora koji su po svojoj djelatnosti dio tog istog sektora od onih tradicionalnih do ‘‘avangardnih‘‘. Ipak, svi su zajedno umreženi i povezani u smislu da su odgovorni za pretvaranje nematerijalnih vrijednosti u materijalne.
Ciljevi ekonomije znanja su: inovacija, unaprjeđenije, evolucija, jer su svi gore navedeni sektori bili u kontinuiranoj evoluciji, tako da nematerijalna dobra koja izvlače stvaraju dodatnu vrijednost društvu. Sve što se tiče ovog aspekta (AI, pametni telefoni, robotika) postalo je moguće upravo zahvaljujući ekonomiji znanja, jer da nije bilo inovacija u tim sektorima koje ih je stvorilo, ne bi bio moguć ni ogroman napredak tehnologije. Logično, zar ne?
Vještine kao nova valuta na tržištu rada
Ako pitate bilo kojeg poslodavca u razvijenom svijetu, koje su za njih najveći izazovi, budite sigurni da će odgovoriti da je to nedostatak ‘‘novih vještina‘‘ i radne snage, poglavito su zabrinuti kako razviti vještine koje su im potrebne za takozvane „poslove sutrašnjice“, poput onih potrebnih za digitalnu, zelenu i energetsku tranziciju.
Istodobno, velik broj ljudi diljem svijeta isključen je s tržišta rada jer nemaju odgovarajuće kvalifikacije za dobivanje dobro plaćenih i kvalitetnih poslova jer im nedostaje te nove vještine. Ubrzani napredak tehnologije uvodi nas u tranziciju ekonomije znanja, u ekonomiju vještina, u kojem upravo specifične vještine postaju ekvivalent valuti. Vještine kao valuta predstavlja novi koncept ukorijenjen u ideji da vještine imaju intrinzičnu vrijednost i da se mogu razmjenjivati u gospodarstvu budućnosti.
Tako je npr. Vlada Ujedinjenog Kraljevstva itekako računa na velike jezičke modele kao što su ChatGPT i Google Bard, uključiti u širok spektar zadataka u ekonomiji, pa je u tu svrhu odlučila upumpati 115 milijuna eura za stručnu radnu grupu koja će pomoći u izgradnji i usvajanju sljedeće generacije sigurne umjetne inteligencije u ekonomiji, očekujući da će prihvaćanje ove tehnologije povećati tamošnji BDP za 7 posto tijekom narednih 10 godina, čineći to ključnom prilikom za rast britanske ekonomije. Također navode da u područjima kao što je zdravstvo, ova vrsta umjetne inteligencije ima ogroman potencijal za medicinsku dijagnostiku, rad na otkriću i razvoju pametnih lijekova.
Sve u svemu, sve je sigurnije da će utjecaj AI na rad i tržište rada kakvo smo poznavali biti višestruk i u nekim slučajevima, zamijeniti poslove koje su obavljali ljudi, dok u nekim drugim slučajevima može biti komplementarna radu koji obavljaju ljudi. I to je sasvim OK.
Ima li čovječanstvu spasa od mašina?
Ima. Na sreću, nije sve tako crno jer mnogi stručnjaci tvrde da još uvijek postoje stvari za koje (za sada) AI nije sposobna da zamjeni čovjeka. To su prije svega zadaci koji uključuju izrazito ljudske kvalitete, poput EQ - dakle čitavog seta vještina s područja emocionalne inteligencije i kako se kaže u slengu ‘‘razmišljanja van okvira‘‘ .
Po mom mišljenu, tri su kategorije poslova koje neće samo tako zamijeniti čovjeka nekim algoritmom u doglednoj budućnosti. To su prije svega poslovi koji su super kreativni, što ne znači a priori da su svi poslovi koji se smatraju kreativnim i ‘‘sigurni‘‘ za opstanak. Poslovi na području grafičkog dizajna i npr. poslovni projekti povezani s vizualnom umjetnošću među prvima su na listi da ih zamjeni AI. Ipak, postoji određena sigurnost u drugim vrstama kreativnosti.
Zatim su to poslovi koji zahtijevaju sofisticirane međuljudske odnose pri čemu mislim na važnost ljudskih resursa, kao jedna je od najznačajnijih odjela svake tvrtke ili institucije jer u velikom mjeri utječe na poslovanje tvrtke i ostvarenje njenih ciljeva. I u ovom sektoru potrebne su vještine EQ.
U trećoj kategoriji su poslovi koji stvarno zahtijevaju fleksibilnost, različite vještine rješavanja problema u nepredvidivim okolnostima, i mobilnosti. U tu grupu ulaze uslužne djelatnosti i majstori (npr. električari i vodoinstalateri, jer su to poslovi u kojima se zapravo sve vrijeme suočavate s novom situacijom, pa ih je za sada vrlo teško automatizirati.
Držim da bi u eri umjetne inteligencije, vještine koje bi zaista bile važne, su sve one vještine koje nas čine ljudima, a to su prije svega već više puta spomenute vještine emocionalne inteligencije. Stoga nije ni čudo da se očekuje da će tzv. meke vještine, od kreativnosti do kritičkog mišljenja, preuzeti vodeću ulogu u tome da postanu najvrjednije i najtraženije na tržištu rada.
Umjesto da unaprijed strahujete, radite na sebi, učite nove i stalno usavršavajte već postojeće vještine koje posjedujete
Iako mnogi strahuju od doista neizvjesne budućnosti u kojoj riskiraju da postanu ‘‘beskorisna klasa‘‘, kako to kaže izraelski i svjetski poznati povjesničar i filozof, Yuval Harari - to znači da izgube posao i stabilnost kako se njihove sposobnosti i vještine budu sve više automatizirale, ipak mislim da će umjetna inteligencija uvijek zahtijevati ne samo suradnju s ljudima, nego i pomoć da bi ispravno funkcionirala. Naravno, sve to pod pretpostavkom da ju netko planski i zlonamjerno iskoristi protiv čovjeka. U tom smislu ni moja se malenkost osobno ne bi željela previše oslanjati na nepredvidive algoritme, jer možete zamisliti neki scenarij iz budućnosti što bi se moglo dogoditi da neki sljedeći ubojiti virus, kako nas već plaše, najavljuju i pripremaju teren, ne bude neki virus koji se prenosi s čovjeka na čovjeka ili sa životinje na čovjeka, nego masivni računalni virus koji bi uništio i ‘‘zaključao‘‘ sve naše računalne sisteme?
Mirella Rasic Paolini, Holistički psihoterapeut
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....