‘Tsarukjan bi protiv mene prošao kao Evloev protiv Volkanovskog! Uhvatila bi ga velika panika‘

Ilia Topuria ne dovodi u pitanje hrvačke kvalitete Armana Tsarukjana, ali uvjeren je da bi one vrlo brzo izgubile na značaju kada bi se Armenac našao nasuprot njegovu udaračkom arsenalu. Nekadašnji UFC-ov prvak dviju težinskih kategorija smatra da Tsarukjanovo samopouzdanje uvelike proizlazi iz sposobnosti nametanja hrvačke dominacije, a upravo bi mu oduzimanjem tog oružja nastojao potpuno poremetiti borilački koncept. Kao najsvježiji primjer takvog scenarija izdvojio je nedavni obračun Alexandera Volkanovskog i Movsara Evloeva, u kojem je australski prvak demonstrirao koliko bespomoćno može izgledati vrhunski hrvač kada mu protivnik uskrati pristup dominantnim pozicijama.

Topuria (17-1) trenutačno priprema povratak nakon prvog profesionalnog poraza, koji mu je u lipnju na UFC Freedomu 250 nanio Justin Gaethje. Amerikanac je tada ozbiljno uzdrmao dotad neporaženog "El Matadora", a borba je prekinuta nakon intervencije njegova brata Aleksandrea, koji je procijenio da bi nastavak mogao imati teške posljedice. Topuria je naknadno priznao da mu je brat tom odlukom možda spasio karijeru.

Poraz je prekinuo njegov impresivan pobjednički niz i otvorio prostor brojnim izazivačima, među kojima se posebno ističe Tsarukjan (24-3). Armenac već dulje slovi kao jedan od najkompletnijih hrvača UFC-ove lake kategorije, no Topuria smatra da se iza njegove sposobnosti rušenja kriju i određene tehničke manjkavosti koje bi kvalitetan protivnik mogao iskoristiti.

- Armana bi u stojci uhvatila čista panika dok bi pokušavao doći do rušenja. Isto kao Movsara protiv Volkanovskog. Takvi borci navikli su stalno dominirati, a njihovo samopouzdanje raste upravo zahvaljujući toj dominaciji. Kada je više ne mogu ostvariti, osobito kao hrvači, počinju problemi, rekao je Topuria u razgovoru za španjolski ABC.

Njegova se analiza temelji na sve većoj važnosti obrane od rušenja u modernom MMA-u. Topuria smatra da samo kvalitetno hrvanje više nije dovoljno za kontrolu elitnih protivnika, osobito ako borac ne raspolaže jednako razvijenim arsenalom parteraških tehnika.

- Hrvanje i obrana od rušenja toliko su napredovali da, ako uz hrvanje nemaš i kvalitetne parteraške vještine, takav način borbe postaje iznimno iscrpljujući. Arman se ne ističe posebno svojim parterom. Njegove su najveće kvalitete rušenja i dominantne pozicije koje njima pokušava ostvariti, objasnio je.

Potom se ponovno osvrnuo na "The Greatovi" pobjedu nad Evloevom na UFC-u 333. Australac je tada uspješno neutralizirao hrvačke pokušaje neporaženog Rusa, postupno preuzimao kontrolu nad borbom i naposljetku stigao do prekida. Topuria smatra da je upravo taj meč razotkrio slabost boraca koji su navikli graditi čitav nastup oko mogućnosti da protivnika sruše i zadrže na podu.

- Koliko ste puta vidjeli da netko zaustavi Armanova rušenja i zatim krene napadati njega? Upravo se to dogodilo Evloevu protiv Volkanovskog. Movsar je navikao rušiti protivnike, odmarati se u klinču ili na njihovim leđima. Protiv Volkanovskog nije mogao raditi ništa od toga. I što se dogodilo? Uhvatila ga je panika i na kraju je posustao, ustvrdio je Topuria.

Takva procjena možda zvuči posebno samouvjereno kada dolazi od borca koji je reputaciju izgradio ponajprije spektakularnim nokautima, no Topuria podsjeća da njegovi borilački temelji nisu vezani isključivo uz stojku. Prije nego što se afirmirao kao jedan od najopasnijih boksača UFC-a, godinama je razvijao hrvačke i grapplerske vještine, a upravo mu ta podloga omogućuje da u oktogonu bez straha primjenjuje agresivan udarački pristup.

- Bio sam svjetski prvak u dvije kategorije i nastupio u četiri borbe za svjetski naslov. Odrastao sam uz grappling i hrvanje. Imam više fotografija na kojima hrvam nego onih na kojima se igram u parku. To je moj život, naglasio je.

Ipak, Tsarukjanov hrvački arsenal teško je svesti isključivo na rušenja i pozicijsku kontrolu. Armenac je tijekom karijere demonstrirao kvalitetne tranzicije, sposobnost povezivanja različitih pokušaja rušenja i fizički iznimno zahtjevan tempo, a upravo je kombinacijom tih elemenata stvarao probleme brojnim elitnim protivnicima. Usporedba s Evloevom zato ima smisla kao ilustracija Topurijina taktičkog razmišljanja, ali ne nužno i kao precizna prognoza mogućeg međusobnog obračuna.

Njihovo potencijalno uparivanje svakako bi ponudilo zanimljiv sudar borilačkih filozofija. Topuria bi nastojao kontrolirati distancu, pravodobno kažnjavati ulaske u rušenja i nametnuti boksačke razmjene u kojima njegova preciznost i eksplozivnost dolaze do punog izražaja. Tsarukjan bi, s druge strane, pokušavao potisnuti protivnika prema ogradi, povezivati hrvačke napade i postupno ga iscrpljivati pritiskom.

Dodatnu težinu cijeloj priči daje činjenica da obojica imaju ozbiljne ambicije u lakoj kategoriji. Tsarukjan se nalazi među glavnim kandidatima za napad na pojas, dok Topuria nakon prvog profesionalnog poraza želi dokazati da je njegov neuspjeh protiv Gaethjea bio tek zastoj u karijeri, a ne početak pada s vrha.

Njihov susret zasad nije dogovoren, no Topuria je jasno dao do znanja gdje vidi najveću slabost potencijalnog protivnika. Tsarukjan je godinama navikao svoje borbe usmjeravati prema hrvačkom nadmetanju, a "El Matador" uvjeren je da bi mu upravo oduzimanje te mogućnosti predstavljalo najveći problem. Koliko bi takva zamisao bila provediva protiv jednog od najboljih hrvača divizije, pitanje je na koje zasad može odgovoriti samo njihov eventualni obračun u oktogonu.