O nadbubrežnim žlijezdama rijetko se govori, a ipak one su među najvažnijim žlijezdama endokrinog sustava i upravljaju mnogim vitalnim funkcijama poput regulacije krvnog tlaka, ravnoteže soli i vode, razine šećera u krvi te metabolizma i imuniteta. Kada ne rade ispravno, mogu se javiti razni simptomi, uglavnom prilično nejasni, pa smo ih skloni pripisivati stresu, umoru, probavnim problemima i tko zna čemu još.
Poremećaji u proizvodnji tih hormona mogu dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema ako se ne liječe na vrijeme. Kako prepoznati simptome bolesti nadbubrežnih žlijezda, što ih uzrokuje i tko je najviše izložen riziku za obolijevanje, ali i postoji li zaista takozvani adrenalni umor te jesu li popularni anabolički steroidi opasni za zdravlje ovih žlijezda, pitali smo dr. sc. Mirsalu Solak, specijalisticu, internisticu i subspecijalisticu endokrinologije i dijabetologije u Zavodu za endokrinologiju KBC-a Zagreb.
Zašto se o nadbubrežnim žlijezdama, njihovu zdravlju i poremećajima tako malo govori ili barem manje nego o problemima drugih organa ili žlijezda, poput štitnjače?
Bolesti nadbubrežnih žlijezda značajno su rjeđe od bolesti štitnjače ili šećerne bolesti, pa ih liječnici obiteljske medicine susreću mnogo rjeđe. Zbog toga nisu česta tema u javnom prostoru, u kojem dominiraju rasprave o češćim dijagnozama. Osim toga, ove žlijezde su vrlo male i smještene duboko u gornjem dijelu trbuha (iznad bubrega - otuda i njihov naziv), pa su simptomi bolesti često nespecifični, teže se dolazi do dijagnoze, a simptomi se pripisuju stresu ili "hormonima" općenito. Koliko je njihov uredan rad važan, govori činjenica da hormoni koje ove žlijezde stvaraju (kortizol, adrenalin i noradrenalin su samo neki) imaju ključnu ulogu u regulaciji krvnog tlaka, ravnoteže soli i vode, razine šećera u krvi te odgovora organizma na stres.
Koje su najčešće bolesti nadbubrežnih žlijezda i koliko su one zapravo česte?
Radi se o rijetkim bolestima. Većina ozbiljnih bolesti nadbubrežnih žlijezda javlja se tek kod nekoliko do najviše nekoliko desetaka osoba na milijun stanovnika godišnje. Dijelimo ih u dvije skupine: bolesti zbog manjka hormona (Addisonova bolest, adrenalna insuficijencija...) i bolesti zbog viška hormona (Cushingov sindrom, primarni aldosteronizam, hormonski aktivni tumori...). Iako rijetke, važno ih je prepoznati i liječiti jer mogu dovesti do značajnih metaboličkih posljedica (šećerna bolest, povišen krvni tlak, osteoporoza) i negativnih učinaka na zdravlje, a neke, kao npr. neliječena Addisonova bolest, mogu biti i po život opasne.
Zašto dolazi do povećanja nadbubrežnih žlijezda?
Povećanje jedne ili obje nadbubrežne žlijezde može nastati zbog različitih razloga: hiperplazije (posljedica pojačane stimulacije nadbubrežnih žlijezda u nekim endokrinološkim bolestima), dobroćudnog tumora (adenoma), zloćudnog tumora ili kao metastaza neke druge zloćudne bolesti. Najčešće se otkriju slučajno na CT-u ili MR-u, a osnovni zadatak endokrinologa je razlučiti je li ova promjena zloćudna i luči li višak hormona, te se prema tome usmjerava i obrada.
Koji su uzroci poremećaja u radu tih žlijezda? Imaju li čimbenici povezani s načinom života neku ulogu u tome?
Uzroci mogu biti autoimune bolesti (imunološki sustav "napada" i oštećuje rad nadbubrežnih žlijezda u Addisonovoj bolesti), nasljedni poremećaji, a može se raditi o tumorima ili metastazama drugih zloćudnih bolesti te utjecaju nekih lijekova. Način života ne uzrokuje sam po sebi bolesti nadbubrežnih žlijezda, ali kronični stres, manjak sna i loša prehrana mogu iscrpiti cijeli organizam i odgovor na stres te tako pogoršati postojeću ili "ubrzati" otkrivanje nove bolesti nadbubrežnih žlijezda.
Tko je u povećanom riziku od bolesti nadbubrežnih žlijezda?
Teško je precizno definirati osobe u povećanom riziku. Liječnicima je poznato da teške infekcije i sepsa mogu dovesti do oštećenja rada nadbubrežnih žlijezda pa se to prati tijekom liječenja ovih teških stanja. Također znaju da je potrebno pratiti bolesnike koji dugo uzimaju kortikosteroide, osobito ako ih naglo prestanu uzimati, kao i osobe kojima su obje nadbubrežne žlijezde operativno odstranjene ili zračene. Treba obratiti pažnju i na osobe koje imaju dijagnosticirane druge autoimune bolesti, osobito ako ih je više, jer se u tom slučaju može pojaviti i Addisonova bolest koja je posljedica autoimunog procesa. S druge strane, nalaz malih tvorbi na nadbubrežnim žlijezdama na slikovnim obradama je čest, a u konačnici, nakon stručne procjene, najčešće bezopasan.
Je li točno da uzimanje anaboličkih steroida, što je danas vrlo popularno zbog izgradnje mišićne mase, može uzrokovati poremećaje nadbubrežnih žlijezda? Ako da, koliko su toga ljudi svjesni?
Anabolički androgeni steroidi dovode do smanjene vlastite proizvodnje testosterona, ali sami po sebi nisu uzrok klasičnih bolesti nadbubrežnih žlijezda. Ipak, važno je naglasiti da mogu dovesti do drugih neželjenih učinaka, kao što su povećanje krvnog tlaka i šećera u krvi, poremećaj masnoća u krvi i povećanje rizika od krvožilnih bolesti, te do oštećenja jetre i drugih organa. Dugotrajna i nekontrolirana primjena visokih doza anaboličkih steroida može dovesti i do trajnih posljedica - problema s plodnošću. Nažalost, svjesnost o negativnim kratkoročnim i dugoročnim učincima ovih preparata zabrinjavajuće je niska, osobito među rekreativcima i mlađim muškarcima, koji rizike često podcjenjuju ili ih ne poznaju.
Mogu li poremećaji nadbubrežnih žlijezda uzrokovati bol?
Najčešće dovode do hormonskih poremećaja koji daju sistemske simptome, a ne lokaliziranu bol. Ipak, kada se radi o velikom tumoru, krvarenju ili metastazi, može se javiti bol u slabinskom području ili gornjem dijelu trbuha, ponekad praćena mučninom, povraćanjem i općim simptomima. Ovo je situacija u kojoj treba žurno potražiti pomoć liječnika.
Mogu li poremećaji u radu nadbubrežnih žlijezda dovesti do povećanja razine šećera u krvi?
Mogu. Hormoni koje luče nadbubrežne žlijezde sudjeluju u regulaciji razine šećera u krvi, pa kod stanja u kojem se tih hormona stvara previše vidimo nastanak šećerne bolesti tipa 2, osobito ako postoje i drugi rizični čimbenici poput prekomjerne tjelesne težine.
Kako se dijagnosticiraju i liječe bolesti nadbubrežnih žlijezda?
Dijagnostika uključuje određivanje razine hormona u krvi i/ili urinu, testove u kojima gledamo odgovor nadbubrežnih žlijezda u određenim uvjetima i radiološke pretrage. Ključno je da su testovi pravilno indicirani, izvedeni u određeno doba dana i ispravno interpretirani, uzevši u obzir dob, simptome, opće stanje osobe i eventualne lijekove koje osoba uzima.
Liječenje ovisi o tome o kojoj se bolesti radi, ali načelno možemo reći da, ako se radi o stanju u kojem je smanjeno lučenje hormona nadbubrežnih žlijezda, zadatak endokrinologa je nadomještanje funkcije lijekovima. Ako se radi o višku hormona, liječenje je češće kompliciranije i podrazumijeva suradnju endokrinologa, radiologa i kirurga u centru s iskustvom u liječenju ovih bolesti.
Kakve posljedice može imati neprepoznavanje i neliječenje?
Ovisi o poremećaju, ali u pravilu, što se bolest kasnije prepozna, posljedice su teže ako govorimo o npr. Addisonovoj bolesti i Cushingovu sindromu, jer neliječeni mogu dovesti do postupnog pogoršanja sveukupnog zdravlja. S druge strane, većina malih, slučajno otkrivenih tvorbi na nadbubrežnim žlijezdama je dobroćudna i bezopasna, ali ih treba procijeniti stručnjak. Dakle, posljedice ovise o tome o kojoj bolesti nadbubrežnih žlijezda se radi.
Mogu li se bolesti nadbubrežnih žlijezda nekako spriječiti? Postoji li prevencija?
Većinu ne možemo izravno spriječiti, osobito one koje su posljedica nasljedne sklonosti ili autoimunih procesa, ali na sreću one koje su stvarno po život opasne su rijetke. Velik dio tvorbi nadbubrežnih žlijezda koje otkrijemo slučajno na slikovnim pretragama su dobroćudne i u konačnici ne zahtijevaju liječenje. Općenito možemo reći, prevencija su zdrave životne navike: kvalitetan san, uravnotežena prehrana, redovita i umjerena fizička aktivnost te izbjegavanje kroničnog stresa. Kod osoba koje već imaju poznatu bolest nadbubrežnih žlijezda važno je redovito uzimanje terapije, pridržavanje preporuka i kontrola liječnika.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....