Ana Kolar

 Ana Kolar/Privatni album
pitam se

Kako to da su sve tvoje bivše prijateljice grozne osobe, a ti si uvijek divna i krasna?

Ta instant najbolja prijateljstva smrde mi na kilometar

Koliko smo puta čuli da netko mijenja partnere k‘o čarape? Prečesto, jel‘ da? A opet, nije nam to više ni čudno čuti, kao ni vidjeti.

No, gotovo identičan obrazac ponašanja postoji i u drugom tipu odnosa, a na njega gotovo nitko ne reagira. Što je s onima koji svakih nekoliko mjeseci ili godina imaju novu najbolju prijateljicu? Koliko je to zapravo normalno i zrelo?

Nakon dva, tri tjedna druženja, a nismo tinejdžerice, mi smo najbolje prijateljice, sve radimo skupa, svugdje idemo, sve znamo jedna o drugoj. Nerazdvojne smo. Obožavamo se.

OK, nekad se to doista može dogoditi. No, ako se isti scenarij periodički ponavlja i nakon nekog vremena ta najnovija best frendica nestane kao da nikad nije ni postojala, u čemu je problem? Je li ta osoba zaista jako društvena ili je samo nesposobna zadržati prijatelja?


I tako u krug

Kao i kod bivših partnera, tako se i kod bivših prijatelja i prijateljica, ako ih se „časti” isključivo ružnim riječima, treba zapitati zašto je tome tako. Kako to da je svaka bivša prijateljica grozna osoba, a ova koja ju hejta divna i krasna? I tako sve do idućeg prekida prijateljstva, kad će i ova aktualna, divna i krasna best frendica postati grozna osoba.

Pa kako je moguće da baš toliko nemaš sreće s ljudima? Da su te baš svi razočarali, iznevjerili, iskoristili ili izdali, a ti si u svim tim odnosima bila besprijekorna? I kako to da ti ljudi, dok su ti bili najbolji prijatelji, nisu imali nijednu od silnih mana koje im sada pripisuješ? Ili su te njihove mane došle do izražaja tek kad su ti se u nečemu suprotstavili?

Ta instant najbolja prijateljstva smrde mi na kilometar, jednako kao i veze koje unutar nekoliko mjeseci budu „okrunjene” brakom, suživotom i/ili djetetom. Ne, ne tvrdim da se ne mogu sklopiti lijepa, kvalitetna i dugotrajna prijateljstva relativno brzo i spontano, ali ako je to ustaljeni obrazac ponašanja neke osobe, meni tu vrište svi alarmi.

Nismo klinci u parku koji razmijene kantice i lopatice pa su do idućeg igranja u pješčaniku najbolji prijatelji. A čak i ako jesmo, onda poslije ne seremo jedni po drugima kad nas život ili nešto treće razdvoji.

Kao što u širokom luku treba izbjegavati muškarce koji sustavno ocrnjuju svoje bivše, i to baš sve, isti bi princip trebalo primijeniti i u drugim međuljudskim odnosima. Ne znam zašto mislimo da ćemo baš mi biti iznimka. Uostalom, slušajući što ti nova najbolja prijateljica govori o bivšoj najboljoj prijateljici, vrlo vjerojatno slušaš generalnu probu onoga što će jednog dana govoriti o tebi.

Sigurno ste barem jednom naletjeli na neki od onih videa u kojima klince pitaju što je za njih prijateljstvo. Odgovora je tu raznih, od nasmijavanja i igranja do pričanja tajni. Ništa što klinci na tu temu kažu nije krivo. Ističu ono što ih prvo veže za nekog prijatelja ili prijateljicu.

Baš kao i u odraslom životu. Vežu nas povjerenje, humor, lijepo i korisno provedeno zajedničko vrijeme, lojalnost, utjeha, podrška... Mogla bih nabrajati danima. Ali dobar prijatelj ne mora mi svakodnevno biti na raspolaganju, niti se mora slagati sa mnom i odobravati sve moje postupke.


Ovdje se vidi tko je kakav

Ponekad mi je upravo onaj koji mi kaže nešto što ne želim čuti bolji prijatelj od onoga koji mi u svemu povlađuje.

Mi nismo roboti, život oko nas ne stoji i događaju se razne nepredvidive situacije u kojima će prijateljstvo ili ojačati ili se pokazati u pravom svjetlu. Svi smo to iskusili. Baš svi. Od bezrezervne podrške kojoj smo se najmanje nadali do potpunog razočaranja u ljude onda kad smo ih najviše trebali.

Posebno su mi drage situacije koje volim nazivati sakupljanjem kolateralnih žrtava. Kad se odjednom povežu ljudi koji su se do jučer jedva tolerirali, a sve kako bi se nekoga ocrnilo. I eto nam novog prijateljstva temeljenog na zajedničkoj netrpeljivosti, pa čak i mržnji prema nekome tko je donedavno bio dio iste ekipe.

Nikad nisam bila sklona zauzimanju strana, pogotovo ne u situacijama koje me se ne tiču, pa tako ni ne vjerujem u odnose koji počivaju na tuđoj nesreći ili patnji. Jedno je imati zajedničke interese, a nešto sasvim drugo zajedničke neprijatelje. Ali da, mene je netko zajebao, tebe baš neće. Ha ha. Sretno.

Ne moram danas voljeti nekoga koga sam voljela jučer da bih priznala da je u tom odnosu bilo i lijepih stvari. Uostalom, ako baš ništa nije valjalo, što sam ja onda toliko dugo radila u tom odnosu?

A kad prijateljstvu dođe kraj, iz kojeg god razloga, što je s tajnama? Razgovorima? Porukama? E, tu se isto vidi tko je kakav.


Ljudi se mijenjaju

Ne, nisam savršena, daleko od toga. No nikad, ali nikad ne bih iznijela nečije najintimnije stvari koje su mi rečene u povjerenju. Ne radim to ni nakon prekida ljubavne veze. Nikakve osobne tajne, boli, patnje, ništa što je rečeno isključivo meni ili barem vjerujem da je rečeno samo meni. Nekog reda i respekta mora biti.

To što više nismo prijatelji ne znači da sam dobila dozvolu raspolagati tvojom intimom. Nisi mi pričala o svojim strahovima, nesigurnostima i životnim problemima zato da bih ih ja jednog dana, kad se posvađamo, mogla koristiti protiv tebe ili njima zabavljati svoju novu najbolju prijateljicu.

Ne smatram da je svako prijateljstvo koje je završilo nužno bilo loše, baš kao što ne smatram da je svako dugogodišnje prijateljstvo nužno kvalitetno. Ljudi se mijenjaju, životne okolnosti se mijenjaju, neki se odnosi jednostavno potroše. Neki završe i na jako ružan način.

Ali mislim i da bi se mnogi, umjesto što se neprestano pitaju zašto nemaju dobre prijatelje, trebali zapitati jesu li oni sami dobri prijatelji.

Jer o tome kakav si prijatelj možda najmanje govori način na koji započinješ prijateljstva, a najviše način na koji ih završavaš.

Jedno je izgubiti prijatelja, a nešto sasvim drugo izgubiti obraz.

Do idućeg puta,

Zagrljaj,

A.

Anu možete pratiti i na Facebooku i Instagramu.

20. studeni 2026 11:41