VELIKI VODIČ O EPILEPSIJI Što kad preskočim lijek, što ako želim dijete, je li to nasljedna bolest i drugi odgovori na najčešća pitanja pacijenata

Imajući na umu da epileptički napadaji manje-više oštećuju mozak, od životnoga je značenja liječiti bolest od njezinoga početka. U napadaju, osim toga, može doći i do ozljede prilikom pada, ozljeda pri sudjelovanju u prometu, do utapanja i slično.

Epilepsija je, naime, jedna od najučestalijih poremećaja mozga. Prema svjetskim statističkim podacima oko 40 milijuna ljudi ima epilepsiju (na Europu otpada 6 milijuna), od kojih 32 milijuna nisu liječeni.

Liječenje započinje nakon obrade od strane liječnika primarne zaštite te liječnika specijalista neurologa ili neuropedijatra epileptologa. Liječenje se sastoji od primjene odgovarajućih lijekova, a vrlo rijetko i primjene odgovarajućih kirurških zahvata. Potrebna je i pomoć psihologa i psihijatra.

U zadnje vrijeme se često spominju tzv. nefarmakološke konzervativne intervencije. One su važan dio terapije u slučajevima fotosenzitivnih epilepsija i refleksnih epilepsija (izbjegavanje provokativnih čimbenika) i u onim slučajevima kada osobe ne žele uzimati lijekove ili se protive operaciji.

Liječnik, po mogućnosti specijalista, propisuje odgovarajući lijek obično nakon što su već uslijedila dva napadaja. U izvanrednim slučajevima može se lijek propisati već i nakon prvog napadaja npr. ako u EEG-u postoje izrazite promjene.

Vrste liječenja ovisit će o tipu napadaja i o rezultatu obrade. Potrebne su redovite liječničke kontrole, jer se nerijetko događa da se nakon izvjesnog vremena mora lijek promijeniti.

Mogu li svi liječnici liječiti oboljele od epilepsije?

Liječenje oboljelih od epilepsije, najčešćeg neurološkog poremećaja, veoma je kompleksno i zahtijeva interdisciplinarni pristup. Unatoč postignutim visokim standardima u dijagnostici, medikamentoznom i kirurškom liječenju epilepsije uspjeh liječenja nerijetko nije savršen jer izostane upravo suradnja pojedinih specijalista.

Prema preporukama ILAE-a (Internacionalna liga za borbu protiv epilepsije) dominantnu ulogu u liječenju ovih bolesnika trebaju imati epileptolozi za djecu i odrasle, koji svojim iskustvom i znanjem o najsuvremenijim dostignućima na tom području mogu najbolje pomoći osobama s epileptičkim manifestacijama. Epileptologija nažalost i u mnogim razvijenim zemljama još uvijek nije dovoljno prepoznatljiva.

S epileptolozima moraju usko surađivati obiteljski liječnici, pedijatri, neurolozi, ginekolozi, klinički psiholozi, neurokiruzi, socijalni radnici i radni terapeuti u rješavanju niza problema kao što su hitna stanja u kojima je bolesnik s napadajima životno ugrožen (status epileptikus), pitanje začeća, trudnoće, dojenja, profesionalne orijentacije, psihičkih smetnji, društvene izolacije i stigmatizacije.

Liječenje bolesnika sa epilepsijom je dostiglo najvišu točku u smislu individualnog pristupa svakom bolesniku, s posebnom pažnjom na kognitivne (spoznajne) funkcije, a sve u cilju poboljšanja kvalitete života.

Što učiniti ako zaboravim popiti lijek?

U školske djece, ali i u odraslih, osobito zaposlenih osoba, može se dogoditi da zaborave popiti lijek. To često dovodi do pojave anksioznosti (straha), pogotovo ako se pacijent točno ne sjeća je li uzeo lijek ili ne. Jedna izostavljena, zaboravljena doza lijeka u većini slučajeva neće provocirati napadaj niti poremetiti uobičajeni, potrebni nivo lijeka u krvi (tzv. "steady state").

Preporuča se čuvati dnevne doze lijeka ili lijekova u kutijici s pretincima ("razdjeljivaču", "dispenzeru lijekova") za jutro, podne i večer, i tako izbjeći "zaborave" u uzimanju lijeka.

Mogu li se s lijekovima za epilepsiju koristiti i drugi lijekovi?

Svatko se nađe u situaciji da mora u isto vrijeme uzimati lijekove potrebne za liječenje različitih simultanih bolesnih stanja. Mnogi lijekovi utječu ili su pod utjecajem antiepileptika. Za takvo kombinirano uzimanje lijekova mora se konzultirati nadležnoga liječnika primarne zaštite ili odgovarajućeg specijalistu. Ovo se naročito odnosi na onu populaciju koja boluje od nekih kroničnih bolesti, kada se lijekovi moraju uzimati kroz duži vremenski period kao npr. u srčanih bolesnika ili bolesnika s povišenim krvnim pritiskom, pa reumatoloških bolesnika itd.

To se posebno odnosi na populaciju poodmakle životne dobi koja troši razne vrste lijekova. Primjerice, neka sredstva protiv boli (analgetici) mogu izazvati povišenje koncentracije antiepileptika u krvi i time proizvesti nuspojave. Nasuprot tome postoji mogućnost da dođe i do pada koncentracije lijeka u krvi što može izazvati i epileptički napadaj.

Poznato je da neki antiepileptici mogu smanjiti djelotvornost drugih lijekova, pa tako i kontracepcijskih sredstava (antibaby-pilula). Navodi se da uobičajena doza estrogena nije u tim slučajevima dovoljna te da se doza mora povisiti. Stoga je prije uzimanja takvih lijekova potrebno savjetovati se i s ginekologom.

Getty Images/iStockphoto

Kad govorio o nuspojavama lijekova, najčešće se radi o pojavama koje su bezazlene i koje se ispravnom primjenom lijeka mogu i trebaju otkloniti.

Kakve su nuspojave antiepileptičkih lijekova?

Kao i svi drugi učinkoviti lijekovi, i lijekovi koji se koriste protiv epilepsije mogu u određenim okolnostima imati neka nepoželjna djelovanja koja se obično nazivaju nuspojavama lijeka. Najčešće se radi o pojavama koje su bezazlene i koje se ispravnom primjenom lijeka mogu i trebaju otkloniti. Tu je važna dobra komunikacija s liječnikom kojemu treba izložiti sve poteškoće koje se javljaju tijekom terapije.

Dobro je da osoba koja uzima lijek, ili njezin roditelj ako se radi o djetetu, pomno prouči odlomak o nuspojavama koji se nalazi u uputi lijeka gdje će naći spisak najvažnijih nuspojava koje se mogu pojaviti za vrijeme liječenja.

Nuspojave se mogu načelno svrstati u dvije skupine:

1. nuspojave ovisne o dozi lijeka
2. nuspojave koje nisu ovisne o dozi

Neželjena djelovanja lijeka iz prve od navedenih skupina obično se javljaju u početku liječenja ili ako su propisane doze lijeka vrlo visoke. Primjer za to je osjećaj umora ili pospanosti što se javlja pri uvođenju lijekova koji imaju sedativnu komponentu.

Kada se pojave takvi simptomi liječnik obično neće povisivati dozu lijeka dok se ti simptomi ne povuku ili će možda preporučiti smanjenje dnevne doze. Nuspojave koje nisu ovisne o dozi lijeka nisu česte, a ako se jave, to je obično u prvih 6 mjeseci terapije. One su izraz individualne preosjetljivosti i zbog toga ih je obično nemoguće predvidjeti.

Primjeri takvih nuspojava su osipi, teži poremećaji u krvnoj slici i oštećenje jetrene funkcije. U tim slučajevima u pravilu neće biti dovoljno smanjiti dozu već treba potpuno prekinuti uzimanje dotičnog lijeka. Liječnik će tada propisati antiepileptik koji je kemijski potpuno drugačijeg sastava.

Postoje i nuspojave antiepileptika koje se javljaju tek nakon dugotrajne primjene. Tako, naprimjer, neki antiepileptici mogu dovesti do poremećaja metabolizma D-vitamina i kalcija, što može imati negativan utjecaj na razvoj i održavanje koštane mase. I u takvom će slučaju biti potrebna konzultacija s liječnikom koji će savjetovati tjelesnu aktivnost i određene dijetalne mjere, a u rijetkim slučajevima i vitaminske preparate.

Može li se (kada i kako) prekinuti liječenje?

Ako pojedinac nije imao napadaje dvije ili više godina liječnik može sugerirati postupno smanjivanje doze lijeka uz praćenje kliničkoga stanja i EEG-a da bi utvrdio je li liječenje antiepilepticima još potrebno. Izneseno je orijentaciono stajalište. Odluka je ovisna o brojnim čimbenicima, a jedan od najvažnijih je oblik epilepsije od kojeg osoba boluje.

Ovo ukidanje lijeka mora biti vrlo polagano i oprezno. Treba uzeti u obzir razne pojave koje nastaju nakon prekida liječenja.

Ako se napadaji ponovno jave, liječenje se nastavlja s istim antiepileptikom pri čemu treba voditi računa o činjenici da iz stanovitih, još uvijek ne posve objašnjenih i definiranih razloga, može isti lijek pri ponovljenoj primjeni biti manje djelotvoran nego ranije.

Alternativne metode liječenja

Statistike kažu da između 70 i 80% osoba dobro reagiraju na lijekove. Međutim kod nekih je osoba teško postići život bez napadaja pa one uz terapiju lijekovima koriste i alternativne metode liječenja (npr. jogu, meditaciju, aromaterapiju i sl).

Izuzetno je važno da se prije odluke o primjenjivanju bilo kakve alternativne metode liječenja savjetujete sa svojim liječnikom i da ni u kom slučaju ne prestanete uzimati svoje lijekove samoinicijativno.

Kako si mogu sam pomoći?

Za većinu osoba epileptički napadaj se može naslutiti prema nekim specifičnim vlastitim osjećajima i situacijama. Primjerice, netko ima napadaj uvijek u snu, netko nedugo nakon buđenja ili samo u popodnevnim satima, netko krajem tjedna i sl. Takva saznanja mogu uvelike pomoći u određivanju načina i stila života i rada. Na primjer, u osoba koje imaju noćne napadaje vrlo je bitno imati dovoljno sna i odmora.

Izbjegavanje stresa, mogućnost pronalaženja vlastitog mira i opuštajućih hobija (glazba, šetnja, vježbe disanja) vrlo je važan faktor u izbjegavanju i kontroliranju napadaja.

Djeci tijekom školskih praznika ili onima kojima je slobodno vrijeme neispunjeno, savjetujemo da se uključe u grupni rad u svojoj sredini koji ih neće opterećivati, a ispunit će njihovo slobodno vrijeme.

Getty Images/iStockphoto

Preporuka je da se u svakom slučaju trudnoća planira i zadaća je neurologa, epileptologa i ginekologa da timski rade u cilju edukacije osoba koje planiraju trudnoću.

Liječenje tijekom trudnoće, poroda i dojenja

Iako većina žena s epilepsijom ima normalan tijek trudnoće, fiziološki normalan porod, i nepromijenjenu učestalost napadaja u graviditetu, takve se trudnoće smatraju visoko rizičnim i zahtijevaju budnu kontrolu epileptologa i opstetričara. Nažalost, mnoge žene još uvijek u ranom stadiju trudnoće uzimaju antiepileptike u raznim kombinacijama (politerapija) i lijekove starije generacije, što znatno povećava rizik da rode malformirano dijete.

Preporuka je da se u svakom slučaju trudnoća planira i zadaća je neurologa, epileptologa i ginekologa da timski rade u cilju edukacije osoba koje planiraju trudnoću. Bitno je revidirati dijagnozu epilepsije i prilagoditi terapiju takvoj odluci, te primijeniti antiepileptik s najmanje dokazanim teratogenim svojstvima. Osim toga neophodno je prije samog začeća započeti s terapijom folne kiseline u dogovoru s liječnikom kako bi se tijekom prvih tjedana trudnoće umanjio štetni učinak antiepileptika.

Naime poznato je da je učestalost kongenitalnih anomalija u zdravoj populaciji roditelja od 2-4%, a u majki koje boluju od epilepsije dvostruko veći (4-8%).

Preporuka je da se tijekom posljednjih mjesec dana trudnoće majci daje i vitamin K (20 mg) radi prevencije hemoragijske bolesti u djeteta. Epilepsija može započeti tijekom trudnoće, što zahtijeva detaljnu neurološku obradu u cilju otkrivanja etiološkog supstrata napadaja (isključenje tumora mozga, krvarenja, kongenitalne anomalije mozga). Otkriće magnetske rezonancije veliki je doprinos u obradi takvih bolesnica.

U malom broju poroda javlja se napadaj za vrijeme samog poroda i unutar 24 sata nakon poroda, što je 9 puta češće od mogućeg napadaja tijekom preostalog dijela trudnoće.

Količina lijeka u majčinom mlijeku znatno je manja od one koja prelazi placentarnim putem u krv djeteta. Međutim, tijekom dojenja lijek se kumulira jer mehanizmi eliminacije lijeka u novorođenčeta nisu još u cjelosti razvijeni te se mogu ispoljiti farmakološki efekti lijeka na dijete. Koncentracija lijeka u majčinom mlijeku nije jednaka na početku dojenja i na kraju, kao ni u lijevoj ili desnoj dojci (ovisno o količini masnog tkiva dojke).

Utječe li epilepsija na seksualnost (spolni život) žene?

Spolnost je najelementarniji dio ljudskoga bića s kojim se čovjek rađa i umire, a izražava se na različite načine primjereno razdoblju života. Čovjek je svoju spolnost uvijek koristio u cilju vlastite reprodukcije, a također ju je ponekad potiskivao ili eksploatirao.

Budući da je spolnost sastavni dio ljudskoga bića, seksolozi kažu da će je čovjek čak i odsanjati ako je ne može izraziti i primijeniti.
Svako ljudsko biće, zdravo, bolesno ili s hendikepom ima potrebu za očitovanjem svoje spolnosti. Kako je izvjesno da epilepsija utječe na psihosomatiku čovjeka, najvjerojatnije oblikuje na neki način i spolnost žene i muškarca.

Naglašavamo da većina žena s epilepsijom ima normalne seksualne potrebe i želje.

Ako žena redovno odlazi na kontrolne preglede svome liječniku, ako uzima lijekove protiv epilepsije i koristi primjerenu kontracepciju, nije potrebno da si uskraćuje ili da potiskuje svoju spolnost, već da svoje seksualno ponašanje s mjerom uskladi sa svojim mogućnostima.

Važno je imati razumijevanje partnera, osvjestiti vlastiti osjetni sustav te osigurati si savjetovanje u mjerodavnim centrima jer je aktivni seksualni život potreban i osobama s epilepsijom.

Može li spolni čin izazvati napadaj?

Može, ali je vjerojatnost vrlo mala.

Utječe li epilepsija na plodnost?

Približno 0,3-0,5% svih trudnica otpada na žene s epilepsijom. Mogućnost za trudnoću smanjena je u žena s nepravilnim menstruacijskim ciklusima, anovulacijskim ciklusima, policističnim jajnicima, androgenizacijom i sl. Rani početak bolesti, žarišna epilepsija, razni hormonski ili kromosomski poremećaji kao i teški ili neprihvatljivi socio-ekonomski uvjeti mogu ograničiti plodnost.
Potrebno je zajedno sa svojim neurologom-epileptologom svladati epilepsiju i redovito koristiti lijekove te osigurati uvjete za svjesno i odgovorno roditeljstvo u suradnji s ginekologom, pedijatrom i ostalim stručnjacima koji svaki na svoj način sudjeluju u razdoblju trudnoće, porođaja i dojenja (laktacije).

Svakako se preporučuje predkoncepcijsko savjetovanje, i to mnogo prije nego što se donese odluka o začeću i trudnoći. Tehnologija je uznapredovala, medicinska struka je profesionalno spremna i nudi razne mogućnosti. No, pružiti djetetu sve na što ima pravo može jedino savjestan i odgovoran roditelj koji svoje dijete voli neizmjernom ljubavlju.

Getty Images/iStockphoto

Važno je da u trudnoći nemate napadaja jer je po mišljenju nekih stručnjaka epileptički napadaj u trudnoći ponekad puno opasniji za dijete od samih lijekova.

Hoće li i moje dijete imati epilepsiju?

Nasljeđivanje ima značajnu ulogu kao uzročni čimbenik. Međutim, nasljeđivanje vrlo je složeno i raznoliko te se manji broj epilepsija nasljeđuje izravno s roditelja na dijete.

Može li se smanjiti opasnost štetnog djelovanja lijekova protiv epilepsije na nerođeno dijete?

Može, ali o tome problemu valja razmišljati prije početka trudnoće. Žena koja boluje od epilepsije treba se savjetovati sa svojim neurologom-epileptologom može li se prije trudnoće započeti smanjivati doza lijekova i može li se prijeći na liječenje samo jednim lijekom. Takvim se postupkom može smanjiti rizik od pojave anomalija u ploda. No, to je moguće samo u slučajevima kada to neće dovesti do pogoršanja bolesti i povećanja broja napadaja, jer bi pogoršanje bolesti moglo ugroziti plod.

Koje su to moguće anomalije?

Većinom lijekovi protiv epilepsije izazivaju relativno blage anomalije - manje promjene u izgledu lica, sitne i slabije razvijene nokte i slično. Opasnost pojave anomalija povećana je u onih bolesnica koje uzimaju veće doze lijekova i onih koje uzimaju više lijekova u isto vrijeme.

Djeca s tom anomalijom ponekad ne mogu hodati i ne mogu kontrolirati stolicu i mokrenje. Rizik pojave spine bifide povećan je u bolesnica koje piju valproate, a nešto je manji u onih koje piju karbamazepin. Rizik za nastanak te anomalije veći je ako trudnica istovremeno pije ta dva lijeka ili ako istovremeno pije i neki drugi lijek protiv epilepsije. Ostale teže anomalije kao npr. anomalije kardijalnog i urogenitalnog sustava relativno se rijetko javljaju uz lijekove protiv epilepsije.

Kako napadaji i lijekovi utječu na bebu?

Pod velikim malformacijama smatraju se teške srčane greške, rascjep kralježnice, rascjep nepca, mala glava i hidrocefalus. Velike malformacije nastaju u najranijoj fazi trudnoće, u doba kada žena još ne zna da je trudna, odnosno u prva 3 do 4 tjedna.
Zato je važno trudnoću planirati već i prije samoga začeća. Vaš će vam liječnik po potrebi mijenjati terapiju i imat će vremena vidjeti kako na tu terapiju reagirate. Važno je da u trudnoći nemate napadaja jer je po mišljenju nekih stručnjaka epileptički napadaj u trudnoći ponekad puno opasniji za dijete od samih lijekova.

Osim velikih malformacija spominju se i male, prirođene anomalije. To su zapravo estetski nedostaci koje vi na svome djetetu vjerojatno nećete ni zapaziti, npr. malo širi korijen nosa, malo više razmaknute oči, nešto kraći nosić, malo duži razmak između nosa i gornje usne, kraći nokti i kraća zadnja kost na prstićima. Nekada se takve promjene vide na djeci ako otac, a ne majka, boluje od epilepsije.

Već smo rekli da je više od 90% rođene djece zdravo, ali i u zdrave djece moguća su neka odstupanja. Ona su posljedica lijekova koje je dijete primalo preko posteljice za vrijeme trudnoće.

Najčešće je to povećana sklonost krvarenju neposredno po porodu radi manjka ili smanjenih vrijednosti nekih čimbenika koji sudjeluju u zgrušavanju krvi. Za stvaranje tih čimbenika neophodan je vitamin K, a njegov manjak u trudnoći mogu prouzročiti antiepileptici poput karbamazepina, fenobarbitona, primidona ili phemitona. Zato svako dijete odmah po porodu dobije 1 mg vitamina K, a nekada dozu treba i ponoviti.

Neka djeca su uspavana pri porođaju pa im treba pomoći da prodišu i zaplaču zbog čega imaju nižu ocjenu vitalnosti (niži Apgar-indeks), no to neće imati nikakvog utjecaja na njihov kasniji razvoj. Ponašanje djeteta u prvim satima i danima uvelike ovisi o lijekovima koje vi uzimate kao i o dozi lijeka. Ipak, najčešće je ponašanje djeteta normalno, ali može, osim tromo i pospano, biti i nervozno, popraćeno gotovo stalnim nemirom, plačem, drhtanjem i znojenjem.
Pospanost se može očekivati u djeteta ako su vaši lijekovi phenobarbiton, primidon ili diazepam.
Pojačana budnost i razdražljivost zapravo su znakovi apstinencije koji se javljaju u drugome danu života, a mogu trajati i tjednima ako dijete nije na prsima.

Getty Images/iStockphoto

Treba znati da je fetus tijekom cijele trudnoće primao više lijekova preko posteljice nego što će ga dobiti majčinim mlijekom pa je dojenje najbolji način da se izbjegnu simptomi apstinencije.

Mogu li dojiti bebu ako koristim lijekove protiv epilepsije?

Hoće li majka dojiti svoje dijete ovisi o nekoliko čimbenika:

• Je li dijete zdravo i na vrijeme rođeno.
• Koje antiepileptike i koju dozu uzima majka.
• Kolika je razina antiepileptika u krvi pupkovine.
• Kakvo je zdravstveno stanje majke poslije poroda.

Treba znati da je fetus tijekom cijele trudnoće primao više lijekova preko posteljice nego što će ga dobiti majčinim mlijekom pa je dojenje najbolji način da se izbjegnu simptomi apstinencije.

No, može se dogoditi i suprotno. Lijekovi koji imaju jače sedativno djelovanje i sporo se razgrađuju mogu se naći u povećanoj koncentraciji u krvi pupkovine pa će dijete biti pospano. U tom slučaju ne treba inzistirati na ranome dojenju, već nekoliko dana davati umjetnu prehranu, a kada počne sasvim normalno reagirati, postupno uvoditi obrok po obrok na prsima. I nakon toga potrebno je pomno pratiti dijete jer se simptomi pospanosti mogu ponovno pojaviti nakon nekoliko dana.

U tim slučajevima treba odrediti razinu antiepileptika u krvi djeteta, ne prekinuti dojenje, već kao poneki zamjenski obrok na bočicu dati industrijsko mlijeko za dojenčad. Izdajati se treba i dalje, a izdojeno mlijeko zamrznuti i upotrijebiti kasnije (može i nakon 6 mjeseci) za pripremanje kašica.

Najsigurnije je, ako pri porodu i nije bilo nikakvih simptoma - niti pospanosti niti razdražljivosti - nakon 2 do 3 tjedna odrediti razinu antiepileptika u krvi djeteta. Treba znati da se nakon nekog vremena dijete "nauči" na lijek. Naime, njegov se metabolizam ubrza, lijek se brže razgrađuje pa nema opasnosti od njegova nakupljanja u krvi djeteta.

Savjeti o uzimanju lijekova kada dojite:

• najmanje će se lijeka naći u mlijeku ako ga popijete neposredno prije dojenja. Do završetka dojenja (20 do 30 minuta) lijek još neće stići u mlijeko
• ako primate lijek u dvije doze, prvu popijte neposredno pred prvo jutarnje dojenje, a drugu kasno popodne
• od trenutka uzimanja lijeka do sljedećeg dojenja treba proći najmanje 4 sata
• ako dijete ipak traži jesti ranije, za taj mu obrok pripremite industrijsko mlijeko na bočicu. Vi se izdojite, mlijeko ili bacite ili zamrznite i za sljedeće obroke normalno stavljajte dijete na prsa kada ono to zaželi.

Bez obzira je li dijete hranjeno na prsima ili bočicom, najvažnije je da je majka bez napadaja i da se može brinuti o svome djetetu.

Prva pomoć u velikom epileptičkom (grand mal) napadaju

• Ukloniti iz blizine bolesnika sve predmete koji bi ga mogli ozlijediti u tijeku napadaja.
• Postaviti neki mekan i ravan predmet pod glavu bolesnika (jastuk, torbu, prikladno savijen odjevni predmet).
• Otkopčati bolesniku okovratnik košulje, razvezati mu kravatu, eventualno otpustiti remen hlača.
• Nakon prestanka konvulzija postaviti bolesnika u tzv. bočni položaj (donja noga ispružena, donja ruka iza tijela).
• Ne postavljati nikakve predmete u usta bolesnika (špatula, žlica i sl.) u cilju sprečavanja zagriza jezika, ne pokušavati silom bolesniku otvoriti usta.
• Ne davati bolesniku nikakvu tekućinu na usta u tijeku napadaja - sve do potpunog povratka svijesti.
• Nije uputno držati bolesnika tijekom konvulzija, niti pokušavati fizički zaustaviti grčeve.
• Potražiti u bolesnikovoj odjeći dokument o mogućoj bolesti (u nekim zemljama postoje identifikacijske karte ili narukvice za bolesnike s epilepsijom).
• Provjeriti točno vrijeme početka napadaja - radi orijentacije o duljini njegova trajanja.
• Uvijek pričekati na mjestu događaja da bolesnik dođe k svijesti.
• Ponuditi mu pomoć ili - shodno potrebi - pozvati stručnu medicinsku pomoć.

Evo i nekoliko savjeta koji vam mogu olakšati svakodnevne probleme i učiniti život ugodnijim. Uvjerite se da su ti savjeti korisni i ljudima koji nemaju napadaje, a koristite ih ovisno o vrsti napadaja i problema koje imate.

U kupaonici:

• vrata se otvaraju prema van, nemojte ih zaključavati (objesite natpis "zauzeto")
• sigurnije je tuširanje nego kupanje u kadi
• pjevušite dok se tuširate kako bi ukućani znali da se dobro osjećate
• tuširajte se mlakom vodom (izbjegavajte previše toplu vodu)
• svaki put provjerite je li odvodnja i provjetravanje kupaonice ispravno
• bolesnici koji imaju mnogo napadaja trebaju poduzeti dodatne mjere sigurnosti kad se kupaju (posebne podloge, stolice s pojasevima i sl.)
• izbjegavajte upotrebu električnih pomagala (sušilo za kosu, električni brijači aparat) u kupaonici ili u blizini vode

U kuhinji:

• kad god je moguće, kuhajte i koristite električne aparate u prisutnosti ukućana
• koristite plastične tanjure, šalice i čaše
• koristite gumene rukavice kad rukujete nožem ili perete suđe
• izbjegavajte čestu upotrebu oštrih noževa (koristite već narezanu ili polu pripravljenu hranu koliko je moguće)
• ako je moguće koristite mikrovalnu pećnicu

Na poslu:

• upoznajte ljude s kojima radite o mogućnosti pojave napadaja i kako vam tada mogu pomoći (pokažite im gdje stoji vaš jastuk i kako da vas polože na njega, koga pozvati i sl.)
• izbjegavajte stres i prekovremeni rad
• nosite zaštitnu odjeću u skladu s vrstom napadaja i posla koji obavljate
• imajte u ormaru rezervnu odjeću kako biste se mogli presvući u slučaju potrebe

U kući:

• presvucite podove i namještaj mekanim materijalima
• obložite oštre rubove namještaja ili nabavite namještaj zaobljenih uglova
• postavite štitnike oko mjesta s otvorenim plamenom, grijalica i radijatora
• izbjegavajte pušenje i paljenje vatre ako ste sami
• ne prenosite upaljene svijeće i zagrijano posuđe
• izbjegavajte grijalice koje se mogu prevrnuti
• posebno oprezno koristite glačalo i ostale električne aparate i to one koji imaju automatsko iskapčanje
• izbjegavajte penjanje na stolicu ili ljestve, posebno ako ste sami u kući

IZVOR: Brošura "Živjeti s epilepsijom"; Urednik: prof. dr. sc. Ivan Bielen, KB "Sveti Duh", Zagreb