Kad se ponovno upustiti u seks nakon infarkta?

Ivica ima 56 godina. Prije dvije godine prebolio je infarkt srca. Nakon toga neko je vrijeme izbjegavao seksualne odnose, no kad je nekoliko mjeseci nakon infarkta ponovno krenuo u seksualni život, događalo bi se da izgubi erekciju. Erekcija bi na početku odnosa bila čvrsta, on bi se uzbudio, ali bi nakon kratkog vremena, obično nakon penetracije, nestala, penis mu je (kako on to kaže) splasnuo. Zbog toga je počeo izbjegavati seksualne odnose i u posljednjih pola godine nije ni pokušao imati seksualni odnos strahujući da ionako na kraju neće biti ništa od toga jer će ga penis ponovno iznevjeriti. Na pitanje liječnika seksualne medicine ima li jutarnje (i noćne) erekcije, kazao je kako ih redovito doživljava. Može li se Ivici pomoći?

Seksualni problemi nakon infarkta miokarda vrlo su česti, osobito kod muškaraca (premda i kod žena postoji povećana učestalost seksualnih problema). Najčešće se radi o erektilnoj disfunkciji, premda se mogu javiti i smanjena seksualna želja, a rjeđe problemi s orgazmom.

Erektilna disfunkcija

Erektilna disfunkcija je stanje u kojem muškarac ne može postići ili održati erekciju do završetka seksualne aktivnosti, uz adekvatnu stimulaciju, u više od 75 posto seksualnih aktivnosti, tijekom razdoblja dužeg od šest mjeseci. Mnogo je razloga za to što je erektilna disfunkcija češća nakon infarkta miokarda, što bioloških, što psiholoških. Prvo, infarkt miokarda nastaje kad se začepi koronarna krvna žila i time prestane dotok krvi u određeni dio srca. Budući da je penisna arterija čak i uža od koronarnih krvnih žila, nije neobično da osoba koja je doživjela infarkt ima začepljene (ili barem sužene) penisne arterije. Kroz sužene penisne arterije neće moći ući dovoljno krvi u penis i to može biti uzrok erektilne disfunkcije.

U većini slučajeva zapravo problemi s erekcijom prethode infarktu, jer su penisne arterije uže od srčanih arterija i zbog toga problemi s erekcijom mogu biti prvi znak da će se za nekoliko godina začepiti i koronarna arterija i dovesti do infarkta. Zbog toga je važno da kod svakog muškarca s erektilnom disfunkcijom procijenimo čimbenike rizika za infarkt, a to su povišene masnoće (dislipidemija), povišene vrijednosti šećera (hiperglikemija), povišen krvni tlak (hipertenzija), sjedilački način života s malo kretanja, stres. Ako se kod muškarca s erektilnom disfunkcijom utvrde ovi čimbenici, valja ga potaknuti na promjenu stila života, čime se može smanjiti rizik od infarkta u budućnosti.

Također, problemi s erekcijom nakon infarkta mogu nastati i zato što velik broj lijekova koji se koriste u liječenju uzroka ili komplikacija infarkta (npr. antihipertenzivi, ali i drugi lijekovi) može dovesti do nuspojava u obliku oslabljene ili otežane erekcije. Pri tome je važno da se osoba koja osjeti ove nuspojave javi svome liječniku kako bi se utvrdilo je li moguće zamijeniti lijek koji dovodi do ovih nuspojava ili poduzeti druge načine liječenja ovih neželjenih pojava.

Konačno, velik broj muškaraca se nakon infarkta boji ući u seksualne odnose strepeći da im se ne ponovi infarkt. Ovi muškarci u odnosu (ili prije odnosa) počnu razmišljati o tome hoće li im se srce uzlupati, hoće li ponovno osjetiti bol ili druge simptome koje su imali pa umjesto da razmišljaju o ugodi seksualnosti, umjesto da se prepuste ugodnom osjećaju s partnerom ili partnericom, razmišljaju o tjelesnim senzacijama, brinu se o eventualnim posljedicama pojačanih fizičkih napora. Razumljivo je da neće postići erekciju, jer nisu opušteni i prepušteni seksualnom aktu.

Strahovi i pitanja

Velik broj ljudi i ne zna kad se nakon infarkta mogu uključiti u seksualne odnose. Neposredno nakon infarkta seksualni odnosi su kontraindicirani, kao i svaki fizički napor. Točan trenutak kad se čovjek može ponovno uključiti u seksualnu aktivnost utvrđuje se ergometrijom (dakle pretragom kojom se prate srčane funkcije tijekom fizičke aktivnosti). Ugrubo se kaže da osoba koja se može popeti na drugi kat bez zaduhe vjerojatno može podnijeti i fizički napor seksualne aktivnosti.

Dakle, što bi trebalo napraviti kod našeg Ivice? Trebalo bi utvrditi koliko navedeni faktori (tj. suženje penisnih krvnih žila, lijekovi i psihološki faktori) utječu na njegov problem s erekcijom. Penisne krvne žile mogu se pregledati dopler ultrazvukom, kojim se može utvrditi prohodnost ovih krvnih žila i brzina protoka. O njegovim anksioznostima, strahovima i razmišljanjima najbolje ćemo saznati ako s njim porazgovaramo o tome koliko se boji seksualnog odnosa, ima li neka pitanja i nedoumice oko toga što se sve može (ili ne može) dogoditi.

U liječenju se možemo koristiti različitim tehnikama i metodama. Jedno je od čestih pitanja smiju li osobe nakon preboljelog infarkta koristiti inhibitore fosfodiesteraze tipa 5. Većina se ljudi (laika) boji hoće li upotreba ovih lijekova dovesti do novog infarkta. Većina istraživanja zapravo pokazuje da uz primjenu ovih lijekova nema rizika od novog infarkta. Naime, ovi lijekovi djeluju tako da šire krvne žile i snižavaju krvni tlak. No, ovi se lijekovi ne smiju davati uz neke druge lijekove (npr. nitroglicerin) te je svakako prije njihove primjene potrebno pitati kardiologa (ili svog liječnika) o mogućim interakcijama ovih lijekova s kardiološkim lijekovima. U većini slučajeva, ipak, primjena inhibitora fosfodiesteraze bit će moguća.

Domaće zadaće

Kod drugih ćemo muškaraca koristiti druge tehnike i metode. Postoji mogućnost intrakavernozne (u penis, injekcijom) ili intrauretralne (u mokraćnu cijev, gelom) primjene određenih lijekova koji dovode do erekcije, a daju se lokalno i zbog toga ne ulaze u interakcije s kardiološkim lijekovima. Ili pak primjena penoskrotalnih prstenova, koji će onemogućiti izlazak venske krvi nakon što muškarac postigne erekciju te će time spriječiti gubitak erekcije (kao kod našeg Ivice).

Konačno, kad je glavni uzrok erektilne disfunkcije psihogeni, tj. zabrinutost i anksioznost, a ne organski (sužene krvne žile ili pad testosterona), jako je važna i seksualna terapija. To je vrsta psihoterapije u kojoj se s pacijentom (u idealnim uvjetima i s njegovim partnerom/partnericom) razgovara o njegovim mislima, razmišljanjima, stavovima te ga se uči načinima usmjeravanja na osjete, prebacivanja misli na ugodne senzacije kako bi se postiglo fokusiranje na ugodu i stimulaciju, a ne na strahove.

Uspješnost seksualne terapije mnogo je veća ako se u terapiju uključi i partner/ica. Naime, pacijent ima svoja strahovanja koja često njegov partner/ica ne dijeli, a osim toga za seksualnost je jako važna intimnost, komunikacija među partnerima, njihov odnos, a na svemu tome se može raditi ako je oboje uključeno u terapiju. Često u seksualnoj terapiji koristimo i domaće zadaće, tj. partneri dobiju određene zadatke koje rade kod kuće, o čemu se onda razgovara na sljedećoj seansi. Ove zadaće u početku nisu seksualne, više su usmjerene na odnos među partnerima, na njihovu komunikaciju, no kasnije postaju više senzualne i seksualne.