Iako oženjen, Ivica često završi u krevetu s klijenticom, to zna biti i deset puta dnevno, sad ga muči što mu žena sve više prigovara...

Primjer: Ivica ima 32 godine, oženjen je, nema djece. Radi u velikoj firmi, na rukovodećem položaju. U ambulantu za seksualne smetnje javlja se zato što u posljednje vrijeme razmišlja o tome da njegovo ponašanje može imati negativan utjecaj na njegov odnos sa ženom i ne bi htio da se takvo što dogodi. Uvijek je bio "pojačano" seksualan. U pubertetu je masturbirao vrlo često i to se nastavilo tijekom cijele adolescentske i odrasle dobi. Masturbirao bi i do deset puta na dan, osobito kad ne bi imao djevojku ili kad bi ga mučili problemi. Rano je stupio u seksualne odnose. Voli seks i vrlo često ima odnose. Nije mu dovoljno seksa koliko ima sa ženom i gotovo svakodnevno traži partnerice. Nerijetko za vrijeme radnog vremena "završi u krevetu" s nekom od klijentica, a obično se dogovore i da se nađu nakon posla. Upitan što misli pod negativnim utjecajem, kaže da mu se čini kako je žena ranije više tolerirala njegovo često masturbiranje i sumnju na nevjeru, a da u posljednje vrijeme sve više prigovara. Također, kad ima desetak odnosa u danu, zna imati rane po penisu, a u više je navrata imao i iscjedak iz penisa.

Definicija: Ovisnost o seksu, hiperseksualnost, kompulzivna seksualnost i seksualno ponašanje koje je izvan kontrole, sve su to izrazi koji opisuju slično ili isto ponašanje. Premda se o seksualnoj ovisnosti više govori tek posljednjih godina, o pretjeranom seksualnom porivu piše se u medicinskoj literaturi već više od stoljeća. Do danas nije jednoglasno i definitivno zaključeno postoji li uopće poremećaj koji bismo tako nazvali i koji su njegovi točni uzroci ili manifestacije. U nekim od klasifikacija bolesti postoji hiperseksualni poremećaj, u drugima nema odgovarajućeg poremećaja. No, možemo reći da postoje ljudi koji se zbog svog pojačanog seksualnog nagona ili zbog nemogućnosti kontroliranja poriva ili zbog neutažive potrebe uključuju u učestale seksualne aktivnosti različitih vrsta i zbog toga pate oni ili njihovi partneri/ice.

Različita mišljenja

Neki smatraju da se radi o jednoj vrsti ovisnosti, slično patološkom kockanju, da osoba ima neodoljivu potrebu za seksualnom aktivnošću, a kad je izvede, dolazi do olakšanja. S vremenom dolazi do progresije te osoba treba sve više seksualnih aktivnosti da bi postigla isti osjećaj zadovoljstva. Stručnjaci koji smatraju da je ovo uzrok najčešće i koriste naziv ovisnost o seksu. Drugi smatraju da se radi o ljudima koji imaju jednostavno visok stupanj seksualnosti. Ovi stručnjaci daju prednost nazivu hiperseksualni poremećaj. Ima i onih koji drže da se radi o vrsti kompulzivne (prisilne) potrebe da se osoba uključi u seksualnu aktivnost te da se ovoj potrebi teško oduprijeti. Nakon ove aktivnosti osjeća žaljenje. Prema ovom modelu radilo bi se o kompulzivnoj seksualnosti. Konačno, četvrti kažu da se radi isključivo o nemogućnosti kontrole normalnih nagona.

Bez obzira na to koja je od ovih teorija točna, danas znamo da dio osoba sa seksualnom ovisnošću mnogo češće ulazi u seksualne aktivnosti u stanjima kad su tužni, depresivni ili napeti i anksiozni.

Zanemaren posao, hobiji…

Ovisnost o seksu manifestira se tako da se osobi velik dio života vrti oko seksa. Osoba vrlo često sudjeluje u seksualnim aktivnostima. Zbog toga može imati i tjelesne posljedice (npr. rane na penisu). Ulazi se u seksualne aktivnosti s drugim ljudima samo zbog seksa.

Interesantno je da žene koje imaju seksualnu ovisnost češće ulaze u odnose s drugima, dok muškarci češće sudjeluju u solitarnim (masturbacijskim) aktivnostima.

Ovo uključivanje u različite vrste i oblike seksualnih odnosa dovest će do toga da osoba zbog potrebe za seksom počne zanemarivati svoje hobije, posao, obitelj. Umjesto da obavi posao koji treba, Ivica iz primjera odlazi s klijenticom da bi se poseksao te se nakon posla ponovno nalazi s njom.

Može ugroziti i vezu

Liječenje osoba sa seksualnom ovisnošću je otežano jer one najčešće nisu motivirane za liječenje, već se javljaju zato što se boje da će ugroziti svoju vezu ili da će njihov partner/ica saznati za njihove aktivnosti. Oni bi radije da partner prihvati njihov način života i seksualnost nego da ga se odreknu.

Liječenje zahtijeva motiviranost i sudjelovanje osobe. U prvoj fazi liječenja obično se od ove osobe traži da prati svoje ponašanje tijekom nekog vremena te da pokuša utvrditi postoji li neki obrazac koji prethodi ovoj neodoljivoj potrebi za seksom. Najčešće se nađe da ovoj potrebi prethodi neki neugodan osjećaj (npr. osjeća se tužno ili napeto, ili ostavljeno i samo). Tada se u terapiji pokušava naći način na koji će se osoba boriti s takvim osjećajima umjesto da na njih reagira. U tome je važna uloga i samog pacijenta, da s terapeutom pronađe zadovoljavajući oblik rješavanja ovih neugodnih osjećaja (npr. terapeut može klijenta naučiti kako se riješiti anksioznosti, kako preusmjeriti misli i slično).

Razina testosterona

Kod težih slučajeva mogu se koristiti i lijekovi. Najčešće se koriste lijekovi koji umanjuju neodoljivu potrebu i povećavaju sposobnost kontrole. To je jedna vrsta antidepresiva koji ne uzrokuju ovisnost, ali im je za učinak potrebno dosta vremena. Osim toga, u manjeg dijela pacijenata mogu se koristiti i lijekovi koji snižavaju razine testosterona te time smanjuju seksualni nagon, čime smanjuju i potrebu za seksualnim aktivnostima.