Za određene vrste raka kao što su rak pluća, mokraćnog mjehura i kože, leukemije, limfomi te mezoteliom, rak stanica mezotela koji iznutra prekriva prsnu i trbušnu šupljinu i prostor oko srca, postoji dovoljno dokaza da ih uzrokuju kemijske tvari koje se nalaze u okolišu. Međunarodna agencija za istraživanje raka (International Agency for Research on Cancer, IARC) kontinuirano procjenjuje utjecaj kemijskih tvari na razvoj raka, a još 1970. godine sastavili su popis 464 kemikalije koje izazivaju rak kod ljudi.
Neke od najvažnijih kemijskih tvari iz okoliša onečišćivači su zraka, to su svi oblici azbesta, benzen (ima ga u benzinu, plastici, smolama i ljepilima, nekim lubrikantima, bojama, deterdžentima i pesticidima), ispušni plinovi dizelskih motora i policiklički aromatski ugljikovodici (PAH) koji se nalaze u ispušnim plinovima automobila, nastaju tijekom šumskih požara, vulkanskih erupcija, nedovoljnim sagorijevanjem drva te industrijskim procesima. Dospijevajući u okoliš, mogu onečistiti vode, zrak i tlo.
Hrana uzgojena u zagađenom okolišu može također sadržavati PAH-ove pa ih nalazimo u voću i povrću, žitaricama, uljima, ali i mesnim i mliječnim proizvodima.
Najviše PAH-ova u hranu dospijeva obradom hrane: zagrijavanjem, prženjem, sušenjem, dimljenjem, roštiljanjem, pečenjem.
Rak zbog zagađenog zraka
Osim onečišćivača zraka, to su onečišćivači vode i hrane - arsen i arsenovi spojevi, dioksin (neželjen proizvod taljenja, izbjeljivanja te proizvodnje nekih herbicida i pesticida; najveći uzročnik onečišćenja okoliša dioksinom su spalionice otpada) i druge postojane organske onečišćujuće tvari (POP). Važno je istaknuti da je Međunarodna agencija za istraživanje raka nedavno klasificirala i onečišćenje zraka kao mješavinu više onečišćujućih tvari koje mogu uzrokovati rak. Drugi okolišni čimbenik je pasivno pušenje, radon i Sunčevo ultraljubičasto zračenje (UV). Među osobama koje nisu nikada pušile one izložene pasivnom pušenju imaju dvostruko veći rizik od raka pluća u usporedbi s onima koje nisu izložene pasivnom pušenju.
Tako pasivni pušači kao i aktivni udišu i metaboliziraju jednake kemijske spojeve i kancerogene tvari - nitrozamin i policikličke aromatske ugljikovodike (PAU). Radon je radioaktivni plin koji ne možemo vidjeti, namirisati niti okusiti, a otkriva se posebnim mjernim uređajima. Koncentracija radona u zraku koji udišemo na otvorenom je mala (između 5 i 15 Bq m-3) i općenito ne predstavlja zdravstveni problem, ali može biti visoka unutar zatvorenog prostora u kojem živimo i/ili radimo. Disanjem radioaktivni elementi ulaze u dišni sustav gdje radioaktivnim raspadom mogu oštetiti DNK i potencijalno uzrokovati karcinom pluća. Glavni izvori radona u kućama su tlo neposredno ispod kuće, građevinski materijal, podzemne vode i zemni plin. Geološki sastav i struktura tla, klimatski i meteorološki parametri, način gradnje te navike ljudi poput provjetravanja prostorija i načina zagrijavanja parametri su koji utječu na koncentraciju radona u kućama. Državni zavod za radiološku i nuklearnu sigurnost (dzrns.hr) objavljuje radonske zemljovide s mjestima pojedinačnih mjerenja kuća, vrtića, škola... Ultraljubičasto zračenje (UV) od Sunca uzrokuje oštećenja kože koja dugoročno mogu dovesti do raka kože, čija se učestalost u posljednjih nekoliko desetljeća izrazito povećala. Kao razlog tome navode se trendovi nošenja odjeće koja manje štiti, promjena načina života prema većoj količini aktivnosti na otvorenom te trend većeg boravka na suncu i tamnija koža, uključujući i upotrebu umjetnih izvora UV zračenja kao što su solariji.
Rizik obolijevanja od raka kože kod osoba koje koriste solarij raste i do 57 posto. Mnogi polutanti iz okoliša su "endokrini disruptori", što znači da svojom strukturom oponašaju strukturu određenih ljudskih hormona pa tako mogu "otključati" stanice i aktivirati abnormalnosti. Nekoliko ih oponaša estrogene. Dr. Devra Lee Davis, prva voditeljica prvog Centra za ekološku onkologiju na svijetu (otvorenog 2005. na Sveučilištu u Pittsburghu), naziva ih ksenoestrogenima. Ima ih u herbicidima i pesticidima, neki potječu iz plastike i nusproizvoda industrijskog otpada kojem smo redovito izloženi. Čak se u velikoj količini mogu naći u kozmetičkim i kućanskim proizvodima. Pesticidi su najsnažniji toksini u okolišu.
Pesticidi u poljoprivredi
Prema nekim studijama SAD je njihov glavni potrošač, Japan je na drugom mjestu, a Francuska na trećem. Europska unija je glavni proizvođač pesticida na svijetu, a oni se ne koriste samo u poljoprivredi i industriji nego u velikoj mjeri i u kućanstvu. - Te toksične supstance najčešće nemaju boje, mirisa ni okusa.
"Prihvatljive" su samo zato što su skrivene? - pita se dr. David Servan-Schreiber, profesor psihijatrije pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Pittsburghu, koji je i sam obolio od zloćudnog tumora na mozgu. Velikim dijelom pripisao ga je izloženosti atrazinu, pesticidu kojim su se prskala kukuruzna polja, a kako je rekao, jeo je mlijeko, jaja i meso životinja hranjenih kukuruzom prskanim pesticidima.
- Jeo sam i neoguljene jabuke prskane pesticidima petnaest puta prije nego što su stigle na police trgovina. Pio sam vodu iz slavine koja je stizala iz kontaminiranih tokova i voda temeljnica; većina sustava za pročišćavanje ne uspije ukloniti atrazin - kaže dr. ServanSchreiber.
Velik broj tumora mozga osjetljiv je na ksenoestrogene, a atrazin je vrlo jak ksenoestrogen koji je u stanju promijeniti spol žaba u rijekama koje onečisti. U cijeloj Europskoj uniji zabranjen je tek 2006.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....