ODUSTAO JOŠ JEDAN INVESTITOR Zašto je propala gradnja tvornice od 160 milijuna eura

Nakon višegodišnjih nastojanja da u Hrvatskoj izgrade tvornicu bioetanola, irsko-američki investitor - tvrtka EERL definitivno je odustala od te ideje. Još od 2007. godine, kada su prvi put iskazali interes za gradnju te tvornice u Osijeku, potom u Belišću te naposljetku u Vukovaru, investitori su donijeli konačnu odluku o odustajanju od projekta. Pregovori, razgovori, dogovori koje su u posljednje tri i pol godine o izgradnji tvornice u Vukovaru vodili s državnom i lokalnom vlasti nisu donijeli sretan epilog i tvornica vrijedna 160 milijuna eura neće se graditi u Vukovaru. O tome je prvi javnost upoznao vukovarski gradonačelnik Ivan Penava, kazavši da su ga predstavnici investitora izvijestili da odustaju od projekta te da će novac uložiti u proširenje postojeće tvornice u Mađarskoj. Penava je pri tome prvenstveno prozvao državnu administraciju kao kamen na kojem je zapeo vrijedan projekt, koji je trebao direktno otvoriti 75-80 novih radnih mjesta, a indirektno bi bilo posla za još 3000 ljudi.

Likvidacija tvrtke

Te je tvornica, naime, trebala proizvoditi 240 tisuća prostornih metara bioetanola godišnje, za što bi im trebalo više od milijun tona zrna kukuruza kao sirovine. Bilo bi posla, dakle, i za hrvatske ratare. No, od toga za sada neće biti ništa. Irsko-američki investitor već je pokrenuo likvidaciju tvrtke Slavonija Ethanol, koja je operativno vodila pretprojekt. Potvrdio nam je to i direktor te tvrtke Goran Ilić, koji nam je rekao da su na odluku investitora utjecali i interni, ali i eksterni faktori.

- Dvije su skupine razloga zbog kojih se odustalo od projekta - interni i eksterni. Interni razlozi uvjetovani su razvojem situacije na tržištu i novim regulativama Europske komisije koje su označile pogoršanje situacije u ovoj branši u nekoliko smjerova. Poznato je, naime, da je Europska komisija još prije dvije godine počela razgovore o smanjenju poticaja za obnovljive izvore energije, što je dovelo do oscilacija cijena na tržištu, pa je takva situacija izazvala nesigurnost investitora, koji se odlučio za preusmjeravanje i pažljiviju prosudbu situacije u smislu širenja na druga tržišta - rekao je Ilić, pojasnivši potom i eksterne faktore, a koji se tiču naše administracije

Arheološka iskapanja

- Kao najveći problem pokazala se nemogućnost rješa-vanja pitanja zemljišta u Vukovaru. Riječ je o zemljištu površine 68 hektara, a nama je za projekt trebalo 20 do 25 hektara. Najveći dio tog zemljišta je u vlasništvu države, odnosno tvrtke Borovo, a manji dio u vlasništvu Grada Vukovara. U posljednje tri i pol godine mi smo održali desetke sastanaka s predstavnicima svih relevantnih ministarstava, državnih ureda i tvrtki, Vukovarsko-srijemske županije, Grada Vukovara... i u cijelom tom periodu nikada nismo dobili prijedlog ugovora o kupnji, najmu ili pravu građenja na predmetnom zemljištu. Dapače, nismo dobili ni negativan odgovor - istaknuo je Ilić, dodavši da je njihova tvrtka imala formirane timove, koji su radili samo pretprojektne aktivnosti od izrade idejnih rješenja i projekata, radilo se čak i na arheološkim iskapanjima.

Problem zemljišta

- Svi koji su sa strane državne i lokalne vlasti bili uključeni u razgovore znali su da je riječ o vrlo ozbiljnom projektu. No, investitor je zaključio da to ne može provesti i odustalo se od projekta, a što mu je presudilo - interni ili eksterni faktori ne bih znao reći, jer odgovor na to pitanje jednostavno ne znam - rekao je Ilić, koji je na naš upit tko je trebao riješiti problem zemljište rekao da ne bi o tome davao svoj konačni sud.

- Mislim da su u tome trebale sudjelovati i državna i lokalna administracija.