Mnogobrojni vjernici kreću na hodočašća: Liječnici upozoravaju na simptome koje na vrućini ne smijete ignorirati

Na Veliku Gospu, 15. kolovoza, ceste i putovi prema hrvatskim marijanskim svetištima tradicionalno se pune hodočasnicima. Neki će krenuti automobilima i autobusima, no mnogi će kilometre do svetišta prijeći pješice, često tijekom noći ili od ranih jutarnjih sati. Ove godine poseban oprez neće biti naodmet: prema prognozi DHMZ-a, subota će biti sunčana i vruća, uz dnevne temperature između 30 i 35 °C, dok je u dijelovima zemlje na snazi upozorenje zbog toplinskog vala.

Hodočasnici u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke

Matija Djanješić/CROPIX

Višesatni boravak na otvorenom​

Dugotrajno hodanje, gužva, asfalt koji dodatno zrači toplinu i višesatni boravak na otvorenom mogu biti poprilično opterećenje za organizam, posebno za starije osobe, kronične bolesnike i one koji inače nisu navikli na veće fizičke napore.

Jedno od najvećih hrvatskih hodočašća i ove se godine održava u Sinju, u Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske. Velik broj vjernika očekuje se i u Aljmašu, najvećem marijanskom svetištu istočne Hrvatske, kamo pristižu hodočasnici iz Osijeka i drugih mjesta Slavonije i Baranje. U Mariji Bistrici, Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke, održavaju se misna slavlja, kao i na Trsatu u Rijeci, jednom od najpoznatijih hrvatskih marijanskih svetišta, gdje se očekuje velik broj hodočasnika.

Hodočasti se i u Krasno na Velebitu, u Svetište Majke Božje od Krasna, jedno od najstarijih marijanskih svetišta u Hrvatskoj, te na Visovac. Velika Gospa svečano će se slaviti i u Molvama, poznatom podravskom svetištu Majke Božje Molvarske, a velika hodočasnička okupljanja najavljena su i u Remetama u Zagrebu, Šumanovcima kod Gunje, svetištu Gospe Ilačke u Ilači, Dragotinu kod Đakova, Novoj Rači, Vrpolju kod Šibenika, kao i u nizu drugih župa i marijanskih svetišta diljem Hrvatske.

Savjeti liječnika

Za one koji do svetišta namjeravaju pješice, bitna je, međutim, i fizička priprema. Jedna od najvećih opasnosti tijekom dugotrajnog hodanja po vrućini je dehidracija. Kako je za Živim.hr ranije upozorila prim. dr. sc. Borka Pezo Nikolić, kardiologinja, žeđ je već znak da organizmu nedostaje tekućine.

Zato bocu vode treba imati uza se od početka puta i piti redovito, u manjim količinama, a ne tek kada se pojavi jaka žeđ. Većini zdravih odraslih tijekom velikih vrućina potrebno je oko dvije do dvije i pol litre tekućine dnevno, no kod višesatnog hodanja i intenzivnog znojenja potrebe mogu biti veće. Osobe koje boluju od zatajenja srca ili kronične bubrežne bolesti te oni koji uzimaju diuretike ne bi, međutim, trebale samostalno povećavati unos tekućine mimo preporuke liječnika.

Isto tako, alkohol treba ostaviti za neku drugu priliku. Hladno pivo nakon nekoliko prijeđenih kilometara može zvučati kao idealno osvježenje, ali na vrućini je upravo suprotno. Alkohol potiče gubitak tekućine i može dodatno pogoršati dehidraciju. U kombinaciji s visokim temperaturama i fizičkim naporom može povećati rizik od pada krvnog tlaka, vrtoglavice i nesvjestice. Bolji izbor su voda i, osobito nakon jakog znojenja, napitci koji pomažu nadoknaditi izgubljenu tekućinu i elektrolite.

Najbolje namirnice protiv dehidracije

Isto tako, ne idite praznog želuca, ali ni nakon obilnog ručka. Za nekoliko sati hodanja tijelu će trebati energija, no masna i obilna hrana prije puta neće pomoći. Tijekom visokih temperatura probava može biti sporija, pa su bolji lagani obroci.

U ruksak se mogu ubaciti i namirnice koje istodobno sadrže dosta vode: kriške lubenice ili dinje u prikladnoj posudi, naranča, breskva ili nektarina, krastavac ili paprika za grickanje.

Lubenica sadrži oko 92 posto vode, krastavci više od 95 posto, a dinja oko 90 posto, pa mogu biti dobar dodatak tekućini, iako je ne mogu zamijeniti.

Procesija i misa povodom proslave blagdana Velike Gospe u Sinju 2025.

Nikola Vilić/CROPIX

Odjenite se pametno

Ako dio puta prelazite nakon izlaska sunca, zaštita od sunca postaje iznimno važna. Najbolji izbor je lagana i prozračna odjeća svijetlih boja, kapa ili šešir te krema sa zaštitnim faktorom.

Kad god je moguće, napravite stanku u hladu. Hodočašće nije natjecanje i nema nikakvog zdravstvenog smisla pokušavati pod svaku cijenu održati tempo grupe ako vam organizam govori da mu je potreban predah. To je osobito važno između 10 i 17 sati, odnosno u dijelu dana kada su temperature najviše. Isto tako, dobre tenisice važnije su nego što se čini. Za hodanje od nekoliko kilometara nije trenutak za nove tenisice koje još niste razgazili, tanke japanke ili obuću koju inače ne koristite za duže šetnje. Najbolji izbor je udobna obuća u kojoj ste već hodali, uz čarape koje neće zadržavati previše vlage. Žulj koji se pojavi nakon prvih nekoliko kilometara može se vrlo brzo pretvoriti u ozbiljan problem, pa je dobro ponijeti nekoliko flastera za žuljeve. I ruksak bi trebao biti što lakši. Voda jest nužna, ali nema potrebe nositi pola kuće na leđima.

Obratite pozornost na toplinsku iscrpljenost

No prije svega, najvažnije je prepoznati trenutak kada iscrpljenost prestaje biti očekivana posljedica dugog hodanja.

Kako je za Živim.hr već objasnio prof. dr. sc. Ivan Gornik, toplinska iscrpljenost znatno je češća od toplinskog udara. Može se javiti nakon dugog boravka na visokim temperaturama i nedovoljnog unosa tekućine, a čovjek osjeća potrebu stati, sjesti, odmoriti se, popiti tekućinu i rashladiti se.

Ako se pojave vrtoglavica, izrazita slabost, mučnina, glavobolja, ubrzan puls ili osjećaj da ćete se onesvijestiti, treba odmah prekinuti hodanje, skloniti se u hlad i postupno uzimati tekućinu.

Posebno ozbiljno treba shvatiti bol u prsima i otežano disanje. Prof. Gornik upozorava da kod toplinskog udara tjelesna temperatura može prijeći 40 °C, svijest je poremećena, a koža može biti vrela i crvena. U toj fazi tjelesni mehanizam hlađenja više ne funkcionira normalno.

Osobu treba što prije skloniti s vrućine i pozvati hitnu medicinsku pomoć. Ako je bez svijesti i normalno diše, treba je staviti u bočni položaj. Osobu koja je pri svijesti treba premjestiti u hlad, rashlađivati vlaženjem odjeće i strujanjem zraka te joj, ako može sigurno gutati, davati tekućinu u manjim gutljajima.

Visoke temperature šire krvne žile

Starije osobe i kronični bolesnici među osjetljivijim su hodočasnicima, ali sama dob nije jedini kriterij. Srčane bolesti, bolesti bubrega, dijabetes i lijekovi koji utječu na krvni tlak ili izlučivanje tekućine mogu znatno promijeniti način na koji organizam reagira na vrućinu i napor.

Visoke temperature šire krvne žile, a dehidracija dodatno smanjuje volumen tekućine u tijelu. Posljedica može biti izražen pad krvnog tlaka, vrtoglavica ili nesvjestica.

Redovitu terapiju zbog toga ne treba samoinicijativno preskakati niti mijenjati. Osoba koja zna da teško podnosi vrućinu ili ima ozbiljniju kroničnu bolest trebala bi procijeniti je li višesatno pješačenje po temperaturama iznad 30 °C za nju uopće dobar izbor. Jer cilj hodočašća jest stići. Ali ne pod svaku cijenu.