Klara Bertek Jelisić iz Brooma 44 je mlada chefica godine: "Odličan je osjećaj vidjeti da je povrće preuzelo glavnu ulogu"

Nagrada "Andrej Barbieri" po mnogočemu je posebna jer dobitnika biraju upravo drugi, iskusni i poznati chefovi. Ove godine jedno se ime iz razgovora u razgovor najviše spominjalo, a to je bilo upravo ime Klare Bertek Jelisić, chefice posvećene veganskoj kuhinji, žene koja živi ono što radi, osobe zbog čije se hrane ispred zagrebačkog Brooma 44 čeka u redovima.

"Nisam očekivala nagradu i još uvijek ne vjerujem. Sve mi je kao neki san, nevjerojatno. Ali isto tako sam neizmjerno zahvalna jer sav rad, sav trud i sva borba su se isplatili. Lijepo je vidjeti kada to netko stvarno cijeni i prepoznaje", rekla nam je Jelisić nakon dodjele.

"Odličan je osjećaj vidjeti da je povrće preuzelo glavnu ulogu i da je prepoznato kao nešto što može biti glavna namirnica na tanjuru. Mislim da je to velika budućnost", napomenula je. A upravo je transformacija povrća ono što je posebno zanima. Ne voli se, kaže, dugo zadržavati na istim okusima i nema jedno jelo koje bi izdvojila kao svoje najdraže: "Jako se brzo zasitim određenih stvari zato što neprestano tražim još. Konstantno tražim nešto novo, drugačije."

Darko Tomas/Cropix

Klara pritom vjeruje da svaka namirnica najbolje govori upravo onda kada joj je vrijeme. Ne traga za egzotičnim ili nedostupnim sastojcima, nego ono što joj je lokalno i sezonski dostupno pokušava pokazati u novom svjetlu i dodaje: "Zaista je najbolje koristiti namirnicu kada je u srcu sezone, tada je ona najkvalitetnija."

Što će nakon ove nagrade biti njezin sljedeći korak, zasad ne želi otkriti. Planovi, kaže, postoje, ali za neke stvari još nije vrijeme da ih javnost dozna.

"Malo moramo ostati misteriozni oko nekih stvari. Planovi postoje, ali sve u svoje vrijeme."

Jedno je, međutim, sigurno - put kojim je Klara Bertek Jelisić stigla do ove nagrade nije bio unaprijed zacrtan. Na pitanje je li oduvijek znala da će njezin gastronomski put krenuti upravo ovim smjerom, odgovor je kratak i iskren: "Ne, ne, uopće ne."

Možda je upravo i u tome dio njezine priče. Ne čini se da pokušava kuhati prema unaprijed zadanoj formuli, nego stalno traži novi način da poznatu namirnicu prikaže drugačije. Nakon priznanja koje su joj dodijelili upravo ljudi iz struke, čini se da je taj pristup itekako primijećen. A nama ostaje da se povedemo za onime što nam je i sama poručila i zajedno uzviknemo: "Živjelo povrće!"