Naš ugledni onkolog o nevjerojatnoj povezanosti aspirina i jednog od najčešćih oblika raka: Bitno je oprezno pristupiti

Rak debelog crijeva (kolorektalni karcinom) je značajan javnozdravstveni problem u cijelom svijetu, globalno gledano treći je najčešći rak dijagnosticiran kod muškaraca i žena. Dok se nastavljaju istraživati ​​razne preventivne mjere, jedna intrigantna mogućnost je uporaba aspirina, široko dostupnog i često korištenog lijeka. Do sada provedene studije sugeriraju da bi aspirin mogao igrati ulogu u smanjenju rizika od raka debelog crijeva, pružajući potencijalno jednostavnu i isplativu strategiju za prevenciju ove bolesti.

Debelo crijevo sastoji se od kolona i rektuma te se maligni tumori nastali u nekom od ta dva područja zajednički nazivaju kolorektalnim karcinomom. Čimbenici rizika za razvoj ove bolesti uključuju dob, obiteljsku anamnezu, određena genetska stanja, čimbenike načina života poput prehrane i tjelesne aktivnosti te upalne bolesti crijeva (ulcerozni kolitis i Chronova bolest). Bolest u pravilu nije nasljedna. Često započinje kao benigno izbočenje sluznice crijeva (polip), koji se s vremenom može razviti u maligni tumor. Rano otkrivanje i uklanjanje polipa stoga je ključno u prevenciji bolesti te se obavlja tijekom kolonoskopije.

Aspirin: uobičajeni lijek s potencijalnim prednostima

Aspirin, poznat po svojim protuupalnim svojstvima, obično se koristi za ublažavanje boli, snižavanje povišene temperature i sprječavanje srčanih i krvožilnih događaja/bolesti. Njegova potencijalna uloga u prevenciji raka izazvala je značajan interes. Ideja da bi aspirin mogao smanjiti rizik od raka proizlazi iz njegove sposobnosti da inhibira tzv. enzime ciklooksigenaze (COX), koji igraju ulogu u upali i staničnoj diobi (proliferaciji) - procesima uključenima u razvoj raka.

Brojne studije istraživale su vezu između upotrebe aspirina i rizika od raka debelog crijeva. Jedna značajna opsežna analiza objavljena u časopisu Journal of the American Medical Association (JAMA) otkrila je da je redovita upotreba aspirina povezana sa značajnim smanjenjem pojavnosti kolorektalnog raka. Mehanizmi kojima aspirin može smanjiti rizik od raka debelog crijeva su višestruki. Inhibicijom ranije spomenutog enzima COX-2, aspirin smanjuje upalu i proizvodnju spojeva koji se zovu prostaglandini, a koji su uključeni u poticanje rasta tumora. Osim toga, antitrombocitni učinak aspirina može spriječiti širenje stanica raka smanjenjem stvaranja krvnih ugrušaka koji mogu poslužiti kao putevi za metastaze.

Trenutne medicinske preporuke i razmatranja

Iako su potencijalne dobrobiti aspirina u smanjenju rizika od raka debelog crijeva obećavajuće, bitno je oprezno pristupiti ovoj preventivnoj mjeri. Upotreba aspirina nije bez rizika, osobito kod dugotrajne primjene, uključujući krvarenje iz probavnog sustava, ulkuse („čireve“) i moždani udar. Stoga, ključno je da se pojedinci posavjetuju s liječnikom prije početka redovite terapije aspirinom, osobito oni s većim rizikom od nuspojava, kako bi se odvagnuo omjer rizika i koristi u pojedinačnog bolesnika.

Trenutačne onkološke smjernice ne preporučuju rutinsko uzimanje aspirina radi prevencije raka debelog crijeva u generalnoj populaciji. Međutim, situacija je drugačija za pojedince s visokim rizikom od raka debelog crijeva, kao što su bolesnici s upalnim bolestima crijeva ili značajnom genetskom predispozicijom, u kojih navedena terapija često donosi dobrobit za bolesnika. Pod povećanim su rizikom prema recentnim istraživanjima i osobe koje puše i/ili su pretile, no za sada se u navedenoj populaciji ne može jednoznačno odrediti je li upotreba aspirina opravdana, iako određene pozitivne naznake postoje. Personalizirani liječnički savjet najvažniji je za određivanje prikladnosti upotrebe aspirina u svakom slučaju.

Zaključak

Potencijal aspirina da smanji rizik od raka debelog crijeva predstavlja obećavajući put u istraživanju prevencije raka. Iako dokazi podupiru njegov zaštitni učinak, potrebno je pažljivo odvagnuti pojedinačne rizike i koristi u svakog pojedinca zasebno u razgovoru s liječnikom.

Piše: dr.sc. Davor Kust, dr.med. specijalist onkologije i radioterapije, Poliklinika Anova, Zagreb