- Moja majka ima svega 50 godina, no nikad nije naučila čitati i pisati. Generacija žena njezine dobi je nepismena - rekao mi je Idrees Al-Qasmi dok smo sjedili u planinskoj oazi Bilad Sayd u Omanu. Idrees (25) turistički je vodič, otvoren i srdačan mladić odjeven u maslinastu dishdashu (tradicionalna arapska muška odjeća), a na glavi ima turban. Zbunjeno sam ga prekinula.
- Idrees, tvoja majka je svega nekoliko godina starija od mene. Kako je moguće da su žene u toj dobi nepismene? - upitala sam u nevjerici.
- Gospođo, prije 1970. godine u Omanu su bile svega tri osnovne škole u koje su isključivo išli dječaci, mahom povezani sa sultanovom obitelji. Nijedna djevojčica nije išla u školu, a većina stanovništva bila je nepismena - rekao je Idrees smiješkajući se. - No, u proteklih 40 godina dogodile su se goleme promjene. Danas i djevojčice i dječaci, ne samo da idu u školu nego se od većine njih očekuje da završe i fakultet - rekao je Idrees naglasivši kako je ključ napretka njegova naroda upravo u obrazovanju.
Oman, država veličine Velike Britanije koja broji svega 2,9 milijuna stanovnika, do 1970. godine bila je jedna od najizoliranijih i najzaostalijih zemalja na svijetu sa svega desetak kilometara asfaltirane ceste. Golema većina stanovništva bila je nepismena, a živjela je po plemenskim načelima. Zdravstvena zaštita nije postojala: u zemlji je bila samo jedna misionarska bolnica, a očekivani životni vijek bio je 49 godina. Oman nije imao diplomate, televizija i radio bili su strogo zabranjeni, a u glavnom gradu Muscatu, opasanom zidinama, svake su se noći zatvarala vrata. Ako bi netko noću šetao izvan zidina, bio bi odmah ubijen. Sultan Said bin Taimur, koji je na vlast došao 1932. godine, vladao je Omanom po feudalnim principima.
No, u ljeto 1970. godine sultanov sin Qaboos bin Said, koji je bio obrazovan u Velikoj Britaniji, svrgnuo je oca u puču bez krvi, otvorio zemlju svijetu i počeo s reformama inzistirajući na prosvjećivanju i zdravstvenoj zaštiti stanovništva. Tijekom 40 godina vladavine sultana Qaboosa bin Saida Oman, zemlja koja svoje gospodarstvo bazira na izdašnim nalazištima nafte, doživjela je fantastičnu preobrazbu.
Danas je Oman neka vrsta high-tech društva u pustinji u kome se miješaju arapski i zapadnjački način života. Flota modernih zrakoplova, nova zrakoplovna luka, dobre ceste i odlični automobili (za jedan dolar mogu se kupiti tri litre benzina), luksuzni hoteli, satelitske antene na svakom koraku, reklame i logotipi brojnih multinacionalnih kompanija, bili su prvi prizori koje sam zapazila u Muscatu. I naravno, srdačan osmijeh koji Omanci upućuju posjetiteljima sa Zapada obraćajući im se na tečnom engleskom jeziku. Mnogo je mladih: čak 83 posto omanske populacije mlađe je od 35 godina.
- Sva djeca počinju učiti engleski jezik još u osnovnoj školi, dok su predavanja na sveučilištu i na engleskom i na arapskom jeziku. Mnogi od profesora su stranci, mislim da među njima ima i hrvatskih stručnjaka - pojasnio mi je Idrees koji je prije nekoliko godina završio studij turizma na Sultan Qaboos University, jednom od najvećih sveučilišta u arapskom svijetu utemeljenom 1986. godine. No, Oman ima i niz privatnih sveučilišta.
- Studiranje na javnom sveučilištu Sultan Qaboos je besplatno, što znači da je studentima plaćen ne samo studij, nego i hrana i smještaj. Vlada je, međutim odvojila i 1000 stipendija za studente iz siromašnih obitelji koji žele studirati na privatnim sveučilištima. Također, postoji niz stipendija za školovanje u inozemstvu - rekao je Idrees naglasivši da svaki Omanac nakon 23 godine života od vlade može dobiti besplatnu zemlju za gradnju kuće. Plaće u Omanu se ne oporezuju, a svaka zarada u privatnom sektoru do 60.000 eura je neoporeziva. Sve zdravstvene usluge u Omanu su besplatne, a zemlja se može pohvaliti nizom vrhunski opremljenih bolnica. Uostalom, i očekivani je životni vijek tijekom posljednja četiri desetljeća narastao za 30 godina.
- Nedavno je u Omanu boravila skupina švedskih liječnika koji su posjetili naše bolnice. Rekli su mi da one opremljenošću nimalo ne zaostaju za bolnicama u Švedskoj - ponosno je rekao Idrees naglasivši da se preobrazba Omana najviše vidi u promjeni tradicionalnih odnosa između žene i muškarca.
- Moj djed imao je tri žene i 17-ero djece. Moj otac, međutim, ima samo jednu ženu, moju majku, a njihov brak dogovoren je dok su bili djeca. U obitelji nas je sedmero braće i sestara, a troje od nas dosad je završilo fakultete. No, nitko od nas više ne mora pristati na dogovoreni brak, danas se mladi ljudi u Omanu mogu ženiti prema izboru - rekao je Idrees.
I mlade i stare žene u Omanu nose hidžab, koji ih pokriva tako da se vidi samo lice i šake. Mnoge od mladih žena besprijekorno su našminkane, a nokti su im brižjivo manikirani i nalakirani. Tek pokoja žena na ulici nosi nikab ili burku. Oman je prva zemlja na Arapskom poluotoku koja je zaposlila žene u policiji, a u sadašnjoj, nedavno rekonstruiranoj vladi, su čak tri ministrice.
Iako u mnogo čemu prednjači u islamskom svijetu, ni Oman nije izbjegao nemire koji su se poput plimnog vala proteklih mjeseci širili arapskim državama. Sjedište pobune, u kojoj je ubijena nekolicina prosvjednika, jest industrijski grad Sohar na sjeveru zemlje, ali su se nemiri bili proširili i do Muscata. Prosvjednici, ogorčeni korupcijom u vladi te rastom nezaposlenosti među mladima, tražili su od sultana Qaboosa političke i gospodarske reforme. No, za razliku od većine ostalih arapskih zemalja, prosvjednici nisu tražili odlazak svoga vladara, u narodu i dalje omiljenog prosvjećenog apsolutista. Sultan je, pak, pristao na većinu zahtjeva prosvjednika te smijenio dvije trećine ministara. Istodobno, podigao je plaće i mirovine, povećao najnižu plaću u zemlji te najavio plan o stvaranju 50.000 novih radnih mjesta u različitim područjima javnog sektora.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....