Glasovi s bloga koji jesu prava literatura

ZAGREB - “Književnost na blogu” sintagma je pod koju se posljednjih godina utrpava doista svašta.

Mogućnosti bloga otvorile su širok prostor i za pisce pred koje se, zapravo, postavljaju dvije mogućnosti - pridružiti se sveopćoj “blogoreji” ili cijelom fenomenu pristupiti s nekom idejom i stvoriti poligon za promišljanje granica književnosti.

Pionir blogosfere

Ovim drugim već se niz godina bavi jedan od živućih “suvremenih klasika”, Alojz Majetić, 72-godišnjak kojeg pamtimo kao autora kultnog romana “Čangi off gotoff”, prozaika u trapericama koji je inovirao stil i jezik tadašnje proze.

Traperice je brže od svojih mlađih kolega zamijenio upravo blogom i to već peti dan kako se isti u nas pojavio, pa je na njemu krenuo s pisanjem priče “Digitalno more”, potom i romana “Bestjelesna” koji je prešao put u smjeru - s bloga do knjige. Tako je Majetić, čak i pomalo paradoksalno, postao pionirom blogerske književnosti u nas, a vrlo brzo shvatio je kako ni to nije dovoljno. Ovih se dana pojavio roman “Glasovi ispod površine”, prvi roman potpuno nastao na blogu, četveroručno. Majetiću se u tom romanu-fenomenu pridružila mlada, 26-godišnja pjesnikinja i autorica nekoliko blogova Daniela Trputec, čije pjesme za sada žive samo u blogosferi.

Blogerski je eksperiment urodio romanom koji daleko nadvisuje standarde književnosti koja na blogu nastaje jer je riječ o složenom romanu o dva muška i dva ženska lika kojima se otvaraju neka vječna pitanja muško-ženskih odnosa, ljubavi kao uvijek tajnovite kategorije, pa i znanstvene zajednice u kojoj dio likova djeluje.

Potraga za identitetima

Roman koji ponire u brojne tajne “stvarnog” života, maksimalno koristi prednosti onog virtualnog, posebice pri kraju kad likovi posve zavladaju autorom, lik postane stvaralac, autor prijeđe u lik priče, a ljubav šalje tajanstvene glasove ispod površine.

Majetić i Trputec napisali su roman koji je višestruko istraživanje vječnih i općih pitanja, ali i odnosa fikcije i zbilje, kao i umjetnosti kao komunikacije i kolektivnog čina. O tom će iskustvu uskoro napraviti dokumentarnu radiodramu i scenski projekt o potrazi za njihovim identitetima, a možda se ispuni i Majetićeva želja da piše prozu s nekime tko dolazi iz posve drukčije kulture.