Najgori su! Sastojci iz ultraprerađene hrane povezuju se s većim rizikom za razvoj depresije

Veća procijenjena izloženost određenim sastojcima iz ultraprerađene hrane – uključujući arome, bojila i sladila – bila je, ovisno o dozi, povezana s većim rizikom za razvoj depresije, pokazala je nova studija objavljena u publikaciji European Journal of Nutrition. Ultraprerađena hrana (engl. ultra-processed foods, UPF) možda je praktična, no sadrži velike količine masti, soli i šećera, a male količine prehrambenih vlakana, proteina i esencijalnih mikronutrijenata. Iako su njezin visok unos znanstvena istraživanja povezala s brojnim nepovoljnim zdravstvenim ishodima – primjerice, povećanim rizikom za pretilost, kardiovaskularne bolesti i dijabetes tipa 2 – konzumacija takve hrane značajno raste u cijelom svijetu, a najviše stope bilježe SAD i Velika Britanija.

Razina unosa

Klasifikacija NOVA, najprihvaćeniji sustav klasifikacije hrane, označava UPF kao četvrtu, možemo reći, najgoru skupinu, no ne postoje standardizirane kemijske ili strukturne mjere za klasifikaciju prehrambenih artikala, što otežava posao istraživačima. Tim sa Sveučilišta Justus-Liebig u Giessenu u svom je istraživanju koristio unaprijed definirane markere za ultraprerađenu hranu koji uključuju „kozmetičke” aditive, poput aroma, bojila i sladila, te nekulinarske sastojke, poput fruktoze, modificiranog ulja i izoliranog proteina. Prehrambene proizvode koji sadrže barem jedan od tih markera klasificirali su kao ultraprerađenu hranu te su analizirali povezanost između deset kategorija markera i 39 specifičnih markera s rizikom za depresiju.

Koristili su za to podatke 171.818 osoba iz istraživanja UK Biobank koje su ispunile barem jedan 24-satni prehrambeni upitnik. Izloženost markerima i specifičnim markerima procijenjena je kao postotak ukupnog unosa hrane predstavljen namirnicama koje vjerojatno sadrže svaki marker.

Skok rizika

Tijekom prosječnog razdoblja praćenja od 10,7 godina zabilježena su 5.424 slučaja nove pojave depresije. Među deset kategorija markera, arome, bojila i sladila pokazali su pozitivnu povezanost s pojavom depresije, ovisnu o dozi. Konkretno, u usporedbi s razinom unosa povezanom s najmanjim rizikom od depresije koja iznosi pet posto ukupnog unosa hrane, udio od 40 posto hrane koja vjerojatno sadrži arome bio je povezan s 46 posto većim rizikom za pojavu depresije. Kod bojila, udio od 20 posto (u usporedbi s tri posto koliko iznosi razina povezana s najmanjim rizikom) bio je povezan s 49 posto većim rizikom. Kod sladila, udio od 20 posto (u usporedbi s izostankom unosa koji se jedini povezuje s najmanjim rizikom) bio je povezan s 45 posto većim rizikom za pojavu depresije. Ove tri kategorije markera ultraprerađene hrane povezane su i s povećanim rizikom od smrtnosti iz bilo kojeg uzroka, što su autori ove studije ranije utvrdili.

Od ostalih kategorija, izvori proteina i vlakana imali su malu, ali značajnu nelinearnu povezanost s pojavom depresije, pri čemu su najviši procijenjeni rizici zabilježeni kod osoba koje ih nisu konzumirale, dok pri višim razinama unosa nisu uočeni štetni učinci. Nisu utvrđene značajne poveznice za pojačivače okusa, pomoćna tehnološka sredstva, modificirani škrob, različite vrste šećera i modificirana ulja.

Zaslađena pića

Nedavna analiza tržišta u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazala je da su arome i bojila prisutni u 58,4 posto, odnosno 26,5 posto svih umjetnih zaslađivača. Prethodne studije su ukazale na ulogu aroma u debljanju i pretilosti, a bojila u drugim nepovoljnim zdravstvenim ishodima, uključujući poremećaj pažnje s hiperaktivnošću i poremećaj autističnog spektra kod djece i adolescenata. Što se tiče zdravstvenih rizika povezanih s unosom umjetnih zaslađivača, prethodne studije koje su uključivale različite dijelove populacije također su izvijestile o povećanom riziku za depresiju i razdražljivo raspoloženje. S obzirom na to da mlađi odrasli češće piju umjetno zaslađena pića, buduće studije trebale bi procijeniti potencijalne dugoročne učinke unosa zaslađivača na mentalno zdravlje i depresiju.

Studija je identificirala i fruktozu kao specifični marker koji je pokazao povezanost s pojavom depresije ovisnu o dozi. Kod životinja je utvrđeno da prehrana s visokim udjelom masti i fruktoze izaziva metaboličke abnormalnosti i ponašanja slična depresiji i anksioznosti, što pruža određenu biološku vjerojatnost za uočenu povezanost.

Iako još nije jasno kako je unos specifičnih markera UPF-a povezan s rizikom za depresiju, neki mogući mehanizmi uključuju njihove izravne učinke na funkciju mozga i signalizaciju neurotransmitera, što potencijalno može pridonijeti patofiziologiji depresije. Ti markeri mogu biti neizravno povezani i s uočenim rizikom za pretilost, metaboličke disfunkcije i promjene u crijevnoj mikrobioti. Potrebne su daljnje studije na životinjama i ljudima kako bi se sveobuhvatno razumio mehanizam djelovanja.