Jedna od tri najveće prijetnje zdravlju: pitali smo liječnike što radimo pogrešno s antibioticima

Europska unija pozvala je države članice da do 1. ožujka 2024. uspostave i provedu nacionalni akcijski plan za borbu protiv antimikrobne otpornosti, označivši je kao jednu od tri najveće prijetnje zdravlju. U EU je antimikrobna rezistencija odgovorna sad već za više od 35.000 smrtnih slučajeva godišnje - dnevno gotovo 100 ljudi umire od infekcija otpornih na antibiotike. Kako to možemo promijeniti?

Izv. prof. dr. sc. Arjana Tambić Andrašević, dr. med., spec. kliničke mikrobiologije, Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević"

BILJANA BLIVAJS CROPIX

Koliko antibiotika trošimo u Hrvatskoj?

Hrvatska, nažalost, ne zaostaje za trendovima koji ukazuju na rastuću potrošnju antibiotika i antimikrobnih lijekova. I to je zabrinjavajuće. Prema praćenju potrošnje lijekova slikovito ispada da svaki stanovnik Hrvatske u jednoj godini popije jednu kuru od sedam dana antibiotika, a u bolničkoj potrošnji jedan od tri pacijenta dobiva barem jedan antibiotik, što nije opravdano i ne odgovara pojavnosti težih bakterijskih infekcija. To je rezultiralo time da 20 posto ili svaka peta osoba s bakterijskom infekcijom teže se liječi zbog otpornosti bakterija na antibiotik.

U čemu najviše griješimo?

Mnogi uzimaju antibiotike bez preporuke liječnika, prekidaju terapije i koriste ostatke lijekova kad se pojave neki slični simptomi, prakticiraju samoliječenje. Ponekad i liječnici podlegnu pritisku i očekivanjima pacijenta koji žele dobiti antibiotik uvjereni da će ih antibiotik brzo izliječiti od bilo kojeg tipa infekcije, glavobolje ili povišene temperature. Antibiotik liječi isključivo bakterijske infekcije, ne i virusne koje su najčešće respiratorne infekcije u čovjeka.

Ako nam je bolje, zašto ipak treba popiti antibiotik do kraja?

Ako se lijek, pa tako i antibiotik ne pije onako kako je propisao liječnik izlažemo se riziku od povrata infekcije, što opet zahtijeva primjenu lijeka. Tako zapravo još lakše stvaramo otpornost bakterija na lijek. Kod jasne indikacije za antibiotik propisanu terapiju treba uzimati pridržavajući se uputa liječnika o načinima primjene i dozi. Ako dio lijeka i ostane neiskorišten, u ljekarnama se zbrinjava na za to propisani način. Nikako ga ne držati u kućnoj ljekarni i ne posezati za antibiotikom koji je propisan za drugu namjenu jer i to povećava antimikrobnu rezistenciju.

Kakve su posljedice antimikrobne rezistencije?

Za antimikrobnu rezistenciju kaže se da je pošast 21. stoljeća, a čini se da nismo toga svjesni te moramo kontinuirano informirati i građane i struku kako bismo zajednički djelovali u prevenciji antimikrobne rezistencije, što je itekako moguće. Tijekom pandemije smanjena je upotreba antibiotika što je rezultiralo i smanjenjem antimikrobne rezistencije. Nažalost, ove godine vratili smo se starim navikama i potrošnja antibiotika je najviša u posljednjih deset godina. No, vidjeli smo da je pojava antimikrobne rezistencije reverzibilna i zapravo bismo je lako mogli korigirati kad bi se disciplinirano ponašali. Ovako, nepotrebno trošeći antibiotike na blage infekcije, dovodimo u pitanje našu mogućnost liječenja teških životno ugrožavajućih infekcija kojima su posebno podložne osobe starije životne dobi i bolesnici koji boluju od drugih bolesti.

Koje se mjere savjetuju?

Uz edukaciju o pravilnoj upotrebi antibiotika, ali i prevenciji bolesti osnovnim higijenskim mjerama kao što je pranje ruku i pri kihanju pokrivanje usta i nosa rukavom, cijepljenjem, te pravilnim postupanjem s hranom, smanjit ćemo i upotrebu antibiotika. Uz to, trebamo i akcijski plan koji uključuje prevenciju, lijekove i imunizaciju protiv infektivnih bolesti i protokole koji se oslanjaju na realnu epidemiološku situaciju u zemlji. Podizanje zdravstvene pismenosti treba pratiti i podizanje standarda u bolnicama, primjerice težiti jednokrevetnim sobama i jačanju palijativne skrbi kako bi bolnice bile mjesto za liječenje akutnih bolesnika i s manje gužve, jer i to pridonosi širenju bakterija. Potrebno je smanjiti i potrošnju antibiotika u veterini.

Prof. dr. sc. Radovan Vrhovac, dr. med., spec. internist, subspec. hematolog, KBC Zagreb

Tko je posebno ugrožen antimikrobnom rezistencijom?

Antimikrobna rezistencija nije samo problem u liječenju bakterijskih infekcija već je prisutna i kod gljivičnih mikroorganizama i virusa. Može uvelike ugroziti uspješnost liječenja imunokompromitiranih pacijenata. Očuvanje djelotvornosti antimikrobnih lijekova od velike je važnosti za liječenje ozbiljnih infekcija kojima su izloženi imunokompromitirani bolesnici. Bez učinkovitosti ove vrste lijekova ne samo da bi ozbiljne infekcije mogle postati nemoguće liječiti već bi čak i manje infekcije mogle postati životno opasne.

Trebamo li se brinuti zbog toga?

Rezistencija bakterija, virusa i gljiva globalni je problem koji se s vremenom povećava. Na razini obiteljskih liječnika i izvanbolničke zaštite potrebno je kontinuirano provoditi edukacije o problemu antimikrobne rezistencije i ukazati na to da se antibiotik daje samo kad za to postoji indikacija. Drugi problem su hospitalizirani pacijenti, osobito imunokompromitirani, koji su posebno osjetljivi na infekcije i one su u toj skupini jedan od vodećih razloga lošeg ishoda, pa i smrti. I upravo kod tih pacijenata velik je problem infekcija multirezistentnim bakterijama. Stoga u bolničkim uvjetima, uz edukaciju liječnika, treba organizirati sustav praćenja antimikrobne rezistencije i incidencije bolničkih infekcija, testirati osjetljivost mikroorganizama na antibiotike i u skladu s time provoditi mjere.

Kako znati kada je infekcija virusna, a kada je bakterijska?

Na to je pitanje teško dati jednoznačan odgovor jer infekcije uzrokovane različitim mikroorganizmima mogu imati vrlo slične simptome. Kliničkim pregledom, a po potrebi i daljnjom, usmjerenom dijagnostičkom obradom ipak se može s većom ili manjom sigurnošću ustanoviti o kakvoj je infekciji riječ te zahtijeva li ona liječenje antibioticima. Govorimo li o sezonskim respiratornim infekcijama kod inače zdravih ljudi, one su najčešće virusnog porijekla i osim simptomatske terapije druga terapija uglavnom nije potrebna. S druge strane, kod bolesnika koji imaju visoki rizik za razvoj infekcija zbog bolesti imunosnog sustava, kemoterapije ili imunosupresivnih lijekova vrlo je važno rano prepoznati o kojoj se infekciji radi i što prije započeti s djelotvornom terapijom.

Propisuju li se antibiotici preventivno?

Upravo kod pojedinih skupina imunokompromitiranih pacijenata, primjerice transplantiranih osoba, standardno se daju radi smanjenja rizika za razvoj bakterijskih, virusnih i gljivičnih infekcija. Također, prije nekih operativnih zahvata mogu se kratko, obično u jednoj ili dvije doze, dati antibiotici kako bi se smanjio rizik za infekciju rane.

S obzirom na antimikrobnu rezistenciju koja je rastući problem, možemo li očekivati neki novi, supermoćni antibiotik?

Razvoj biotehnologije je u posljednje vrijeme doveo do otkrića velikog broja novih lijekova, osobito za liječenje zloćudnih bolesti. Razvijen je i nemali broj lijekova za različite virusne infekcije, dok je novih lijekova za bakterijske i gljivične infekcije relativno malo. U liječenju infekcija uzrokovanih bakterijama koje su rezistentne na mnoge antibiotike danas se često vraćamo manje korištenim lijekovima koji su otkriveni još sredinom prošlog stoljeća, tijekom zlatnog doba za razvoj novih antibiotika. Hoće li doći do razvoja novog, supermoćnog antibiotika, ne znam, no racionalnom upotrebom lijekova koje imamo na raspolaganju sigurno možemo smanjiti antimikrobnu rezistenciju.

Više o tome čitajte u novom broju Doktora u kući. U prodaji je od 7. prosinca.