Posljednjih nekoliko dana Dalmacija gori. Katastrofalan požar koji je buknuo u Lokvi Rogoznici i proširio se prema Omišu, ostavio je za sobom golemu štetu – izgorjele su kuće, automobili i plovila, deseci ljudi su ozlijeđeni, a jedna je osoba izgubila život. Vatra se danas ponovno aktivirala na području iznad Omiša, dok vatrogasci istodobno saniraju veliko požarište kod Kune Pelješke na Pelješcu. Novi požar razbuktao se i na Dugom otoku, a požar koji je krenuo iz Bosne i Hercegovine prešao je na hrvatsku stranu Dinare.
No nakon što se plamen ugasi, ostaje još jedna opasnost - dim. On se nošen vjetrom može proširiti desecima, pa i stotinama kilometara od samog požarišta, zbog čega mu mogu biti izloženi i ljudi koji vatru nisu ni vidjeli. Ono što pritom udišemo nije samo neugodan miris, jer dim šumskih požara sadrži mješavinu plinova i sitnih lebdećih čestica, među kojima su posebno problematične čestice PM2.5, dovoljno sitne da prodru duboko u pluća.
Koliko takav zrak može naštetiti našim plućima, jesu li ugroženi samo ljudi koji već imaju respiratorne bolesti ili i potpuno zdrave osobe, kako prepoznati da nam dim već šteti te možemo li se zaštititi zatvaranjem prozora, pročišćivačima zraka ili maskama, pitali smo vrsnog hrvatskog pulmologa doktora Antuna Koprivanca, specijalista interne medicine i subspecijalista pulmologije.
Što udišemo kada se dim šumskih požara proširi gradovima i naseljima i koliko takav zrak može biti štetan za pluća, čak i ako smo kilometrima udaljeni od samog požara?
Širenjem dima šumskih požara u naseljenim i urbanim sredinama, stanovnici su izloženi ne samo neugodnom mirisu, nego vrlo složenoj i kemijski reaktivnoj mješavini čestica i plinova čiji sastav ovisi o tome što gori, temperaturi izgaranja i atmosferskim uvjetima.
Glavni zdravstveni problem su PM2.5 čestice – sitne čestice promjera manjeg od 2,5 μm. One prodiru duboko u donje dišne putove, sve do alveola, gdje potiču oksidativni stres i upalni odgovor. Mogu čak ući u krvotok. Dim sadržava i ultrafine čestice (manje od 0,1 μm), ugljični monoksid, dušikove okside, hlapljive organske spojeve i policikličke aromatske ugljikovodike, dok se pri požarima koji zahvate građevine mogu pojaviti i različiti toksični metali. Poseban problem je što nas od dima ne štiti nužno velika udaljenost od požara. Dim se može transportirati stotinama, pa i tisućama kilometara, a tijekom transporta njegov se kemijski sastav mijenja. Plinovite komponente i primarne čestice mogu sudjelovati u atmosferskim reakcijama i stvarati sekundarne onečišćujuće tvari, uključujući sekundarni organski aerosol i, u odgovarajućim uvjetima, prizemni ozon. Meteorološki uvjeti, vjetar, vertikalno miješanje zraka te temperaturne inverzije određuju hoće li se dim razrijediti ili će se ponovno koncentrirati pri tlu. Zato grad koji je desecima ili stotinama kilometara udaljen od požara može imati vrlo lošu kvalitetu zraka.
Kako se najbolje zaštititi ako je vani vidljiv ili se osjeti dim? Je li dovoljno zatvoriti prozore i ostati u kući?
Najvažnije je smanjiti ukupnu količinu dima koju udišemo. Ako je vani vidljiv dim, osjeti se miris paljevine ili su koncentracije onečišćujućih čestica povišene, preporučuje se što više vremena provoditi u zatvorenom, držati prozore i vrata zatvorenima te klimatizaciju koristiti u recirkulacijskom načinu rada, bez uvlačenja vanjskog zraka. Sam boravak u kući smanjuje izloženost, ali je ne uklanja potpuno jer PM2.5 može ulaziti kroz ventilacijske sustave, pukotine i otvaranjem vrata. Ako dim traje satima ili danima, vrlo je korisno koristiti prijenosni pročistač zraka s HEPA filterom, pravilno dimenzioniran za prostoriju. Ako kućni sustav ventilacije to omogućuje, treba koristiti i kvalitetne filtere visoke učinkovitosti. U zatvorenom prostoru treba izbjegavati dodatne izvore onečišćenja, poput pušenja, vapinga, intenzivnog prženja i pečenja. Posebno je važno izbjegavati trčanje, vožnju biciklom te intenzivnu fizičku aktivnost na otvorenom dok je zrak jako zagađen dimom. Tijekom fizičkog napora povećavaju se frekvencija i dubina disanja, pa u pluća unosimo znatno veću količinu zraka, a time i veću dozu PM2.5. Osim toga, tijekom intenzivnog napora češće dišemo na usta, čime se zaobilazi dio prirodne filtracije u nosu. Stoga trening u zraku zagađenom dimom može višestruko povećati količinu čestica koje dospijevaju duboko u pluća. Fizičku aktivnost bolje je privremeno odgoditi ili je provoditi u zatvorenom prostoru u kojem je zrak čist i filtriran. Ako se kvaliteta zraka poboljša, aktivnosti se mogu planirati u razdoblju kada su koncentracije dima niže.
Što možemo napraviti u vlastitom domu kada dim danima ostaje u zraku?
Držanje prozora i vrata zatvorenima jedna je od najvažnijih mjera, osobito kada su vanjske koncentracije PM2.5 visoke. Zatvoren prostor ipak nije potpuno izoliran: dim može ulaziti kroz ventilacijske sustave, pukotine oko prozora i vrata te prilikom ulaska i izlaska. Ako intenzivno onečišćenje atmosfere traje više dana, korisno je odabrati prostoriju u kojoj se najviše boravi i pretvoriti je u svojevrsnu “čistu zonu“, uz što manje otvaranja prema vanjskom zraku. Pročišćivač zraka s HEPA filtrom može značajno pomoći jer uklanja fine čestice poput PM2.5 iz unutarnjeg zraka. Uređaj treba biti odgovarajućeg kapaciteta za veličinu prostorije i, tijekom epizode dima, najbolje ga je koristiti kontinuirano. Važna je i količina filtriranog zraka koju uređaj može isporučiti, a ne samo oznaka “HEPA“. HEPA prvenstveno uklanja čestice i ne uklanja sve plinovite komponente dima, pa ne predstavlja potpunu zaštitu. Klima-uređaj može pomoći, ali je važno kako radi. Tijekom zadimljenih dana, ako je moguće, treba koristiti recirkulaciju unutarnjeg zraka, a ne kontinuirano uvlačiti vanjski zrak. Klima omogućuje da prostor ostane zatvoren i ugodan bez otvaranja prozora, ali klasični klima-uređaj nije zamjena za HEPA pročistač. Ako ventilacijski sustav ima odgovarajući visokoučinkoviti filter, primjerice MERV 13, može dodatno smanjiti koncentraciju finih čestica.
Može li nekoliko dana izloženosti intenzivnom dimu ostaviti posljedice i na zdrava pluća ili se organizam nakon prestanka izloženosti uglavnom brzo oporavlja?
Nekoliko dana intenzivne izloženosti dimu šumskih požara može privremeno utjecati i na respiratorno zdravlje, ali kod većine zdravih ljudi nakon prestanka izloženosti dolazi do postupnog oporavka, bez očekivanja trajnog oštećenja. Fine čestice PM2.5 i druge komponente dima mogu već tijekom kratkotrajne izloženosti izazvati upalu dišnih putova, oksidativni stres i prolazno smanjenje plućne funkcije. To se može očitovati kašljem, nadražajem u prsima, pojačanim stvaranjem sekreta, piskanjem ili otežanim disanjem. Većina zdravih odraslih osoba i djece nakon kratkotrajne izloženosti oporavi se bez dugotrajnih posljedica, iako kod nekih simptomi mogu potrajati i nakon prestanka izloženosti.
Koliko su opasne sitne čestice PM2.5 iz dima i što se događa kada dospiju duboko u dišne putove i pluća?
Dolaskom sitnih čestica PM2.5 duboko u dišne putove, dolazi do reakcije epitelnih stanica dišnih putova i alveolarnih makrofaga (“stanica čistača pluća“). Aktiviraju se upalni mehanizmi uz stvaranje slobodnih radikala, koji pokreću proces staničnog i tkivnog oštećenja. Posljedično intenzivnijem oksidativnom stresu u dišnom sustavu, dolazi do iritacije te upale dišnih putova, povećane bronhalne reaktivnosti uz pojačanu produkciju sluzi. Klinički se navedeno može manifestirati kašljem, pečenjem i nelagodom u prsima, piskanjem i otežanim disanjem. Kod osoba s astmom izloženost dimu može izazvati bronhokonstrikciju i pogoršanje simptoma astme, dok kod bolesnika s KOPB-om može potaknuti egzacerbaciju bolesti.
Zato zdravstveni učinak ovisi i o tome što gori, a ne samo o izmjerenoj koncentraciji PM2.5. Dio najfinijih čestica i njihovih sastojaka može proći kroz alveolokapilarnu (“plućno-krvnu“) barijeru, a upalni faktori iz pluća mogu djelovati sistemski (na čitavo tijelo). Stoga izloženost dimu nije isključivo respiratorni problem, već može pridonijeti sistemskoj upali i kardiovaskularnom stresu, osobito kod osjetljivih osoba.
Koji su prvi simptomi da nam dim već smeta – jesu li peckanje očiju, grebanje u grlu i kašalj očekivani, a koji bi simptomi trebali biti znak da se javimo liječniku?
Prvi simptomi izloženosti dimu požara najčešće su nadražaj sluznice očiju i gornjih dišnih putova. Peckanje i suzenje očiju, grebanje ili pečenje u grlu, nadražaj nosa, promuklost, suhi kašalj te osjećaj suhoće ili iritacije u dišnim putovima očekivane su reakcije nakon višeminutne izloženosti dimu. Može se javiti i pojačano stvaranje sluzi, glavobolja, nelagoda ili pritisak u prsima te blaga zaduha. Kod zdravih osoba ti se simptomi najčešće smiruju nakon smanjene ekspozicije dimu i boravka na čistom zraku. Veću pozornost zahtijevaju simptomi koji upućuju na zahvaćanje donjih dišnih putova, poput izraženog ili progresivnog otežanog disanja, piskanja, stezanja u prsima, ubrzanog disanja, kašlja koji se pogoršava ili ne prestaje nakon udaljavanja iz sredine onečišćene dimom. Posebno treba biti oprezan kod osoba s astmom ili KOPB-om. Pri pogoršanju simptoma navedenih bolesti uslijed aerosolnog onečišćenja, prisutna je potreba za češćom primjenom propisane terapije s ciljem brzog olakšanja simptoma. Stručnu medicinsku pomoć treba potražiti u slučajevima izražene zaduhe, boli ili pritiska u prsištu, izrazite slabosti, smetenosti, poremećaja svijesti ili pojave plavkaste boje usnica. Takvi simptomi mogu upućivati na ozbiljniji respiratorni ili kardiovaskularni poremećaj. Bitno je napomenuti da intenzitet simptoma ne mora uvijek odgovarati stvarnoj koncentraciji aerosolnog onečišćenja. Neke osobe mogu imati izražene tegobe pri relativno kratkoj izloženosti, dok druge dugo ne osjećaju izraženije smetnje.
Tko je posebno ugrožen? Koliki je rizik za osobe s astmom, KOPB-om i drugim plućnim bolestima, ali i za djecu, starije osobe i trudnice?
Najugroženije skupine su osobe s kroničnim plućnim i srčanožilnim bolestima, djeca, starije osobe i trudnice. Dim šumskih požara može izazvati tegobe i kod zdravih ljudi, ali kod ovih skupina postoji veći rizik od izraženijih simptoma, pogoršanja osnovne bolesti, potrebe za hitnom medicinskom pomoći i hospitalizacijom. Posebno su osjetljive osobe s astmom. PM2.5 čestice i druge komponente dima djeluju kao snažni iritansi dišnih putova i mogu izazvati bronhokonstrikciju, piskanje, kašalj, stezanje u prsima i otežano disanje, odnosno pogoršanje astme. Kod KOPB-a inhalacija dima može pojačati intenzitet kašlja i stvaranja sekreta, pogoršati dispneju i potaknuti egzacerbaciju bolesti. Djeca su posebno osjetljiva jer im se pluća još razvijaju, udišu više zraka u odnosu na tjelesnu masu i često su fizički aktivnija od odraslih. Udisanje dima može izazvati kašalj, piskanje i otežano disanje, dok djeca s astmom mogu imati izraženija pogoršanja. Zbog toga tijekom izraženog zagađenja zraka dimom treba posebno ograničiti njihov boravak i fizičku aktivnost na otvorenom. Kod starijih osoba povećani rizik povezan je s većom učestalošću kroničnih plućnih i srčanožilnih bolesti te manjom fiziološkom rezervom. Trudnice također trebaju biti posebno oprezne. Tijekom trudnoće dolazi do fizioloških promjena respiratornog i kardiovaskularnog sustava, a postoji i mogućnost nepovoljnih učinaka onečišćenja zraka na trudnoću i razvoj fetusa. Iako podaci o kratkotrajnoj izloženosti dimu požara nisu potpuni, preporuka je maksimalno smanjiti izloženost. Važno je naglasiti da rizik raste s koncentracijom PM2.5 čestica i trajanjem izloženosti.
Pomažu li obične kirurške maske protiv dima ili je potrebna FFP2/N95 maska? U kojim situacijama biste preporučili njezino nošenje?
Obična kirurška maska nije dovoljna zaštita od dima, osobito od finih čestica PM2.5. Ona prvenstveno služi za zadržavanje kapljica i većih čestica te ne prianja dovoljno uz lice. Zbog toga ne može učinkovito spriječiti udisanje finih čestica dima. Isto vrijedi za platnene maske, marame i obične zaštitne maske koje nisu namijenjene filtraciji finih čestica. Ako osoba mora izaći na otvoreno dok je zrak jako zagađen dimom, prikladnija je FFP2 ili N95 maska koja dobro prianja uz lice. Pravilno postavljena maska može vrlo učinkovito smanjiti udisanje PM2.5 čestica. Ključno je da nema značajnog propuštanja zraka oko nosa, obraza i brade – ako zrak ulazi sa strane, zaštita je znatno slabija. Korištenje FFP2/N95 maske preporučljivo je prvenstveno osobama koje zbog posla, putovanja ili drugih neodgodivih razloga moraju biti na otvorenom tijekom razdoblja intenzivne zagađenosti zraka dimom, osobito kada su koncentracije PM2.5 visoke. Međutim, bilo koja filtrirajuća maska nije zamjena za izbjegavanje izloženosti. Ako možemo ostati u zatvorenom prostoru s čistim i filtriranim zrakom, to je bolja zaštita nego boravak vani s maskom. Važno je naglasiti da FFP2/N95 maska prvenstveno štiti od čestica, a ne od svih plinovitih komponenti dima, poput ugljičnog monoksida. Zato korištenje iste nije dozvola za dugotrajan boravak u gustom dimu niti za trčanje ili intenzivan trening na otvorenom u trenucima izražene zagađenosti. Tijekom fizičkog napora povećava se ventilacija pluća i količina udahnutog zraka, pa treba dodatno smanjiti izloženost. Zaključno, kirurška maska nije odgovarajuća zaštita od dima. Ako je izlazak nužan tijekom jakog onečišćenja, FFP2/N95 maska je znatno bolji izbor, ali najbolja zaštita i dalje je izbjegavanje izloženosti i boravak u zatvorenom prostoru s filtriranim zrakom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....