Volite li mediteransku kuhinju i plodove mora, vjerojatno ste obožavatelj crnog rižota. Međutim, koliko god to jelo bilo jednostavno u opisu, postalo je izazovno pronaći mjesto gdje ga rade tako da izaziva sreću sa svakim novim zalogajem. Stoga nas je, kad na meniju vidimo crni rižoto, već pomalo i strah naručiti ga, jer nikad ne znamo što ćemo dobiti. Samo za primjer, doživjeli smo da u njemu pronađemo čuvanu mješavinu sušenih začina koju je svojevremeno reklamirao Stevo Karapandža, ali i namirnice koje u crnom rižotu ne samo da nisu uobičajene već mu i ne pristaju. O nedostatku crnila, što je svojevrsni simbol ovog jela, da i ne govorimo - na nekim mjestima kao da su zaboravili da je to na vrhu popisa potrebnih sastojaka.
A da rižoto nije lako napraviti, tako da bude kremast i al dente, isto znate. Uostalom, i popularni televizijski kulinarski formati to su nam više puta pokazali kako kod kuhara amatera, tako i kod profesionalaca. A da je chef Tom Gretić odradio dobar posao u posljednjoj sezoni Hell‘s Kitchena, prenijevši kandidatima tehnike i tajne pripreme i ovog jela, sami smo se uvjerili kad smo ovaj tjedan, upravo nakon Gretićeva gostovanja na ovoj adresi, posjetili novo mjesto u gradu. Naime, na zagrebačkoj Savici nedavno je otvoren restorančić MAKAMANA, a u kuhinji je jedan od Gretićevih "školaraca", polufinalist spomenutog showa, Mauro Renje.
Premda je ideja bila da kušamo njihov gablec, u MAKAMANA-u smo došli prekasno, pa je pala odluka da isprobamo neka od jela s menija. Odabrali smo sezonsku juhu koja je bila od buče (6 €), rižoto od sipa (16,50 €), rižoto MAKAMANA s biftekom i vrganjima (18,90 €) i na kraju deserte.
U ugodnom prostoru ostakljene terase bili smo jedini gosti, što (valjda) ne čudi jer smo stigli usred tjedna u vrijeme između ručka i večere, no nismo se - i to moramo naglasiti - osjećali nimalo neugodno. Ljubazan konobar dočekao nas je već na vratima, mlada dama za koju možemo pretpostaviti da je jedna od vlasnica (riječ je o obiteljskom restoranu) ili voditeljica restorana, smjestila nas je za već serviran stol, a jela su nam od narudžbe krenula stizati već za nekoliko minuta. Za početak to je bio pozdrav iz kuhinje - brusketa, istovremeno meka iznutra i hrskava izvana, s paštetom od čvaraka. U njoj je u pozadini nježno kisio krastavac, a u okusu ju je osvježio i vlasac kojim je bila posipana.
Juha od buče, servirana u efektnom dubokom tanjuru - a to ističemo jer su ovdje doista pazili na svaki detalj, što je itekako za pohvalu - prštala je bojama i okusima. Bila je svilena, bez grudica ili većih komada buče, posipana prženim sjemenkama bundeve i hrskavim domaćim krutonima te prelivena bučinim ulje. Idealne temperature, sol i papar ugodno su dolazili do izražaja tek u aftertasteu.
Uz Josićev Cuvée - to je tek jedno od vina koje ovdje služe na čaše - stigla su i naša glavna jela, koja su u jelovniku navedena kao topla predjela. No, kako su porcije izdašne, nećete pogriješiti postupite li kao mi. Uostalom, nakon što ih kušate, nećete ni poželjeti ništa drugo nakon njih, osim možda deserta. Ipak, budite spremni pričekati ovo jelo dobrih 25 minuta, ako ne i pola sata, jer ga - kako nam je objasnio konobar i kako bi trebalo biti svugdje gdje drže do dobrog rižota - rade od početka i po porciji, što opet nije svugdje slučaj, jer zadaje puno posla chefu kuhinje.
Rižoto od bifteka i vrganja, koji je nazvan po restoranu, bio je savršeno kremast s konkretnim komadima mesa i gljiva, a carnaroli besprijekoran. Uz to je pasalo i ulje od peršina, par posluženih listova dragoljuba koji su dali blagu pikantnost jelu, ali i krasan omjer naribanog sira koji se topio na vrućem rižotu. Ipak, koliko god ovo jelo bilo ukusno i dobro, ako nas pitate, nije moglo konkurirati crnom rižotu. Riža je i ovdje bila propisno pripremljena i skuhana - taman za pod zub, sipe mekane, crnilo se nije odvajalo od masnoće, a u okusu i mirisu mogli smo osjetiti more... Fantazija. I baš onako kako zamišljamo ovo jelo. Najbolje od svega je što ni jedno od jela koja smo naručili nismo trebali začinjati, a to već spada u kategoriju umjetnosti kad uzmete u obzir da nam je pratnja bila osoba koja uvijek posegne za soljenkom ili paprom.
Za kraj smo, bez velikih očekivanja, od ponuđenih deserata odabrali tortu od pistacije i baskijsku tortu od sira, pa sad znamo i gdje ćemo naručiti kolače "za van". Naime, ova u izgledu skromna torta čista je esencija pistacije, a pritom nije preslatka, dok je baskijski kolač obogaćen umakom od šumskog voća, bio lijepo osvježenje na nepcu, kremast i idealno pečen, te unatoč tamnijoj boji, nimalo gorak.
Konačno, ako ičemu ovdje možemo prigovoriti, tada je to salata, jer zelje nije bilo iscijeđeno, a u miješanoj salati ćete dobiti i rajčicu koja trenutno, i sami znate, nema nikakav okus. Nadamo se, pak, i kako prazan lokal nije svakodnevica, jer to ovakvo kuhanje ne zaslužuje.
Inače, ovdje nemaju dostavu, ali imaju opciju da naručite hranu za van i dođete po nju, što nam se u danima kad nemamo vremena za ležeran gablec, ručak ili večeru, čini kao dobra opcija, pogotovo ako ste u blizini Savice. Restoran nema svoj parking, ali je u blizini garaža obližnje trgovine. MAKAMANA se nalazi na adresi Lastovska 38, ponedjeljkom ne rade, od utorka do subote su otvoreni od 10 do 23 sata, a nedjeljom od 11 do 18 sati. U restoranu je 50-ak sjedećih mjesta u dva odvojena prostora - na ostakljenoj terasi i uz šank.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....