Kalcij je esencijalni mineral kojeg u našem tijelu ima u velikim količinama. Većinom se nalazi u kostima i zubima, otprilike 99 posto kalcija u tijelu, te im daje potrebnu čvrstoću. No, nužan je i za pravilnu funkciju mišića, živaca i krvnih žila te se preostalih jedan posto nalazi u krvi, mišićima i drugim tjelesnim tkivima. Kalcij se prenosi krvotokom, a ima ga i u svakoj tjelesnoj stanici pa do kalcifikacije, odnosno taloženja kalcija, može doći u gotovo svakom dijelu tijela. Kada se taloži u mekim tkivima, gdje ne bi trebao, govorimo o kalcifikaciji, a ona uzrokuje stvrdnjavanje tih tkiva, što pak može utjecati na njihovu pravilnu funkciju i uzrokovati razne probleme.
Što je kalcifikacija?
Kalcifikacija je taloženje kalcija u nekom dijelu tijela, a takve nakupine mogu nastati bilo gdje, uključujući meka tkiva, krvne žile i organe. Kalcifikati obično nisu bolni, osim kad se razviju na mjestima gdje mogu vršiti pritisak ili ometati pokrete, poput zglobova i tetiva. U određenom stupnju kalcifikacija je normalna pojava jer to, na primjer, može biti reakcija tijela na neku ozljedu ili upalu, na infekciju ili autoimune bolesti. Čak i tumori, kancerogeni i nekancerogeni, mogu za posljedicu imati kalcifikaciju unutar tumorskog tkiva. No, u nekim slučajevima i u određenim stanjima može doći do taloženja kalcija na mjestima gdje se on ne bi trebao nalaziti, na primjer u mozgu, bubrezima ili krvnim žilama pa takvi kalcifikati mogu uzrokovati probleme u radu tih organa. U svakom slučaju, kalcifikati postaju problem kad njihova položaj, oblik i veličina počinju oštećivati tkivo. Na primjer, kalcifikati mogu učiniti krvne žile krutim i neprohodnim - bilo u mozgu, srcu ili bubrezima. U starijoj dobi može doći do zadebljanja i kalcifikacije na aortnim i mitralnim zaliscima, a to dovodi do smanjene sposobnosti srca da pumpa krv.
Vrste kalcifikata i uzroci
U nastanku kalcifikata ulogu ima niz faktora, a neki od njih su infekcije, poremećaji metabolizma kalcija koji mogu dovesti do hiperkalcijemije (prevelike količine kalcija u krvi), genetske ili autoimune bolesti koje pogađaju koštani sustav i vezivna tkiva te dugotrajno stanje upale. Stručnjaci sa Sveučilišta Harvard upozoravaju kako je još uvijek vrlo raširena predrasuda da kalcifikate uzrokuje prehrana bogata kalcijem, no još nijedna studija nije otkrila povezanost između kalcija koji unosimo prehranom i povećanog rizika za nastanak kalcifikata. To vrijedi i za bubrežne kamence koji su sačinjeni od kalcijeva oksalata. Osobe s takvim kamencima izlučuju u mokraću više kalcija od onih koji nemaju bubrežne kamence, a to se događa neovisno o tome koliko kalcija unose u tijelo prehranom.
Simptomi kalcifikacije
Kalcifikati često ne uzrokuju nikakve simptome te ih liječnici slučajno otkrivaju, primjerice na rendgenskim snimkama ili mamografiji. Kompjutorizirana tomografija ili CT mogu otkriti kalcifikate u unutrašnjim organima, primjerice u srcu, krvnim žilama, bubrezima, mozgu ili gušterači. Ponekad se može očekivati postojanje kalcifikata, no čak i kalcifikacija koja je povezana s određenim bolestima i stanjima ne mora izazivati nikakve značajnije i uočljive simptome.
Mogući simptomi kalcifikacije u različitim područjima tijela tako mogu biti:
- bol u kostima,
- izbočina na kosti koja ponekad može biti vidljiva kao kvržica ispod kože,
- kvržica u dojci,
- suhoća ili svrbež oka ili pak oslabljen vid,
- poremećaj rasta,
- učestali prijelomi kostiju,
- grčevi ili slabost mišića,
- zubni kamenac,
- sve izrazitija opća slabost,
- promjene u koštanim strukturama (primjerice savijanje kralježnice ili noge).
Tko je izloženiji riziku
Postoje određeni faktori koji mogu povećati rizik za razvoj kalcifikata, no to ne znači da će ih razviti sve osobe koje imaju rizične faktore. Rizični faktori su starija dob, autoimune bolesti, genetska povijest poremećaja metabolizma kalcija te ozljede unutrašnjih tkiva koje uzrokuju upalne reakcije.
U dojkama
Kalcifikati su uobičajeni u dojkama i često se otkrivaju mamografskim snimkama, a mogu ih uzrokovati ozljede dojki, sekrecija iz stanica, infekcije i upale. Postoje dva glavna tipa kalcifikata u dojkama, a to su mikrokalcifikati (male nakupine kalcija) i makrokalcifikati (velike nakupine kalcija). Mikrokalcifikati na momagrafskim snimkama obično izgledaju kao sitne bijele mrlje i često su grupirane. Većina tumora dojke počinje kao mikrokalcifikati, no to ne znači da su svi mikrokalcifikati kancerozni. Obično se provode dodatne pretrage, poput biopsije, odnosno uzimanja uzorka tkiva koje se potom analizira u laboratoriju kako bi se utvrdilo je li nakupina kalcija povezana s tumorom ili nije. Makrokalcifikati počinju kao mikrokalcifikati i potom prerastaju u velike, okrugle nakupine kalcija. Ovaj tip kalcifikata obično je dobroćudan i najčešće se javlja kod žena starijih od 50 godina, a često je uzrokovan upalom, prijašnjim ozljedama ili promjenama u krvnim žilama dojki povezanim sa starošću. Najvažnije je naglasiti da redoviti odlazak na preventivnu mamografiju može pomoći u otkrivanju kalcifikata u dojkama, a što se bilo kakve promjene u dojkama ranije otkriju, to će ishod biti pozitivniji i sigurniji.
U krvnim žilama
Nakupine kalcija mogu se oformiti u krvnim žilama bilo gdje u tijelu, uključujući i srčane žile. Mogu se razviti i u zaliscima između srčanih klijetki. Kalcifikati u arterijama često se javljaju kao dio prirodnog procesa starenja (naslage kalcija u koronarnim arterijama prisutne su kod 90 posto muškaraca i 67 posto žena starijih od 70 godina), a takve nakupine u krvnim žilama mogu povećati rizik za nastanak drugih bolesti kao što su dijabetes, kronične bolesti bubrega i ateroskleroza ili taloženje plaka u krvnim žilama. Kalcifikacija u žilama može dovesti i do stenoze srčanih zalistaka. To znači da može doći do zadebljanja zaliska - može postati krut ili posve zatvoren. Posljedica je da srce mora više raditi kako bi se kisik dopremio u ostatak tijela, a to može dovesti do razvoja drugih srčanih bolesti. U nekim slučajevima oštećene zaliske treba kirurškim postupkom zamijeniti ili otvoriti.
U bubrezima
Naslage kalcija u bubrezima uzrokuju stanje koje se naziva nefrokalcinoza. To je relativno rijetko stanje koje obično pogađa oba bubrega istodobno. Točan uzrok kalcifikacije bubrega nije poznat, no pokazalo se da visoka razina kalcija u mokraći, što se naziva hiperkalciurija, može biti faktor rizika. Postoji i vrsta bubrežnih kamenaca sačinjena od kalcija koji mogu uzrokovati vrlo neugodne simptome, poput nepodnošljive boli, povišene tjelesne temperature, a može se pojaviti i krv u mokraći, no ponekad bubrežni kamenci ne moraju izazivati nikakve simptome.
U zglobovima i tetivama
Kad se kalcij nataloži u zglobovima i tetivama, nastaje stanje koje se naziva kalcificirajući tendinitis. To stanje često zahvaća tetive rotatorne manžete, a jedan je od glavnih uzroka bolova u ramenu. Kalcificirajući tendinitis najčešće pogađa osobe između 30 i 50 godina i češći je u žena nego u muškaraca. Uzrok još nije potpuno razjašnjen, no smatra se da bi rizični faktori mogli biti neka druga medicinska stanja poput gihta, dijabetesa, endokrinih bolesti, smrznutog ramena ili puknuća rotatorne manžete. Kalcifikati u ramenima mogu uzrokovati bol i neugodu pri pokretima ramena te dovesti do smanjenja opsega pokreta, no ponekad ne izazivaju nikakve simptome, već se otkrivaju slučajno na rendgenskim snimkama učinjenim zbog nekog drugog problema.
Liječenje
Liječenje kalcifikata ovisi o nizu faktora, primjerice gdje se nalaze naslage, uzrokuju li bol ili ne te mogu li uzrokovati neke druge zdravstvene probleme. Na primjer, kalcifikati u dojkama koji nisu kancerozni obično ne zahtijevaju liječenje. Neke druge kalcifikate, poput onih na zubima, lako je ukloniti: dovoljno je stručno duboko čišćenje u stomatološkoj ordinaciji. Kad je riječ o arterijskim kalcifikatima, ne postoji učinkovito liječenje. No, s obzirom na to da taj tip kalcifikata može dovesti do razvoja problema sa srcem, čak i fatalnih događaja kao što su srčani ili moždani udar, liječnik vam može propisati određene lijekove ili savjetovati neke promjene u načinu života koje mogu pomoći u držanju krvnog tlaka i razine kolesterola pod kontrolom. Kod kalcifikacija u unutrašnjim organima liječenje je fokusirano na sprečavanje daljnjih oštećenja organa i liječenje drugih bolesti koje mogu dovesti do dodatnih kalcifikacija, kao što su kronične upale. To može uključivati neke promjene navika, poput povećanja unosa tekućine, i uzimanje lijekova kako bi se smanjila upala. Kod bubrežnih kamenaca liječenje može i ne mora biti potrebno. Primjerice, manji kamenci mogu se izmokriti te u tom slučaju nije potrebno liječenje, dok veliki kamenci uzrokuju snažnu bol, a mogu se i zaglaviti pri izlasku iz tijela. Kalcifikati u zglobovima i tetivama mogu uzrokovati upalu te su tada potrebni protuupalni lijekovi i kućno liječenje koje uključuje stavljanje hladnih obloga kako bi se smanjili simptomi u akutnoj fazi. Ponekad, dođe li do pojave kronične boli uzrokovane naslagama kalcija, može biti potreban i kirurški zahvat.
Prevencija je ono što svima najteže pada - zdrave životne navike
Nažalost, ne postoji dokazani način na koji se može spriječiti stvaranje kalcifikata u tijelu. No, zdrav način života može pomoći u smanjenju rizika za razne bolesti i poremećaje uzrokovane naslagama kalcija. Ono što možete poduzeti kako biste smanjili rizik za nastanak kalcifikata, a što će vam koristiti i za zdravlje općenito, jest da:
- prestanete pušiti,
- konzumaciju alkohola svedete na minimum,
- održavate zdravu tjelesnu težinu,
- ograničite unos prerađene hrane,
- osigurate dovoljno kvalitetnog noćnog počinka,
- primjenjujete metode nošenja sa stresom te
- redovito upražnjavate neku tjelesnu aktivnost.
No, postoje još neke mjere koje možete poduzeti kako biste, ako ništa drugo, na vrijeme otkrili kalcifikate te ih držali pod kontrolom. Ako imate više od 65 godina, redovito obavljajte krvne pretrage kako biste provjerili razinu kalcija u krvi. Ako imate manje od 65 godina i rođeni ste sa srčanom manom ili nekom bolesti bubrega, imate veći rizik za stvaranje kalcifikata nego ostalih vaši vršnjaci pa bi u tom slučaju bilo dobro da se sa svojim liječnikom dogovorite za redovite pretrage kojima se provjerava razina kalcija u krvi. Ponekad i lijekovi mogu utjecati na razinu kalcija u tijelu, primjerice oni za snižavanje kolesterola i za hipertenziju te nadomjesna hormonalna terapija. Uzimate li takve lijekove, također biste povremeno, u dogovoru sa svojim liječnikom, trebali provjeriti razinu kalcija u krvi.