Piše: dr. Anka Dorić, spec. transfuzijske medicine
Akutna oboljenja muških spolnih organa, ako se ne liječe, lako poprimaju kronični oblik. Osim toga, oboljenja mokraćnog sustava u muškaraca se, za razliku od žena, javljaju u manjem broju, no teže se dijagnosticiraju i sporije liječe. Bez obzira na to što većina tih oboljenja nije opasna, imaju neugodne simptome i nuspojave.
Donosimo pregled simptoma pet neugodnih muških bolesti i kako ih liječiti.
1. Balanitis
To je upala glavića, a postitis upala unutarnjeg dijela prepucija muškog spolovila, odnosno kože koja štiti glavić. Često su zahvaćene obje strukture te govorimo o balanopostitisu. Balanitis je jedna od najučestalijih tegoba zbog kojih muškarci odlaze dermatovenerologu. Uzroci su brojni i različiti: loša higijena, infekcija, trauma, kontaktna alergija, dermatoze, maligne i reumatske bolesti.
U ranom djetinjstvu i mlađoj životnoj dobi to može biti pelenski osip, toksično nagrizanje amonijaka iz urina zbog neredovitog mijenjanja pelena, iritacija tvarima iz okoliša, ozljeda, infekcije gljivama, bakterijama, virusima, protozoama, urođena fimoza, neke autoimune, alergijske i kronične bolesti, preosjetljivost na lijekove, spermicide, lubrikante i sl.
U starijoj životnoj dobi čest je razlog nastanka balanitisa neliječeni dijabetes i maligna bolest.
Kako ga prepoznati: balanitis se očituje svrbežom i iritacijama, crvenilom, oteklinom i nakupljanjem sekreta, ponekad s razjedinama. Od komplikacija najčešća je fimoza - suženje prepucija, suženje lumena mokraćne cijevi i priraslice te napuknuća kože i sluznice.
Zašto se javlja: među najčešćim uzročnicima balanitisa zaraznog porijekla je Candida albicans, prirodni stanovnik probavnog trakta, gljiva koja se često nalazi na koži, u usnoj šupljini i crijevima. Infekcija se lakše razvija nakon liječenja antibioticima zbog poremećaja imuniteta, a pogoduju i drugi faktori: nepravilna higijena spolnih organa, neprepoznata šećerna bolest, neliječena oralna i vaginalna kandidijaza u partnerice.
Simptomi žarenja i svrbeža pojačaju se nakon spolnog odnosa zbog fizičkog nadražaja. U većine muškaraca generativne dobi upale glansa i prepucija često su posljedica bakterija koje se na spolovilo nasele tijekom spolnog odnosa. Upale su češće u neobrezanih muškaraca te u osoba koje nemaju redovne higijenske navike ili nose preusku odjeću.
Kako se liječi: u slučaju kronične upale, koja ne prolazi ni uz pojačanu higijenu ni uz uobičajenu lokalnu i medikamentnu terapiju, za postavljanje dijagnoze ponekad je potrebna biopsija.
2. Anaerobne infekcije glansa i prepucija
Prisutnost anaeroba na glansu penisa, osobito u neobrezanih muškaraca, povezuje se s nespecifičnim uretritisom i balanitisom. Većinom je riječ o miješanim infekcijama. Gardnerella vaginalis često se utvrđuje u muškaraca s balanitisom čije su partnerice imale pozitivan nalaz Gardnerelle iz obriska uretre ili urina.
Kako ga prepoznati: iritacija u predjelu prepucija i glansa, makularni eritem i vrlo neugodan miris iscjetka. Klinička slika anaerobnog balanitisa karakteristična je i po površnim erozijama i neugodnome mirisu, a moguća je i upalna oteklina regionalnih limfnih čvorova u preponama. I trihomonasna infekcija može uzrokovati erozivnu upalu glavića, što može dovesti do stvaranja priraslica i fimoza.
Kako se liječi: osim pranja i lokalne terapije liječenje bakterijskih infekcija glansa i prepucija uglavnom je antimikrobno i antibiotsko, u trajanju od najmanje tjedan dana tijekom kojih se savjetuje spolna apstinencija. Kod klasičnih spolnih bolesti upala glavića može nastati kao dio kliničke slike sifilisa u kasnom primarnom i ranom sekundarnom stadiju.
Uzročnici genitalnog herpesa (HSV 1 i 2 virusi) također mogu uzrokovati upalu glavića i prepucija, kao i uzročnici ravnih i šiljastih kondiloma - humani papiloma virusi.
3. Uretritis
Osim balanitisa, koji se ne smatra spolnom bolešću, najčešća upalna bolest u spolno aktivnih muškaraca je uretritis, u većini slučajeva uzrokovan uzročnicima spolno prenosivih bolesti i urogenitalnih infekcija. Nespecifični uretritis naziv je za svaku upalu mokraćne cijevi - uretre kojoj uzročnik nije gonokok. Naziv nespecifični najčešće danas podrazumijeva upalu mokraćne cijevi uzrokovanu bakterijama Chlamydia trachomatis i Ureaplasma urealyticum.
Osim spolnim putem, ove se bakterije prenose i intimnim kontaktom te kupanjem u bazenu. Inkubacija traje 1-3 tjedna nakon čega se javljaju simptomi: peckanje, nelagoda duž uretre, iscjedak obično ujutro te druge subjektivne smetnje.
Uzročnici uretritisa mogu biti i tzv. koli bakterije: Escherichia, streptokoki, enterokoki, Hemofilus influenze i druge koje nastanjuju sluznice probavnog i urogenitalnog trakta te gljive (kandida) i herpes-virusi (uzročnici genitalnog herpesa). Upala može nastati i kao reakcija na antibiotike, zbog preosjetljivosti na određenu hranu ili zbog hladnoće. Bakterijske se infekcije liječe antibioticima. Chlamydia trachomatis najčešći je uzrok nespecifičnog uretritisa, ali i sindroma akutnog i kroničnog prostatitisa do 40. godine života te spolno prenosivih oblika epididimitisa (upale nadsjemenika) u mlađih muškaraca.
Prenosi se spolnim odnosom te s majke na novorođenče, ali i vodom te zaraženim priborom za intimnu higijenu. Kako često nema simptoma, klamidijska se upala kasno dijagnosticira i liječi antibioticima (tetraciklin, azitromicin, eritromicin i drugi). U čak 50 posto muškaraca nema nikakvih znakova zaraze. Ipak, za klamidiju je karakterističan sluzavo-mliječni iscjedak te peckanje tijekom mokrenja, osobito ujutro.
Nakon nekoliko dana iscjedak nestaje i bez terapije, a bolesnik misli da je ozdravio iako postaje kliconoša i trajan izvor širenja zaraze. Kondom je dobra, ali ne i stopostotna zaštita, osobito ako se ne koristi kontinuirano i za cijelog odnosa.
4. Prostatitis
pala mokraćnog mjehura u muškaraca je rjeđa bolest nego u žena. Neliječena upala uretre može se proširiti u prostatu i izazvati prostatitis ili sjemenovodom u nadsjemenik kada je posljedica epididimitis. Prostatitis je danas najčešća urološka dijagnoza u muškaraca mlađih od 50 godina. Procjenjuje se da polovica muškaraca doživi tijekom života najmanje jedan od sindroma akutnog i kroničnog prostatitisa.
Dosadašnje spoznaje o uzrocima epididimitisa i prostatitisa upozoravaju da ove upale treba najozbiljnije shvatiti kao spolno prenosive bolesti i na vrijeme ih dijagnosticirati.
Također, važno je znati da se, prema najnovijim smjernicama struke, sve infekcije mokraćnog sustava u muškaraca smatraju u startu kompliciranima.
Kako se liječi: nekomplicirane infekcije (češće u žena) ne zahtijevaju druge oblike terapije osim antibiotika i općih potpornih mjera, a liječenje se provodi kratkotrajno (3-5-7 dana), pijenjem 2-3 litre čaja dnevno. Kod kroničnih i recidivirajućih infekcija često je potrebno dugo uzimati antibiotike i uroantiseptike radi profilakse koja može trajati mjesecima.
Bez obzira na to što većina tih oboljenja nije opasna, imaju neugodne simptome i nuspojave.
5. HPV genitalne infekcije
Simptomi bolesti prisutni su u 40-60 posto muških partnera žena s dokazanom HPV infekcijom, najčešće između 20. i 30. godine života. Osim analiza obriska uretre, i najnovije studije bolesnika sa spinocelularnim karcinomom penisa ukazale su na povezanost nalaza visokoonkogenih tipova HPV 16, 18 i drugih u sjemenoj tekućini i stanicama epitela uretre s nastankom karcinoma. Dok su HPV tipovi 6 i 11 i dalje najčešći nalaz u šiljastim kondilomima, novija istraživanja u svijetu i kod nas, koja provode prof. Skerlev i suradnici, upozoravaju na prisutnost i drugih tipova HPV-a kod šiljastih kondiloma.
Također su značajni i ravni kondilomi u kojima se izoliraju HPV 16, 18, 31, 33, koji se lako previde jer su ravni, ali opasniji od šiljastih kondiloma.
Kako se liječi: kako nema specifične protuvirusne HPV terapije genitalnih infekcija u muškaraca, primjenjuje se relativno uspješna lokalna terapija imiquimodom, te rjeđe terapija cidofovirom i interferonom.
Kod genitalnih kondiloma uspješno se primjenjuje laser te krioterapija, elektrokoagulacija, premazivanje podofilotoksinom i slično. Liječenje ovisi, osim o veličini, brojnosti, starosti, obliku i lokalizaciji promjena, o imunološkom te općem zdravstvenom stanju i dobi bolesnika, ali i o iskustvu stručnjaka za pojedine terapeutske tehnike.
Koje se pretrage mogu obaviti:
- Bakteriološka pretraga mokraće (za pretragu se uzima čisto uzeti srednji mlaz prve jutarnje mokraće ili mokraće koja je najmanje četiri sata bila u mokraćnom mjehuru).
- Bakteriološka pretraga obriska mokraćne cijevi (uretre). Obrisak mokraćne cijevi najbolje je uzeti ujutro prije prvog mokrenja ili najmanje dva sata nakon mokrenja. Prvo se sterilnim brisom skida sekret s otvora mokraćne cijevi, a potom se drugim tankim sterilnim brisom ulazi u mokraćnu cijev 2-4 cm.
- Bakteriološka pretraga sjemena (ejakulata). Uzorak se uzima nakon apstinencije od spolnog odnosa od najmanje 72 sata. Prije davanja uzorka potrebno je učiniti toaletu spolovila, a poželjno je da se uz pretragu ejakulata učini i pretraga mokraće.
- Pretraga na bakteriju Chlamydia trachomatis iz obriska uretre - za taj test u laboratorijima obično postoji komercijalno pripremljen set za uzimanje uzoraka cervikalne sluzi.
- Pretraga na Trichomonas vaginalis iz obriska mokraćne cijevi, sedimenta prvog mlaza mokraće, sjemena i eksprimata prostate - uzorak ejakulata daje se u laboratoriju ili se dostavlja u sterilnoj posudici. Važno je da se uzorci dostave u laboratorij tijekom dva sata od uzimanja.