Ne želim živjeti samo u sadašnjem trenutku. I ne mislim da je zbog toga sa mnom nešto pogrešno

"Budi ovdje i sada." "Ne razmišljaj toliko unaprijed." "Živi u trenutku."

Ne znam za vas, ali meni se od tih rečenica posljednjih mjeseci diže kosa na glavi. Ne zato što mislim da su loše. Naprotiv. Znam da iza njih stoji dobra namjera. Ljudi koji ih izgovaraju žele me zaštititi. Žele da manje brinem, manje strahujem i manje se razočaravam.

Ali postoji jedan problem. Meni se ne sviđa sadašnji trenutak. Ne kažem da u njemu nema lijepih stvari. Ima. Zahvalna sam na njima. Na Furiju koji me svako jutro nasmije. Na ljudima koji su ostali. Na sitnicama koje me izvuku iz dana.

Ali kada bih živjela samo za danas, mislim da bih se vrlo brzo izgubila. Mene ne spašava sadašnjost. Mene spašava budućnost. Ne ona za deset ili dvadeset godina, nego ona dovoljno blizu da joj mogu napraviti korak ususret: sljedeći tjedan, sljedeći mjesec ili sljedeće proljeće.

Kriva motivacija

Jedan trening. Jedan pregled. Jedna prijava. Jedan tekst. Jedan razgovor. Jedan mali korak koji možda sam po sebi ne znači puno, ali me vodi tamo gdje želim biti.

Neki dan smo baš o tome razgovarali na grupnoj terapiji. Postoji li kriva motivacija? Gotovo svi smo se složili da ne postoji. Ne govorim o ciljevima koji nekoga ugrožavaju, nego o običnim ljudskim željama. O poslu koji želiš. Djetetu kojem se nadaš. Kući koju sanjaš. Miru koji pokušavaš pronaći.

Zašto bi bilo pogrešno da me upravo to gura naprijed? Da, možda ću se razočarati. Možda neće uspjeti. Možda ću se ponovno morati sastavljati. Ali zar je to dovoljan razlog da uopće ne pokušam?

Ljudi često govore o razočaranju kao da je najveći mogući ishod. Ja mislim da postoji gori. Odustati prije nego što si uopće krenuo. Jer ako ništa ne pokušaš, nećeš se razočarati. Ali nećeš ni ostvariti ono zbog čega ti danas vrijedi ustati iz kreveta.

Zato više ne pokušavam ugasiti svoje planove samo zato što nose mogućnost boli. Bol će doći ako treba. Kad dođe, nosit ću je. Ali ne želim unaprijed odustati od svega lijepoga samo zato što postoji mogućnost da neće uspjeti.

Ne želim živjeti samo u sadašnjem trenutku. Želim živjeti dovoljno u sadašnjosti da mogu graditi budućnost. Jer mene ne pokreće ono što imam danas. Pokreće me ono što vjerujem da mogu stvoriti sutra.

I dok god postoji nešto zbog čega mi srce malo brže zakuca kad pomislim na budućnost, znam da još uvijek idem u dobrom smjeru. Možda me čeka još jedno razočaranje. Možda me čeka ostvarenje najveće želje. To danas ne mogu znati. Ali mogu odlučiti da se neću odreći nade samo zato što me strah njezina mogućeg kraja.

Jer ponekad nije opasno nadati se. Ponekad je puno opasnije prestati. Do idućeg puta, nemojte dopustiti da vam netko oduzme ono što vas pokreće. Ne zato što ćete sigurno uspjeti, nego zato što bez toga možda nikada nećete ni krenuti.

Zagrljaj, A.

Anu možete pratiti i na Facebooku i Instagramu.