Kada smo lani posjetili Bistro Ribič povodom našeg serijala Zagrebački gablec, sve je bilo kao i puno godina ranije - uređenje prostora ostalo je u nekim prošlim vremenima, izvedba i prezentacija jela isto tako, ali bome i cijene. Na što, vjerujemo, baš nitko nije imao prigovor, jer su jela bila korektna, a porcije poštene. Međutim, u listopadu prošle godine je Marko Krajinović, sada već bivši gazda Ribiča, proslavio punih 30 godina poslovanja na ovoj adresi i odlučio posao prepustiti nekom mlađem. I tada je mnogima dobro poznati lokal na adresi Radnička cesta 51, nedaleko od zagrebačke Hitne, preuzeo Darko Kostanjšek.
Međutim, ako ste očekivali da je Kosta, kako ga zovu prijatelji, puno promijenio - prevarili ste se. Vjerojatno poučen iskustvom prijašnjeg vlasnika, a i vlastitog iz lokala u kojima je dosad radio, Kostanjšek je ostao vjeran provjerenom receptu. Uz neznatne izmjene. Tako prostorom Bistroa Ribiča i dalje dominiraju drveni stolovi i klupe te veliki šank, a ponuda jela na tragu je onoga što su desetljećima navikle ovdje blagovati generacije Zagrepčana. Uostalom, Ribič nikad nije bilo niti pretendiralo biti fensi mjesto.
Godinama je Krajinović ovdje gradio priču ugodne gablaone gdje se pošteno jede za pristojan novac. I novi vlasnik taj koncept, sudeći prema onome što smo imali priliku vidjeti, ne misli tako lako odbaciti. Prvo, zato što se takva mjesta traže, drugo jer je u naslijeđe preuzeo i velik broj vjernih gostiju i konačno, ali ne manje važno, jer se isplati premda ne rade do kasnih noćnih sati. Mi smo Ribič posjetili usred tjedna, nešto iza 13 sati, pa smo propustili priliku naručiti i kušati jedan od dva gableca koji su tog dana bili u ponudi. Prvi pogled na meni ukazao nam je na prvu promjenu - jelovnik je znatno smanjen, pa tako više nemaju desetak dnevnih jela. Isto je i s jelima po narudžbi. S druge, pak, strane, uveli su predjela od domaćih proizvoda pa su tu domaće suhe kobasice koje sami prave, zatim jako dobar tvrdi ovčji sir koji nabavljaju s otoka Brača, salata od hobotnice i marinirani inćuni. No, ono zbog čega ćemo se ovdje svakako vratiti jesu jadranske lignje sa žara u stalnoj ponudi (naravno, kad ih mogu nabaviti), koje rijetko nađemo u ponudi i u boljim restoranima u gradu.
Uz varivo od poriluka s pohanim svinjskim kareom, naručili smo još i juhu od gljiva, svinjski zagrebački sa salatom od krumpira te vratinu s grila s krumpirićima, od salata pečenu papriku i cikla salatu, a za piće pola litre Galićeve Graševine i mineralnu vodu.
Juha od gljiva (2,60 EUR) bila je okrepljujuća. Vruća, gusta, s poštenim okusom gljiva i prethodno pirjanog luka. Uz nju su se lijepo dosjetili prepržiti kockice starog kruha te napraviti domaće krutone. Ipak, suvišan nam je bio sušeni peršin kojim je posipana, ali bi nam zato uz ovu juhu prijala žlica vrhnja, kako bi upotpunila jelo koje je, nesumnjivo, od početka do kraja bilo spravljeno kako treba, bez instant dodataka.
Varivo od poriluka s mesom (8,50 EUR), uz juneće odreske u lovačkom saftu s njokima, bilo je dnevno jelo. Također je bilo gusto, bogato i zasitno. U njemu su, pored poriluka, bili na kockice rezan krumpir i na kolutove narezana mrkva, vjerojatno iz zamrzivača. No to nije umanjilo koliko je ovo jelo na žlicu bilo slasno i zasitno. A pohano meso, svinjetina koju nabavljaju iz male velikogoričke mesnice, imala je onaj dobro nam znani "stari" okus. Nije imala težak miris ili bila bezukusna i pusta, a nije bila ni tupasta i prepečena. Da nismo bili u restoranu vjerojatno bismo je samo stavili na krišku kruha i uživali u njoj nevezano za varivo.
Od jela po narudžbi odabrali smo zagrebački odrezak (10 EUR) od svinjetine, no u ponudi je i od piletine. Mi smo naš, umjesto s klasičnim prilozima, odabrali sa salatom od krumpira. I bilo je to dobrodošlo osvježenje uz punjenje od šunke i sira, jer je bila lijepo začinjena s pravim omjerom luka. Govoreći o pohancu, i ovaj je komad mesa bio pripremljen kako volimo - zlatne boje, hrskav izvana, mekan iznutra. Međutim, vratina na žaru (9 EUR) najviše nam je zamirisala. I potvrdila priču o nabavki kvalitetnog mesa. Sočna dva komada, idealno pečena na grilu uz klasik - pržene krumpiriće, pomalo su nam probudila sjećanja na roštilj na otvorenom o kakvom maštamo već neko vrijeme.
Kako su nas ove poštene porcije zasitile te nismo imali previše mjesta za desert, naručili smo tek jednu baklavu, koju smo na kraju svi jeli. Lijepo mekana, ne pretjerano slatka, što je svakako za pohvalu, i s konkretnim komadima oraha koji su ovdje grubo usitnjeni, a ne mljeveni - ova će se baklava svidjeti svima koji su ovu slasticu zaobilazili zbog previše šećera. Voljeli bismo, tek, da je u njoj bilo malo više kiseline.
Na istoj adresi, istog uređenja, ali promijenjenog vodstva i ponude, Ribič, prema našem mišljenju, ostaje dobro mjesto za gablec. Lokal je čist i uredan, osoblje ljubazno, a osim unutarnje dvije sale i prostora uz šank, ima i terasu uz koju je gradsko parkiralište. Ribič radi od ponedjeljka do petka, od 8 do 17 sati, a vikendom je zatvoren.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....