NOBELOVAC PATRICK MODIANO Pisac koji se bavi traumama nacističke okupacije

Patrick Modiano (na talijanskom Patrizio; otac mu je bio talijanski Židov), francuski romanopisac, ovogodišnji je dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Njegov se rad fokusira na teme poput sjećanja, identiteta, krivnje, zaborava, vezane uz holokaust te židovstvo, prisutno u većini njegovih romana. “Pariz je nerijetko prisutan u njegovim tekstovima, gotovo poput sukreatora njegovih djela. Često su njegova djela bazirana na autobiografskim momentima, ili se zbivaju za vrijeme njemačke okupacije. Autor je 30-ak romana, a među onima koji se najviše oslanjaju na autobiografiju je roman ‘Un pedigree’ iz 2005. Ponekad koristi materijale iz intervjua, novinskih članaka ili zabilješki koje je sam napravio tijekom godina. Romani su mu u neobičnom ‘suzvučju’, pa ponekad ranije epizode bivaju ‘povučene’ u nove priče, a stari likovi uskrsavaju.

Obiteljska drama

"Njegov rodni grad i povijest često služe da povežu mnoge radove u jednu cjelinu,” priopćili su iz Švedske akademije, koja mu je ovu, najugledniju svjetsku književnu nagradu dodijelila i time još jednom uspjela iznenaditi radoznalu književnu publiku. Ne samo zato što su favoriti bili Haruki Murakami, i Ngugi wa Thiong’o Murakami, nego i zato što Modiano nije pisac koji bi trenutno bio u središtu literarnih raspri ili tvorac književnih inovacija.

Rođen je 30. srpnja 1945. u Boulogne Billancourtu, predgrađu Pariza. Njegov otac bio je biznismen, a majka Belgijanka, Louisa Colpijn, glumica. Susreli su se u okupiranom Parizu pa je njihova veza bila polutajna. Njegovo je djetinjstvo proteklo u nelijepoj atmosferi: odsutnost oca (o čemu je čuo mnoge problematične priče) i majčine česte turneje; stoga je sve do studija imao guvernantu. Neprisutnost roditelja dovela je do velike vezanosti uz brata Rudyja, koji je umro kao dijete, što je jako pogodilo Patricka. Sve njegove knjige od 1962. do 1982. posvećene su bratu.

Kontroverzni prvijenac

Studirao je na Lycee Henri-IV u Parizu, gdje mu je profesor geometrije bio Raymond Queneau (Stilske vježbe, Zazi u metrou), prijatelj njegove majke, pisac koji je odigrao veliku ulogu u njegovu formiranju - u pisanju, ali i ulasku u književne krugove, kad su zajedno posjećivali partyje koje su priređivali prijestolnički izdavači.

Godine 1968. debitirao je kao književnik, romanom “La place de L’etoile”, koji je privukao mnogo pažnje. Otada je samo pisao, nije primao druga zaposlenja. Godine 2010. preveden je taj njegov roman na njemački, te je dobio njemačku nagradu Preis der SWR-Bestenliste, uz to što je roman proglašen najboljim post-holokaust romanom. Odugovlačenje (42-godišnje!) u prevođenju ovog romana na njemački (uz činjenicu da su sva njegova djela prevedena na ovaj jezik) smatra se rezultatom njegove visoke kontroverznosti i za to vrijeme “antisemitskog” satiričkog humora. Knjiga još nije prevedena na engleski. Dobio je prestižne svjetske nagrade, Grand prix du roman de l’Academie francaise 2014., Prix Goncourt 1972. za “Ulicu mračnih dućana” i mnoge druge.

No Drugi svjetski rat i holokaust nastavili su bivati njegovom temom, npr. u romanu “Dora Bruder” (1999.), koji se temelji na istinitom događaju u kojem 15-godišnja djevojka u Parizu postaje žrtvom holokausta.

Scenarij za L. Mallea

Godine 1973. Modiano je bio suautor scenarija za film “Lacomb Lucien” slavnog Louisa Mallea: govori o dječaku koji se priključuje francuskom Gestapou, nakon što ga francuski Pokret otpora odbije primiti u svoje redove.

Godine 1970. oženio se Dominique Zerhfuss, koja je u intervjuu o tome rekla: “Katastrofa! Kišilo je. Naši kumovi bili su Queneau, koji je bio mentor moga muža od adolescencije, i Malraux, prijatelj mog oca. Počeli su se svađati o Dubuffetu (francuski slikar i skulptor). Zaboravili su na nas, kao da smo gledali teniski meč. Željeli smo se slikati, ali - jedina osoba koja je imala aparat zaboravila je film. Jedina slika koju imamo “prikazuje” nas ispod i iza kišobrana”! Imaju dvije kćeri, Zinu i Marie. U nas su prevedeni njegovi romani “Ulica mračnih dućana” (Znanje, 1980.) I “Mali dragulj” (2005., Fraktura).