Čine li nas digitalni mediji glupima?

Manfredu Spitzeru, njemačkom neuroznanstveniku i psihijatru, direktoru Psihijatrijske sveučilišne bolnice u Ulmu, u raznim se prigodama, kaže, predbacivalo da ne zna o čemu piše kad tvrdi da primjerice računalne igre čine djecu debelom, glupom, nasilnom i tupom.

A kao predstojnik psihijatrijske klinike liječio je mnoge pacijente ovisne o računalnim igrama i internetu.

Kad je sve počelo

Još 2007. godine u Južnoj Koreji, modernoj industrijskoj državi, vodećoj u svijetu u informacijskoj tehnologiji, zabilježili su kod mladih odraslih osoba znatan porast broja poremećaja pamćenja, pozornosti i koncentracije te emocionalnog i općenitog otupljivanja. Tu kliničku sliku nazvali su digitalnom demencijom. Taj je pojam izazvao golemu pozornost struke i javnosti i postao gotovo sinonim za ovog njemačkog psihijatra koji predaje po svijetu i unatoč ozbiljnim prijetnjama činjenicama i znanstvenim spoznajama brani teze u koje vjeruje.

Donosimo dio iz knjige "Digitalna demencija - Kako mi i naša djeca silazimo s uma", čiji je hrvatski prijevod objavila nakladnička kuća Ljevak: Digitalni mediji dio su naše kulture, piše Manfred i nastavlja: Oni povećavaju našu produktivnost, olakšavaju nam život i služe nam za razonodu.

Ne radi se o tome da se borimo protiv njih ili da ih želimo ukinuti. Ali istodobno smo svjesni da digitalni mediji imaju visok potencijal stvaranja ovisnosti i da dugoročno štete tijelu (stres, nesanica, pretilost - sa svim popratnim pojavama) i prije svega duhu.

I mozak se smanjuje

Mozak se smanjuje jer se manje koristi, stres uništava živčane stanice, a nove stanice koje rastu ne preživljavaju jer za to nema potrebe. Digitalna demencija očituje se sve većom nesposobnošću da se mentalne sposobnosti koriste i kontroliraju u punom opsegu.

Visina dostignutog oblikovanja mozga određuje kvalitetu i trajanje silaska. Jasno je da u tome igraju ulogu i nasljedni čimbenici, na koje zasad još ne možemo utjecati.

Getty Images/iStockphoto

Digitalni mediji povećavaju našu produktivnost, olakšavaju nam život i služe nam za razonodu, no kao i sve drugo, imaju i oni svojih loših strana.

'Opatička studija'

Koliko je važna visina dostignutog oblikovanja mozga za tijek kognitivnog urušavanja, pokazala je jedna od najznačajnijih studija o starenju koje su ikad provedene. Liječnik i znanstvenik David Snowdon sa Sveučilišta Kentucky uspio je uvjeriti 678 časnih sestara Naše Gospe (School sisters of Notre Dame) u dobi od 76 do 107 godina da pristanu sudjelovati u studiji te da se svake godine testiraju i nakon smrti svoj mozak doniraju u znanstvene svrhe.

One sestre koje su u dobi od 22 godine u svojim autobiografijama pisanim za potrebe studije opisivale više pozitivnih emocionalnih sadržaja u starosti su pokazivale umanjen rizik od smrti.

Posebno zapažena sudionica studije, sestra Marija, do 84. godine radila je kao učiteljica i umrla je u 101. godini od tumora, mentalno još uvijek vrlo živahna. Testiranja njezinih intelektualnih sposobnosti provedena posljednje godine prije smrti nisu pokazivala nikakve upadljive znakove demencije, iako je njezin mozak pokazivao brojne promjene, tipične za Alzheimerovu demenciju.

Oblikovanje mozga

Rezultati studije pokazali su da su mnoge sudionice, poput sestre Marije, neposredno pred smrt mogle riješiti mentalno zahtjevne zadatke, iako su im mozgovi pri seciranju pokazivali jasne znakove demencije. Bolesne promjene tipične za Alzheimerovu demenciju ne mogu se, dakle, spriječiti mentalnom aktivnošću.

To se može usporediti s primjerom dizača utega koji oboli od atrofije mišića, ali još će dugo biti snažniji nego većina ljudi koji ne pate ni od kakve mišićne bolesti. Jednostavno zato što propadanje započinje u zenitu njegove snage i polagano napreduje. Kod mentalne učinkovitosti stvari su u principu jednake, samo što je ovdje učinak bitno veći jer je mozak fleksibilniji nego ijedan drugi organ u našem tijelu.

Upravo zato što je mozak naš najplastičniji, najfleksibilniji organ - koji se oblikuje od kolijevke pa do groba - šanse da ispravnim odnošenjem prema njemu damo bitan doprinos duševnom zdravlju nisu nam ni tako loše. Prije svega možemo se kloniti svega što negativno utječe na razvoj našeg mozga, u prvom redu digitalnih medija.

Što digitalni mediji imaju s tim?

Uz korištenje digitalnih medija idu različite popratne pojave - od nedostatnog učenja u djetinjoj dobi, preko manjkavih društvenih kontakata i doživljaja sreće u djetinjstvu, nedostatka kognitivne kontrole u odrasloj dobi, pa sve do kroničnih bolesti koje nas u starijoj dobi sve jasnije ograničavaju, opterećuju i skraćuju nam život.

Tko u djetinjstvu provodi mnogo vremena pred ekranima digitalnih medija, već je propustio ulaznicu za oblikovanje mozga: normalan jezični razvoj. Tko, naprotiv, odrasta dvojezično i čitav život koristi dva naučena jezika, postići će više u pogledu obrazovanja.

Tako i ne čudi što će onaj koji govori dva jezika u usporedbi s onima koji govore samo jedan jezik oboljeti od demencije u prosjeku tri do četiri godine kasnije, kao što je to pokazalo jedno istraživanje na 184 pacijenta. Budući da dvojezičnost u većini slučajeva nije rezultat nadarenosti (genetike), nego je uvjetovana okolnostima, ova studija jasno pokazuje utjecaj mentalne aktivnosti na kasniji umni urušaj, to jest na demenciju u razvoju.

Tome još treba dodati i posljedice multitaskinga, korištenja navigacijskog sustava u vožnji, stresa i nedostatne samokontrole, kao i negativnih emocija i usamljenosti. Alkohol izaziva ovisnost, šteti tijelu i duhu, vodi do društvenog propadanja, osamljivanja, depresije i prerane smrti. U isti mah on je dio naše kulture i mnogi ga ljudi uživaju.

Getty Images/iStockphoto

Istraživanja pokazuju kako uz korištenje digitalnih medija od malena vezujemo ove posljedice - nedostatnog učenja u djetinjoj dobi, manjkavi društveni kontakati i narušen doživljaj sreće.

Kako se odnosimo prema tome?

Vidimo opasnost i oporezujemo alkohol kako bismo mladim ljudima otežali da ga kupuju jer znamo da se upravo u djetinjstvu i mladosti polažu temelji za ovisničko ponašanje. Kod cigareta stvari stoje isto tako: poskupljenje reducira broj umrlih od raka pluća u stanovništvu. U skladu s time, studije pokazuju da bi ograničenje korištenja digitalnih medija bilo dobra mjera. Dokazano je što ne funkcionira: prosvjećivanje i dobri savjeti. Možemo pisati na kutije cigareta da je pušenje smrtonosno - i jedva da će kojem pušaču to zasmetati.

Medijska kompetencija

Često se tvrdi da je medijska kompetencija ključna. No pod tim se izrazom ne misli ni na programiranje, ni na sposobnost logičkog mišljenja (Booleova algebra), ni na druge intelektualne sposobnosti povezane s digitalnim medijima, nego na površno poznavanje korisničkog softvera. Tko to ne vjeruje, neka pogleda što se u sklopu predmeta informatička tehnologija zaista poučava kad učenici rade s računalom.

U SAD-u mladi trenutno troše više vremena na digitalne medije - dobrih sedam i pol sati dnevno - nego na spavanje. I u Njemačkoj vrijeme korištenja medija kod učenika devetog razreda trenutno iznosi gotovo 7,5 sati, što je pokazala jedna velika anketa provedena među 43.500 školaraca.

Tako nešto nije dokazano

Izuzev onih koje su financirale računalna industrija i telekomunikacijske tvrtke, do danas ne postoji nezavisna studija koja bi bez ikakve dvojbe dokazala da učenje samim uvođenjem računala i monitora u učionice postaje djelotvornije. No, postoje one koje dokazuju da digitalni mediji stvaraju ovisnost, debljinu, nesanicu, depresiju, doprinose kognitivnom propadanju i konačno pospješuju demencijske procese.

Njemački psihijatar Manfred Spitzer među prvima je zagovarao striktno ograničavanje vremena provedenog ispred ekrana digitalnih medija smatrajući da nas pametni telefoni, digitalni asistenti, računala, satelitska navigacija i stalna povezanost s internetom lišavaju uobičajenih i nužnih mentalnih napora. Što nam to donosi i što to znači za naše zdravlje potkrijepio je brojnim istraživanjima u knjizi Digitalna demencija - kako mi i naša djeca silazimo s uma, čije je hrvatsko izdanje objavio Ljevak.