Je li monogamija prirodna ljudima ili je prvenstveno društvena i kulturna norma? Što traži žena koja, u dugogodišnjem "dobrom" braku, u zadnjih par godina razvije duboku emotivnu ljubavnu vezu s jednim "prijateljem", a onda zadnju godinu odbaci njega i razvije vezu s nova dva ljubavnika, dok cijelo to vrijeme tvrdi da voli svog muža i ne želi ga ostaviti, ali želi zadržati i svoje "posebne prijatelje"... Kako struka ovo definira i koji je izlaz iz te situacije (muž nešto dugo sumnja, ali ne zna sigurno niti mu ona ima namjeru to reći).
- Čitatelj
Odgovara Petra Pinjuh, certificirana terapeutkinja za odnose i intimu te hipnoterapeutkinja
Dragi čitatelju,
Ovo je jedno od onih pitanja na koja bi mnogi najradije odgovorili u jednoj rečenici, ali bi time napravili veliku štetu.
Smatram da monogamija nije samo biologija. Nije ni samo tradicija, niti samo pisano slovo u zakonu. Monogamija je miks biologije, kulture, odgoja, vjere, sigurnosti, imovine, djece, ljubomore, romantike i, najbitnije: dogovora dvoje ljudi.
Ljudi imaju sposobnost dubokog vezivanja za jednu osobu. To je stvarno. Parovi se povezuju, stvaraju obitelj, grade dom, dijele život, bolesti, kredite, ručkove, rođendane, sprovode i godišnje odmore. Naša biologija ne funkcionira poput biologije ježeva koji se nalaze samo u sezoni parenja, a ostatak života žive kao samotnjaci.
Možemo mi filozofirati do sutra o tome je li čovjek prirodno monogaman ili nije. Možemo spominjati kulture u kojima postoji poligamija, poliamorija, možemo raspravljati o tradiciji, zakonima, odgoju, religiji i modernim trendovima. Ali ništa od toga ne mijenja jednu ključnu činjenicu: Ako je brak/odnos dogovoren kao monogaman, a jedna osoba potajno ima druge ljubavne i seksualne odnose, to nije poliamorija. To je prevara. Točka.
Poliamorija počinje razgovorom, dogovorom i pristankom. Prevara počinje skrivanjem.
Jedno ne poništava drugo
Ono što ova žena iz vašeg pitanja traži može biti puno toga. Možda traži uzbuđenje. Možda traži potvrdu da je još uvijek poželjna. Možda traži dijelove sebe koje više ne osjeća u braku. Možda doista ima dobar, tj. funkcionalan brak, ali ne i živ odnos u tijelu. Možda doista voli muža kao cimera, sigurnost, dom i obitelj, ali svoju erotsku, avanturističku i emocionalno gladnu stranu hrani drugdje.
I tu dolazimo do brutalno iskrene rečenice: Da, moguće je voljeti muža i istovremeno ga izdavati. Jedno ne poništava drugo.
Ljubav nije uvijek dovoljna da odnos bude pošten. Netko može voljeti, a lagati. Može voljeti, a skrivati. Može voljeti, a ne imati hrabrosti reći istinu. I upravo zato ova situacija nije pitanje samo monogamije. Ovo je pitanje integriteta.
Jer ako ona zaista želi više partnera, tada bi jedini pošten put bio otvoriti razgovor s mužem. Ne u formi priznanja koje ga pregazi kao kamion bez kočnica, nego u formi istine: "U meni se nešto promijenilo. Ne znam jesam li sposobna živjeti klasičnu monogamiju. Moramo razgovarati o našem braku." To je odraslo. Sve ostalo je održavanje komfora.
A komfor je ovdje vrlo jasan: muž ostaje sigurnost, dom i status. Ljubavnici ostaju uzbuđenje, tajna i bijeg. Ona želi zadržati sve, ali bez posljedica. Ukoliko se doista radi o prevari.
Problem je što odnosi ne funkcioniraju kao švedski stol na hotelskom doručku: malo sigurnosti, malo strasti, malo tajne, malo obitelji, malo adrenalina - a da nitko ne dobije račun. Račun uvijek dođe.
Ako muž već dugo sumnja, njegovo tijelo vjerojatno već zna ono što njegov razum još pokušava dokazati. Ljudi često osjete izdaju prije nego što je mogu dokazati. Promijeni se pogled, dodir, prisutnost, način na koji osoba skriva mobitel, način na koji izbjegava pitanja. Prevara se uvijek osjeti. Točka. Ako ima emocija, osjeti se. Koliko se tko preispituje i opravdava… to je druga tema.
Što možete učiniti?
Pitali ste koji je izlaz? Mnogi ljudi misle da je njihov najveći problem saznati istinu. Ali nije. Najveći problem je odlučiti što će napraviti ako se ništa ne promijeni.
Vi ne možete natjerati drugu osobu da bude iskrena. Ne možete kontrolirati njezine odluke niti hoće li ikada nešto priznati.
Možete odlučiti samo jedno: Koliko dugo ste spremni živjeti u odnosu u kojem nemate povjerenja?
Sumnja je teško stanje. Polako nagriza mir, samopouzdanje i dostojanstvo osobe koja je nosi. Zato možda izlaz nije u tome da od nje izvučete priznanje. Možda je izlaz u tome da sami sebi iskreno odgovorite: Ako se ništa ne promijeni u sljedećih godinu dana, želim li ovako živjeti i dalje?
Jer život je ipak predragocjen da bismo ga proveli čekajući da netko drugi postane iskren. Sloboda jedne osobe ne smije počivati na neznanju druge. To niti nije sloboda. To je manipulacija.
I zato bih vam odgovorila ovako: Monogamija definitivno nije jedini mogući model ljubavi, i to ovisi od para do para. Ali iskrenost jest jedini mogući temelj zdravog odnosa.
Što vam govori intuicija
Još jedna stvar iz vašeg pitanja zaslužuje posebnu pažnju. Kažete da muž već dugo sumnja, ali ne zna sigurno. I upravo tu mnogi ljudi naprave dvije velike pogreške. Prva je da svaku sumnju automatski proglase dokazom prevare. Druga je da potpuno ignoriraju vlastitu intuiciju i traže fizičke dokaze kojih nema. I tu dolazimo do rečenice koju često čujem od klijenata: "Nemam dokaz. Ali nešto nije isto."
Između te dvije krajnosti nalazi se istina.
Zanimljivo je da se osobe koje skrivaju paralelni odnos često ne ponašaju onako kako većina očekuje. Neki postanu sretniji, vedriji, puni energije i životnog elana. Drugi krenu u potpuno suprotnom smjeru pa postaju razdražljivi, kritični i skloni svađama. Kao da nesvjesno pokušavaju pronaći razlog zbog kojeg bi opravdali vlastitu udaljenost ili krivnju. Tada partner odjednom postaje kriv za sve: premalo pažnje, previše pažnje, pogrešan ton, pogrešan pogled ili pogrešno disanje.
Zato bih čak manje pažnje posvetila samom priznanju, a više ponašanju. Skriva li osoba odjednom mobitel? Nestaje li češće sama? Postaje li nedostupna u trenucima kada je prije bila dostupna? Manijakalno vas zove toliko puta zaredom da vam ide na živce, a onda se ne javlja?
Prevara rijetko počinje u krevetu. Ona najčešće počinje u tajnosti. A danas je tajnost postala lakša nego ikada prije.
Danas ljudi mogu komunicirati preko desetaka aplikacija koje uopće nisu napravljene za dopisivanje. Od poslovnih mreža do aplikacija za glazbu, društvenih mreža, online igrica i bezbroj drugih platformi. Zato ne vjerujem da će istina u budućnosti dolaziti kroz provjeravanje svakog uređaja, svake poruke i svakog profila. Vjerujem da ćemo se sve više morati vraćati vlastitoj intuiciji. Ne onoj paranoičnoj intuiciji koja traži probleme, nego onom tihom unutarnjem osjećaju koji nam govori: "Nešto se promijenilo."
I upravo zato pitanje nije samo vara li vas netko. Puno važnije pitanje glasi: Živite li još uvijek odnos u kojem postoji bliskost, iskrenost i povjerenje ili već dugo živite pored osobe čiji vam je unutarnji svijet potpuno nepoznat?
Prava formula ljubavi nije u tome koliko ljudi volimo. Prava formula ljubavi je da volimo i poštujemo sebe dovoljno da živimo u istini, a ne u tajnama. Zdrava ljubav uvijek počiva na istini, slobodi i izboru.
Petru možete pratiti na Facebooku, Instagramu i TikToku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....