HARUKI MURAKAMI 'Nikad nisam mislio da ću biti pisac. Još sam time iznenađen'

Haruki Murakami među svojom publikom ima status božanstva. Njegovi se romani temeljito analiziraju, o njima se debatira, njegova se simbolika neprestano nastoji protumačiti, a svemu tome, tom mitu koji je nastao oko najslavnijeg japanskog pisca današnjice i jednog od napoznatijih Japanaca u svijetu, pridonosi i sam autor koji balansira na razmeđu izolacije i otvorenosti, jednostavnosti i umjetničke kapricioznosti.

Da bi donekle promijenio sliku o svojoj zatvorenosti, Murakami je odlučio odgovarati svojim čitateljima na njihove mailove. Ne često i ne stalno, ali – otvorio se.

Japanski književni genijalac – još mu samo nedostaje Nobelova nagrada – pisac je neobične simbolike, a kritičari će reći da je u tim svojim obratima upao u rutinu.

U Japanu je toliko slavan jer je, među ostalim, pisao o temama koje su u Zemlji izlazećeg sunca gotovo tabu – odrastanje, seksualnost, otuđenost.

Jedan od najvećih romanopisaca današnjice, Murakami je rođen u Kyotu 1949.godine, kao sin jedinac, tijekom baby booma nakon Drugog svjetskog rata. Još od djetinjstva inficiran je Zapadom, što će ostati prisutno u njegovom izboru glazbe, ali i pisanju. Njegovi roditelji su predavali japansku književnost, a umjetnost i sport postali su gotovo jednako važni u njegovom životu iako je i pisanje i trčanje otkrio relativno kasno. Naime, počeo je trčati u 33. godini života i to vrlo ozbiljno i predano, što radi svakodnevno, a sudjeluje i u maratonima. Njegova žena Yoko je glumica i u braku su od 1971. godine. Ona prva pročita sve njegove radove.

Studirao je dramsku umjetnost na japanskom sveučilištu Waseda, a njegov prvi posao bio je u prodavaonici gramofonskih ploča, baš kao i njegovom glavnom liku iz “Norveške šume”, Toreu Watanabeu. Nakon studija otvorio je jazz klub. U 29. godini, gledajući baseball utakmicu, odlučio je da bi mogao pisati i iste je noći, kada je došao doma, to i počeo. Nekoliko mjeseci kasnije, poslao je svoj prvi roman na književni natječaj i osvojio prvu nagradu.

Svjetski je poznat postao nakon objavljivanja “Norveške šume”. Među mladim je Japancima postao superzvijezda, a kako je dio izdanih knjiga imao crveni, a dio zeleni ovitak, mladi su se počeli i odijevati u tim bojama.

Murakami nikada ne piše kritike na račun drugih pisaca, ne zna koliko novca ima, obožava filmove i to najviše one finskog režisera Akija Kaurismakija, ali ne voli ono što njegovi sunarodnjaci uglavnom vole – Manga i Anime.

Iako su nas američki PR-ovci uvjeravali da je nemoguće dobiti intervju s ovim piscem, Murakami je ipak odlučio dati eksluzivan intervju za Globus. U smišljanje pitanja koja ćemo mu postaviti, uključila se cijela redakcija, među kojima je puno istinskih fanova Murakamijevih romana.

Čitate li ponovno romane koje ste napisali, vraćate li im se ponekad?

- Ukoliko nije potrebno, nikada ne čitam svoja djela nakon što su objavljena. Ne zanimaju me stvari koje sam već napisao. Moja se pažnja usmjerava na stvari koje ću pisati. Po mom mišljenju, kao autor, moj prijašnji rad je kao odjeća koju sam prerastao i dizajn više ne odgovara, iako sam je u trenutku nastajanja najviše volio.

Rekli ste da ste željeli biti osoba koja će živjeti mirno i povučeno. Pa čak i sada, kada ste globalno slavni, držite se dosta samozatajno. Je li to teško u današnjem svijetu?

-Ponekad može biti problematično. Kako god, nešto zbog čega mogu biti zahvalan, za razliku od filmskih zvijezda, pjevača ili sportaša, pisac ipak ne iskače puno u javnosti. Hodam ulicom, idem u shopping, vozim se javnim prijevozom kao i ostali ljudi. Usprkos slavi, jako me rijetko netko zaustavi na ulici.

Kako izgleda vaš uobičajeni dan? Što volite raditi – osim peglati – kako ste jednom objasnili svojoj publici?

- Idem rano spavati, i rano ustajem. Uglavnom se probudim u 4 sata i idem u krevet prije 10 uvečer. Posao završim tijekom jutra i ništa ne radim nakon sumraka. Trčim gotovo svakog dana.

Je li Haruki Murakami kojega javno poznajemo puno drugačiji od onoga kakvi ste zapravo?

- Ne vidim veliku razliku. Uživam se smijati i nasmijavati druge. Ne držim se pretjerano društvenim čovjekom, ali nisam ni pustinjak.

Pisce uvijek pitamo i kako kod njih izgleda taj proces stvaranja romana? Krećete li na taj put s jasnim ciljem, ili se samo prepustite?

- Kad počnem pisati, inicijalno imam samo nešto što mi Japanci nazivamo 'jyoukei'. To je jedan emocionalni trenutak koji otvara pogled na kompletnu scenu. Ako imam tu jednu živopisnu emocionalnu scenu, onda mogu nastaviti razvijati priču. Nemam nikakvih unaprijed postavljenih planova ili ciljeva, samo nastavljam pisati. Ne znam što će se dogoditi, što predstavlja užitak za čitatelja, ali isto tako, užitak i za pisca. Ne bih volio izgubiti taj užitak.

Vjerujete li u sudbinu? Rekli ste da je život pun slučajnosti i da ste i vi u svom životu naišli na takve situacije. Koja vam je bila najfascinantnija slučajnost koja vam se dogodila?

- Najiznenađujuća stvar koja se dogodila u mom životu jest to da ovaj život kojega sada živim i onaj kojeg sam pretpostavljao da ću živjeti, uopće nisu podudarni. Nisam nikada ni pomisio da bih mogao postati pisac. Činjenica da sam to postao, još je uvijek za mene iznenađujuća. To iznenađenje i dalje tinja u mojim osjećajima poput potresa. Možda ovo može biti primjer za “nepodudarnost slučajnosti.”

Zašto volite pisati? Što vam pisanje znači? I je li za pisca dobro što je sam svoj šef?

- Ja sam ona vrsta osobe koja ne može razmišljati, ako prvo to ne stavim na papir, ako prvo ne napišem tu rečenicu. Za mene, pisanje je neizbježan rad da bih mogao razmišljati, razumjeti i izjasniti se u javnosti. Osim mojeg privatnog života, pisanjem se povezujem s vanjskim svijetom.

Mnogo je mačaka u vašim romanima. Otkud mačke, zašto baš one, koja je to tajna veza?

- Ja sam jedinac, nisam imao braće ili sestara. Kad sam bio dijete, imao sam jedino mačku kao društvo za igranje. Od tada, mačke se moji životni pratioci.

Imate li ponekad osjećaj da je pisanje postalo rutina za vas? Kritiziraju li vas zbog toga?

- Nisam nikad pomislio ili osjetio tako nešto. Za mene je pisanje kao i disanje.

Što mislite o kritičarima?

-Na svijetu ima dosta profesija i svatko je u jednakoj poziciji raditi najbolje što zna – pretpostavljam da i kritičari rade najbolje što znaju. To je sve što mogu reći.

Bojite li se potresa?

- Da, plašim se. Ali opet, u Japanu ne postoji nitko tko se ne boji potresa.

Dugo ste živjeli vani i odlučili se potom vratiti u Japan. Kako ste doživjeli povratak, je li to za vas bio emotivni izazov? Što volite, a što ne volite u Japanu?

- Ja sam pisac koji piše isključivo na japanskom jeziku pa se ponekad moram vratiti u Japan jer moram ažurirati jezik koji se trenutno koristi u Japanu, ali, isto tako, i sliku društva. Najviše volim jesti u Japanu. Što me smeta? Nema mnogo stvari koje me smetaju, ali ako moram izdvojiti jednu stvar, to je da nisam pretjerano omiljen u literarnim krugovima.

Što mislite o starenju?

Ovo mi je, od rođenja, prvo takvo iskustvo, tako da to promatram sa znatiželjom.

Uvijek, tijekom godine, pronađete vrijeme kada se otvarate svojim čitateljima i odgovarate na njihova pitanja. Što vas ljudi uglavnom pitaju? Jesu li vam ta pitanja zanimljiva?

- Jednom u nekoliko godina, u ograničenom vremenu, izravno razmjenjujem poruke s ljudima. Cilj tog je to što želim da ljudi znaju kakva sam osoba, i drugo, zato jer se želim uvjeriti da smo svi mi usamljeni, ali ne i izolirani. Internet te stvari čini mogućima.

Jeste li zabrinuti današnjim svijetom?

- Mislim da je situacija u svijetu jako opasna. Nadam se da moć dobrog iz priča o dobru može, što je moguće više, izbrisati zlo iz priča o zlu koje su preplavile svijet. Tomu se, kao pisac, nadam.

Jeste li religiozni, vjerujete li u prethodne živote?

- T o bih morao nadugo objašnjavati stoga ću reći - bez komentara.

Što mislite o svojim čitateljima? Postoje oni koji samo čitaju vaše knjige i oni kojih ih dubinski analiziraju. Koji su vam čitatelji draži?

- Ne razmišljam o tome kako se čitaju moji romani jer je moj rad 'otvoreni tekst'. Jednom kad je objavljen - on postaje javan. Ja više ionako ništa ne mogu napraviti.

Imate vrlo discipliniran raspored kada pišete. Ali, kako se opuštate?

- Više ili manje grešnim stvarima.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD ČETVRTKA: