Nina i Laura u izazovu kretanja: Izbjegavanje lifta i šetnjica neće promijeniti ništa! Za 7000 koraka morate napraviti ovo

Deset tisuća koraka u jednom danu koje bismo trebali napraviti za svoje zdravlje desetljećima je bio zlatni standard. Kasnija su istraživanja ukazala na to da je za zdravlje korisno već i 4500 koraka. Je li to izvedivo u današnjem životu? Koliko se zapravo krećemo? Naše novinarke Nina Čiča i Laura Crvenka upustile su se u izazov i sedam dana pratile koliko su bile aktivne

Nina (zaposlena majka troje djece): Sljeme me iznenadilo! S pet sati branja kestena pedometar i nije bio previše zadovoljan

SHUTTERSTOCK

1. dan

- 9692 koraka

Uobičajeni radni dan u kojem mi se kretanje svodi na vođenje djece u vrtić udaljen pet minuta, malo motanja po kući, odlazak do trgovine udaljene pet minuta. Ostatak vremena sjedim i pišem ili telefoniram. Ali poslijepodne sam otišla sa svojim blizankama na dva kruga rolanja oko Jaruna (otprilike sat vremena), a predvečer smo imali pola sata obiteljskog "tjelesnog", što klinci obožavaju. Svatko predlaže od tri do pet vježbi, zadaje koliko ponavljanja je potrebno i onda to odrađujemo dok se svi ne izredamo s vježbama. Tu ima svega, od preskakanja užeta, sklekova, trbušnjaka, zvijezde ili mosta do istezanja ili samo stajanja na jednoj nozi.

2. dan

- 5199 koraka

Ovo je bio praznik i nisam morala sjediti i pisati pa sam očekivala spektakularniji broj koraka, naročito zato što smo otišli na Sljeme i proveli dobrih pet sati berući kestenje i pentrajući se gore dolje po padinama u potrazi za njima. Ali, pedometar je pokazao jedva nešto malo više od 5000 koraka. To me prilično začudilo, no možda je razlog to što se nakon povratka sa Sljemena nismo puno kretali, već smo večer proveli igrajući društvene igre na podu. Zanimljivo je što sam se ja osjećala puno više "pokrenuto" i kao da su se mišići nekako više naradili nego prethodnog dana kad je pedometar pokazivao puno više koraka.

3. dan

- 11475 koraka

Prvi dan vikenda ujutro smo otišli s djecom u obližnji park, no tamo se nisam previše kretala. Djeca su se zaigrala s prijateljima, a ja sam uglavnom sjedila na klupi sa suprugom. Kratki odlazak do trgovine, igranje s klincima po kući, malo pospremanja, uglavnom ništa posebno. Poslije ručka otišla sam biciklom na Jelenovac, a pedometar je to, čini se, zabilježio kao jako puno koraka. Poslijepodne smo išli kod bake, ali autom, tamo sam više puta išla gore dolje stepenicama iz garaže na treći kat i malo pomogla mami po kući. Poslijepodne smo doma opet imali obiteljski "tjelesni" i to je za taj dan bilo sve.

DARKO TOMAS CROPIX

- 5750 koraka

To je bila nedjelja i opet smo otišli u berbu kestena na Sljeme, što pedometar ponovo nije nagradio s puno koraka. Navečer sam još imala pola sata intenzivnog plesanja s klincima i nakon Sljemena i plesanja, ja sam bila baš zadovoljna svojim kretanjem tog dana, ali ne i pedometar. Sve u svemu, nisam dogurala niti do 6000.

5. dan

- 8998 koraka

Novi radni dan, uobičajena shema s odlaskom do vrtića i trgovine i puno sjedenja. Poslijepodne smo s klincima na igralištu 45 minuta igrali košarku, a poslije sam sa sinom otišla na vožnju biciklom od pola sata.

6. dan

- 10.042 koraka

Uobičajeni radni dan bez puno kretanja, poslijepodne još jedno rolanje s kćerima oko Jaruna (dva kruga) i polusatna šetnja sa sinom.

7. dan

- 7446 koraka

Kako je i ovo bio radni dan, do poslijepodne sam napravila bijednih tristotinjak koraka. Predvečer smo opet imali obiteljski tjelesni, a kad su klinci navečer zaspali, otišla sam biciklom na Jelenovac. Ta vožnja uzbrdo i natrag kući traje oko 45 minuta, a pedometar je to prepoznao kao priličnu količinu kretanja, iako zapravo nisam hodala nego sam bila na dva kotača.

Pedometar mi je potvrdio ono što sam već znala - zaista morate učiniti nešto konkretno

Ovaj izazov s pedometrom bio mi je baš zanimljiv. Naime, ja sam inače ovisnik o kretanju u bilo kojem obliku pa s pedometrom ili bez njega, uvijek imam u glavi neku ideju kako da se u danu "izdivljam". Kako imam sjedilački posao i djecu koja traže svoje vrijeme, snalazim se kako znam i umijem. I djeca su naučena da gotovo svakodnevno ili vježbamo, ili idemo na igralište igrati košarku, ili vozimo bicikle, ili rolamo, ili plešemo, ili idemo u šumu planinariti. U one dane kad ništa od toga ne uspijemo, navečer me traže da odemo barem u šetnjicu ili da se vješaju i penju po spravama za vježbanje pokraj dječjeg parka. Ako su djeca na rođendanima, kod prijatelja ili kad zaspu, ja si u sekundi organiziram vožnju na brdo, rolanje, trčanje ili nešto treće. Mjereći svoje kretanje pedometrom samo sam dobila potvrdu onoga što sam mislila i prije, a to je da želite li ostvariti šest, sedam ili više tisuća koraka u danu, što bi bila količina kretanja potrebna za očuvanje forme i zdravlja, zaista morate učiniti nešto konkretno. Hoduckanje do trgovine i natrag, uspinjanje stubama na četvrti kat umjesto vožnje dizalom, pa čak ni odlazak na posao pješice ili biciklom (osim ako vam posao nije udaljen od kuće više od pola sata vožnje ili hoda) neće promijeniti ništa. Nećete sakupiti ni šest ni sedam, a kamoli famoznih 10.000 koraka. Evo, izmjerila sam: do četvrtog kata stubama imam 127 koraka, pola sata šetnje je oko 2300 koraka, pola sata spremanja po kući 320 koraka, hodanje do mame (koja je udaljena koliko i mjesto gdje radim) manje od 1000 koraka... Drugim riječima, samo malim izmjenama u smislu neću ići dizalom ili hodat ću do posla (osim ako taj posao nije udaljen barem pet, šest kilometara) ne može se ostvariti neki zadani cilj od šest i više tisuća koraka. Naravno, kako kažu stručnjaci, svako je kretanje bolje od nikakvog, ali želite li stvarno učiniti nešto konkretno za svoje zdravlje u smislu kretanja, to mora biti izdvojeno vrijeme u danu za neku aktivnost. Bilo kakvu - hodanje, neki sport, plesanje, bicikl, rolanje, planinarenje, plivanje, trčanje ili bilo što drugo, važno je da to bude u nekom trajanju od minimalno 45 minuta u kontinuitetu. U tom slučaju pedometar vam nije ni potreban jer ćete tako svaki dan sigurno postići tu dovoljnu količinu kretanja.

--------------

Laura (zaposlena studentica): Minuta jahanja je kao da ste napravili 90 koraka! Jedan dan u tjednu nadoknadio je sve sate sjedenja

Laura Crvenka

DARKO TOMAS CROPIX

1. dan: 1723 koraka

Ovo je jedan od onih dana kada uglavnom pola dana provedem sjedeći, u vlaku i na predavanjima, te se izuzetno manje krećem nego inače. Listala sam poneke dnevne novine, kuhala i odradila neke svakidašnje stvari. 1700 koraka je daleko od prosjeka koji svi preporučuju, ali uspijem nadoknaditi u ostatku tjedna.

2 dan: 5100 koraka

Još jedan dan gdje sam dosta u danu prikovana za stolac na fakultetu i doma jer je sad vrijeme kolokvija i učenja. Danas sam odlučila ne ići biciklom na faks ili tramvajem, nego se prošetati do fakulteta i nazad, što je otprilike sat vremena hoda ukupno. Tijekom tjedna, pa tako i danas, trgovinu, bilo kakvu kupnju zapravo i sve obaveze pokušavam odraditi biciklom, što opet nije loša fizička aktivnost. Mogu reći da je to praktična zamjena za hodanje.

3. dan: 5087 koraka

Opet stolac, opet predavanja i opet laptop ili bilježnice. Većina mojih dana na relaciji ponedjeljak - petak je zapravo takva, teško je postići nekim danima i pet tisuća koraka, ali pametni sat i aplikacije na mobitelu dodatno motiviraju da napravim "još samo jedan korak više". Kako sam krenula voditi dnevnik i provjeravati svaki dan koliko koraka napravim, do kraja tjedna broj se povećavao, što je veliki plus.

Laura Crvenka

Privatna arhiva

Dan kada sam imala zaista puno predavanja i posla, ali zbog toga sam se još više pokušala kretati i rastezati jer nakon sjedenja i knjiga, novina i članaka postane poprilično zamorno. U pauzama od učenja ili posla uglavnom radim vježbe istezanja i unazad par dana pokušavam s vježbama pilatesa odmoriti glavu i tijelo od svega ostaloga. Šetala sam se do faksa i nazad, po Maksimiru sa slušalicama i pojačanom svojom playlistom i kasnije se još rastezala i istezala. Sjela sam i pogledala koliko sam malo koraka napravila unazad par dana pa je ostalo da se do kraja tjedna potrudim, ali i ubuduće, hodati ipak malo više.

5. dan: 2090 koraka

Mogu ga povezati gotovo s prvim danom. Nadaš se da ćeš provesti vremena na putu do doma što manje, ali uvijek bude puno više nego treba. Putovala sam doma, a imam se do doma što voziti. Čitala sam, pisala i rješavala svoje zadatke vezane uz faks i družila se s najboljom prijateljicom te kasnije obitelji. Poprilično jedan od onih mirnijih i ležernijih dana. Bila sam izmorena i umorna pa sam se ovaj dan "poštedjela" koraka i hodanja, nažalost.

6. dan: 23.335 koraka

Moj dan D, kako se kaže! Dan kada sam pola dana provela po poljima Slavonije. Prohodala sam gotovo 16 kilometara taj dan i nadoknadila poneki dan kada sam zakazala. Naime, tom velikom broju koraka prethodilo je jahanje i vođenje ljudi na terenska jahanja po šumi, poljima i terenima. Bavim se jahanjem u slobodno vrijeme pa kada god uspijem uhvatiti vremena, jašem. Jedna zanimljiva činjenica oko jahanje: minuta jahanja je kao da ste napravili 90 koraka. No, ovaj dan sam jahala samo sat vremena, a ostatak vremena sam hodala i vodila druge jahače. Čista uživancija! Na kraju dana nisam ni shvatila da sam napravila poveći broj koraka, a da ne govorim koliko sam se osjećala, naravno malo umornom, ali zadovoljnom i sretnom.

Laura Crvenka

Privatna arhiva

I nije neka prevelika brojka u pitanju, ali je vrijeme bilo provedeno najbolje moguće ovu nedjelju. Pogledala sam nogometnu utakmicu s bratom, prošetala se do tog obližnjeg nogometnog terena, a kasnije igrala sa svojim Medom. Medo je moj smeđi labrador koji mi se veseli, mogu reći, najviše kada dolazim doma vikendima. Bacanjem loptice i silnih igrački u dvorištu završila sam više-manje svoj dan, a i broj koraka na mobitelu.

Stvaranje navike hodanja može donijeti revolucionarne promjene

U silnoj gužvi, u poslovima koji zahtijevaju sjedenje, brzom načinu života i slično, teško je postići nekadašnji dnevni cilj od 10.000 koraka koji su stručnjaci preporučivali. Nije nemoguće, malim izmjenama iz dana u dan sve se može, pa s vremenom okretanje određenoj sportskoj aktivnosti može pridonijeti ciljanom broju koraka. Uz pametne satove i mobitele te silne aplikacije i tehnologiju sve ovo je vrlo zanimljivo za mjeriti i pratiti, u ovom slučaju meni je to bila i dodatna motivacija. Kuhanje, čišćenje, učenje - sve su to stvari koje odradim gotovo svaki dan, a koje ne donose velik broj koraka pa ih je potrebno nadoknaditi. Kao studentica komunikologije i sociologije, koja i studira i radi i bavi se raznim hobijima i stvarima kao što su jahanje i fotografiranje, čitanje i pisanje poezije, trudim se u danu prošetati i napraviti barem 5000 koraka. Nekada je teško, iako u suštini to nije velika brojka. Ako i ne hodam, sve obavljam biciklom. Vikendima dok bježim iz Zagreba dane provodim na ranču i s konjima, koliko god mi to obaveze dopuštaju, ili hodam okolo sa svojim fotoaparatom u ruci i uživam u tom poslu. Svakako, treba se kretati, bolje ikako nego nikako, ali s vremenom treba povećavati svoju fizičku aktivnost ili se baviti nekim sportom. U današnjem svijetu, u kojem prevladava sjedilački načini života, stvaranje navike hodanja može donijeti revolucionarne promjene. Ne zaboravite, svaki se korak računa - tako da se podignite, krenite i doživite tu čaroliju koja se događa kada tijelo i um rade zajedno, neka ovaj pedometar bude još nekom motivacija. Odnekud morate početi, tako da se svaki korak zaista računa.