Jon Jones praktički je "umirovljen“ bio kraće nego što traje jedan ozbiljan pripremni kamp. U lipnju je objavio kraj karijere, a onda je vrlo brzo povukao ručnu, čim je do njega došla informacija da UFC u lipnju planira povijesnu priredbu na travnjaku Bijele kuće. Takav event, s političkom i medijskom težinom koja nadilazi sport, Jonesu je momentalno "zapalila" onu staru želju. Još jedna borba, ali samo ako je najveća moguća.
Odmah je krenuo gurati narativ o veliko obračunu protiv Alexa Pereira, dvostrukim UFC prvakom i jednim od rijetkih koji danas može prodati borbu na razini "globalnog spektakla“. Pereira je u više navrata poručivao da mu je Jones upravo taj sljedeći korak, no posljednjih tjedana Brazilac je prizemljio očekivanja i dao do znanja da ne računa na nastup na tom spektakularnom eventu.
S druge strane, Jones više ni ne skriva da mu se scenarij raspada pred očima, ne zato što ne želi, nego zato što više ne uživa status kakvog je nekad imao kod Dane Whitea.
– Pereira želi borbu sa mnom, ali ne vjerujem da će Dana White dopustiti da se to dogodi. Bit će zanimljivo vidjeti što Dana želi, rekao je Jones za Red Corner MMA.
To nije tek usputna izjava. U prijevodu to znači da Jones zna da je postao rizična investicija za event na kojem UFC ne smije imati ni najmanji problem. White je već javno govorio da mu nije ugodno graditi tako važan datum oko Jonesa zbog njegove povijesti, od dopinških slučajeva do privatnih problema koji su u prošlosti rušili planove i mijenjali “cardove” u zadnji tren. Bijela kuća nije Las Vegas; ovdje nema prostora za improvizaciju, a UFC u biti organizira produkciju pod reflektorima cijelog svijeta.
Jones zato prvi put nakon dugo vremena zvuči kao borac koji čeka tuđu odluku, a ne kao onaj koji diktira uvjete.
Ako ga UFC doista preskoči za Bijelu kuću, postavlja se neugodna dilema: ima li Jones uopće razlog vraćati se? Bez tog događaja nema "priče“, nema simbolike, nema tog momenta kojim bi uokvirio zadnje poglavlje karijere. I baš zato mu Pereira nije samo protivnik, nego zadnji veliki poster.
U međuvremenu, Pereira ne ostaje bez opcija. U poluteškoj kategoriji može braniti naslov protiv vrhunskih izazivača poput Carlosa Ulberga, a uvijek postoji i igra s idejom prelaska u tešku kategoriju gdje je prvak Tom Aspinall. No Jones je u toj priči ubacio i treću kartu, onu koja bi mogla zapaliti publiku jednako brzo kao Pereira. Radi se o Hamzatu Čimaevu.
Jones se nedavno družio s Čimaevom i praktički ga je opisao kao borca koji nema granice.
– Mislim da Hamzat Čimaev može pobjeđivati u bilo kojoj kategoriji. Jedan je od najboljih boraca na planetu. Dovoljno je velik i za teškaše, a opet dovoljno "kompaktan“ da može biti kompetitivan u nižim kategorijama. Volio bih ga vidjeti u poluteškoj. Mislim da bi bio odličan protiv Pereire i Magomeda Ankalaeva, poručio je Jones.
No opet, srž cijele priče se svodi da Jon Jones jednostavno ne odlučuje. Može željeti Bijelu kuću, može prozivati Pereiru, može gurati Čimaeva kao budućeg "monstruma“ do 93 kilograma, ali ako Dana White zaključi da je previše rizično, Jones će gledati taj event iz dnevnog boravka ili u najboljem slučaju iz prvih redova ekskluzivne priredbe.
I zato se ova priča ne vrti oko toga tko želi koga. Nego oko toga tko u UFC-u trenutačno ima povjerenje organizacije za najosjetljiviji event u modernoj povijesti promocije. Jones ima ime, ima status, ima povijest, ali pitanje je ima li još i ono najvažnije - dovoljno kredita kod Dane Whitea.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....