Naši životi se, nakon dugog toplog ljeta, polako vraćaju u normalu - u onaj dobro nam znani tempo koji podrazumijeva rano buđenje, spremanje za novi radni dan, odlazak na posao, obavljanje svih zadataka koje je pred nas stavio šef ili klijent. Nakon osam do deset sati zatvaranja taskova i rješavanja svih gorućih pitanja ostaje nam ono zamorno probijanje kroz gužvu do doma... Tek pola sata usred svog tog kaosa razmišljamo i odvajamo za jako bitnu stvar - gablec. Kako u nedostatku vremena ne biste gubili vrijeme na sendviče iz trgovine ili na jela iz dostave koja vas rijetko usrećuju, donosimo vam popis mjesta u Zagrebu gdje se služe poštene porcije, fina hrana, a sve to ne košta malo bogatstvo.
GDJE NA GABLEC U CENTRU
Obiteljski restoran Vallis Aurea u zagrebačkoj Tomićevoj ulici dugi niz godina bio je mjesto gdje su se mnogi Zagrepčani sastajali na ručku usred radnog dana. Otvoren je još 1994. godine, na mjestu starog buffeta Kutjevo te se od samog početka ovdje nudila jednostavna hrana po pristupačnim cijenama, posebice s obzirom na to da se lokal nalazi u samom centru grada.
Ponuda dnevnih jela mijenja se kroz tjedan, jela su korektna, porcije obilne, a raspon cijena je od 9 do 13 eura. Što smo kušali čitajte ovdje.
GDJE NA GRAH
Volite li jela na žlicu i domaću kuhinju, tada ste vrlo vjerojatno već čuli i za mnogima dobro poznato mjesto u Vrapču, na adresi Kožinčev put 2. Riječ je o Ognjištu Šuman, dobro uigranom restoranu za gablece s velikim besplatnim parkiralištem za goste. Ondje smo više puta dobro jeli, no najviše nas se dojmio grah s kobasicom. Njihova, ogromna porcija graha bi mogla zadovoljiti čak i dvoje ljudi. Osim ako vam se, naravno, ne svidi kao što je nama, pa ga nemate namjeru dijeliti. Šumanov grah je taman dovoljno gust, jako lijepo začinjen i gotovo bismo ga proglasili pobjednikom ovog gableca da nismo probali kobasicu koju su nam uz njega poslužili.
Nježno masnu, nimalo kiselu, a tako ukusnu češnjovku već dugo nismo imali prigode probati, premda je u Zagrebu posljednjih godina stavljaju u ponudu na gotovo svim festivalima. Više o ponudi Ognjišta Šuman čitajte ovdje.
GDJE SE NUDE FINI FAŠIRANCI
Ne dajte se zavarati ako vam kažu da ovo legendarno mjesto ne radi. Naime, nedaleko zagrebačkog Lisinskog, na adresi Trnjanska cesta 5C, već desetljećima gladne goste hrani Bistro Radnić. Osim dobro nam svima znanih klasika, ovdje uz variva služe i faširance, koji su za našeg posjeta bili jako dobro izvedeni - malo jače začinjeni, ali ukusni, hrskave korice izvana, a meki iznutra te su odlično nadopunjavali varivo od kelja.
I svaki zalogaj vraćao bi nas u djetinjstvo, što mirisom pečenog faširanog, što okusom kelja. Jetrica koja smo probali isto nisu razočarala, a više o našim dojmovima čitajte ovdje.
GDJE NA DOBRU JUHU I LEŠO MESO
Unatoč uobičajenom nostalgičnom cendranju nad time kako u Zagrebu više nema onih pravih gableca, mi koji vjerujemo u gablec dobro znamo da postoje mjesta, i stara i nova, gdje se baš dobro gabla. Jedno od njih je svakako i trešnjevački Gladni vuk, koji se nalazi na adresi Ozaljska 38. Bračni par Varda ondje svakodnevno kuha pregršt jela: domaće juhe, lešo junetinu i lešo povrće, pohana pileća prsa i rizi bizi, grill medaljone od lungića, pastrvu s keljom i krumpirom, porketu sa zapečenom cvjetačom, pivski gulaš s njokima…
Hrana je ovdje jednostavna i dobra te netom skuhana, a kako smo opisali iskustvo gableca u Gladnom vuku čitajte ovdje.
GDJE NA MALU PLAVU RIBU
Amfora na zagrebačkoj tržnici Dolac jedan je od boljih izbora ako ste raspoloženi za riblja jela. U ovom malenom, ali vrlo simpatičnom bistrou svaki dan možete pojesti najsvježiju ribu i ostala riblja jela po vrlo pristupačnim cijenama. Na pomalo zbijenoj terasi, koja gleda na štandove užurbanog Dolca, vrlo vjerojatno ćete trebati malo pričekati jer ovdje svakodnevno ručaju prodavači i kupci s placa, ali i brojni turisti.
Poznato je i da su ovom bistrou porcije prilično obilne, a u to smo se i sami uvjerili kada smo tijekom jednog radnog dana svratili na brzinski ručak. Na meniju je tada bila riblja juha, pržene srdele, lignje i trlje, zatim brancin s blitvom i krumpirom, tuna steak, oslić, kozice i bakalar na žlicu, a kako nam je bilo pročitajte ovdje.
GDJE NA LIGNJE
Ako gravitirate Novom Zagrebu ili se ondje nađete poslom i pitate taksiste koji dobro poznaju to područje gdje se u blizini pošteno najesti za nevelike novce, vrlo vjerojatno će vam preporučiti Mirni kutić u Dugavama. Već na prvu moramo reći, ovdje služe više nego poštene porcije. Drugo, ideja da je uz svako jelo moguće naručiti i salatu za 1 € je više nego fer, kao što je i odluka da kruh, premda je zaista ukusan i domaći, ne naplaćuju dodatno.
Konačno, porcija lignji u Mirnom kutiću je gotovo dvostruko veća nego na drugim sličnim mjestima u gradu, pritom lignje su hrskave izvana, a mekane iznutra, a prilog koji je uz njih serviran bio je doista blitva s krumpirom. Više o ovom mjestu pročitajte ovdje.
GDJE NA SARMU
Premda se na mnogim jelovnicima u zimskom periodu godine nađe sarma, nisu sve jednako ukusne. U potrazi za zagrebačkim gablecom koji bismo preporučili, na trešnjevačkom smo placu - u Platzu - pronašli sarmu s pireom od krumpira koju jedva čekamo ponoviti. Nisu loši bili ni svinjski medaljoni na žaru s kroketima, a ni domaća teleća juha s rezancima.
Jela su ovdje i dalje korektno pripremljena pa na cijeli ručak nismo imali baš niti jednu zamjerku, a činilo nam se da su istog mišljenja i gosti za drugim stolovima. Više dojmova pročitajte ovdje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....