Marica je zgodna žena u ranim tridesetim. Od puberteta zna da nešto s njom nije u redu. Vrlo često je zna uhvatiti nekakva nelagoda, uzbuđenje, neki čudni osjećaji u području spolovila. Ona to opisuje kao fizičko seksualno uzbuđenje, no ne osjeća se psihički napaljenom. Ovlaži se, osjeti neko strujanje i stezanje po genitalijama, kao da je netko dira i kao da se uzbudila, kao da su joj genitalije "pod strujom", kao da je u njima nešto živo.
Iznenada, bez povoda
U nekim situacijama pokušala je tada masturbirati, no ovaj bi osjećaj ubrzo prestao, a zatim bi se opet, iznenada, pojavio bez nekog povoda. Pokušala je i masturbirati unaprijed, da spriječi tu pojavu, no masturbacija obično ne bi spriječila taj osjećaj.
Najčešće već ujutro, kad se probudi, ima ovaj osjećaj u spolovilu i primijetila je da je najbolje ako masturbira čim ga osjeti, jer onda će biti nekoliko sati na miru, ništa je neće smetati. I tijekom radnog vremena zna joj se dogoditi ovaj osjećaj i tada se ne može koncentrirati na rad, mora otići u toalet da bi masturbirajući umanjila ovaj osjećaj. Kaže da je svaki put kad je bila kod ginekologa i kad je ginekolog pregledava, osjetila ovaj osjećaj i uzbudila se. Nije to priznala ginekologu. Pokušala je imati nekoliko uzastopnih seksualnih odnosa, da utaži ovaj osjećaj, ali nije bilo nekog efekta.
Perzistentno genitalno uzbuđenje rijedak je poremećaj i njegova točna prevalencija nije poznata. Definicija perzistentnog genitalnog uzbuđenja kaže da je to stanje u kojem žena osjeća fizičko uzbuđenje, podraženost ili nemir u genitalijama koji uvelike sliči seksualnom uzbuđenju, a može biti praćen i seksualnom psihičkom napaljenošću, no i ne mora (kao kod naše Marice). Neki ovo stanje nazivaju i sindromom nemirne vagine (slično sindromu nemirnih nogu), jer postoji ovaj ustrajni osjećaj uzbuđenja, potrebe da se nešto čini s genitalijama, da ih se podražuje ili da se sudjeluje u seksualnom odnosu. Zanimljivo je da ne postoji sličan poremećaj kod muškaraca.
Razmišljanje o seksu
Perzistentno genitalno uzbuđenje nije hiperseksualni poremećaj (ovisnost o seksu), jer kod ovisnosti o seksu postoji subjektivni osjećaj (psihičke) napaljenosti i želje za seksom, traganje za seksualnim sadržajima (bilo na internetu, u stvarnosti, masturbacijom ili na bilo koji drugi način). Osoba s ovisnošću o seksu ne može se koncentrirati jer joj stalno dolaze na pamet seksualne misli i fantazije, razmišljanja o seksu, želja za sudjelovanjem u seksu, potreba za traženjem seksualnog rasterećenja.
Za razliku od toga žena s perzistentnim genitalnim uzbuđenjem obično nema seksualnu želju i psihološku potrebu za seksom, ovaj osjećaj u genitalijama ne započinje seksualnom željom i razmišljanjem ili maštanjem o seksu, već počne sam od sebe, bez nekog vanjskog poriva. Žena odjednom postane svjesna neke aktivnosti u genitalijama koja izaziva nemir, uznemirenost, a kasnije i razmišljanje o seksu ili podraživanju genitalija kako bi se ovaj nemir umirio. Kod ovisnosti o seksu razmišljanje o seksu i seksualno uzbuđenje poželjni su i osobi ugodni; kod perzistentnog genitalnog uzbuđenja ovaj osjećaj u spolovilu je neželjen, nametnut.
U pravilu orgazam samo privremeno ublaži ovo stanje te neko vrijeme (nekoliko sati) osoba osjeća olakšanje, no s trajanjem bolesti orgazam često više ne može ublažiti ove osjećaje. U blažim slučajevima ovi osjećaji u genitalijama potaknuti su seksualnim odnosom, dok u težim slučajevima nastaju bez ikakve stimulacije genitalija. Katkad ih mogu potaknuti neki nespecifični podražaji na spolovilo, npr. trešnja tijekom vožnje ili pritisak uskog donjeg rublja.
Nekad pomažu i lijekovi
Neke žene, nastojeći ublažiti ove tegobe, ulaze u seksualne odnose s različitim muškarcima, koriste seksualne igračke, podražuju genitalije na vrlo grub način (čak do razine da se ozljeđuju, jer je potreba da umire ovaj osjećaj veća od boli koja se pritom može javiti).
Uzroci perzistentnog genitalnog uzbuđenja nisu jasni i poznati, dijelom i zato što je ovo stanje rijetko te nije provedeno puno istraživanja. Kod nekih žena mogu se naći neuobičajeni oblici inervacije (tj. načina na koji je genitalno tkivo opskrbljeno živčanim vlaknima) ili neke vaskularne promjene. Rijetko uzrok ovog stanja mogu biti i neki lijekovi (neke vrste antidepresiva).
U liječenju ovog stanja koriste se različite metode. Katkad mogu pomoći lijekovi (koriste se antiepileptici kao što su valproat ili karbamazepin), ponekad mogu pomoći lokalni anestetici. Neke žene navode da stavljanje leda na genitalije može ublažiti ovaj osjećaj. Također, masaža u području zdjelice i vježbe istezanja imaju određeni učinak. Bilo je i nekoliko pokušaja liječenja ovog stanja kirurškim zahvatom kojim se prekidaju živci koji vode signale u/iz genitalija kako bi se smanjio ovaj stalni podražaj.
No, postoje i neke psihoterapijske metode koje mogu ublažiti ovo stanje. Najuspješnijima su se pokazale kognitivno-bihevioralne tehnike i tehnike mindfulnessa.
Kompromis i zadovoljstvo
Budući da žene s ovim stanjem nerijetko izbjegavaju svako seksualno uzbuđenje bojeći se da bi mogle potaknuti pojavu ovih neugodnih senzacija, potrebno je sa ženom koja ima ovaj problem utvrditi postoje li mogućnosti za normalan seksualni odnos. Treba istražiti koje su ženine misli, fantazije, podražaji kojima teži i koje bi htjela imati. Potrebno je ženi dopustiti da seksualno mašta i da razmišlja o seksualnosti.
Iznimno je važno uključiti u terapiju i partnera, jer on najčešće ne zna što se točno zbiva. Vrlo često, osobito na početku, žena traži seks često i stalno kako bi ublažila ovu nelagodu te partneri nerijetko ne mogu pratiti ovaj ritam i osjećaju se seksualno nedostatni (neki katkad predlažu partnerici da nađe drugog seksualnog partnera).
U kasnijoj fazi, kad žena izbjegava seksualne odnose, partneri se mogu osjetiti zapostavljeni, seksualno nepoželjni. Zbog toga je važna jasna komunikacija između partnera i pronalaženje načina da se postigne kompromis i seksualno zadovoljstvo unatoč ovom problemu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....