Ekstrakt stevije čak je do 300 puta slađi od šećera

Piše: Biserka Ranogajec

Stevija, zelena biljka slatkog okusa, u Hrvatskoj se tek bori za svoje mjesto na tržištu, no ljudi su malo-pomalo ipak sve zainteresiraniji za nju. Osim što je odlična zamjena za šećer, stevija ima i ljekovita svojstva.
- Mislim da ljudi malo poznaju steviju, biljku za koju doduše ni ja nisam znao sve do prije nekoliko godina. No, primjećujem da raste trend zdrave hrane i izbjegavanja svega što je industrijsko - kaže Zvonko Hursa, vlasnik OPG-a Slatko moje zeleno iz Donje Stubice i jedan od rijetkih većih uzgajivača stevije.

Zelena i bijela

Riječ je o ljekovitoj zelenoj biljci čiji listovi imaju ugodan slatki okus zbog glikozida steviozida. Ekstrakt stevije čak je od 200 do 300 puta slađi od šećera, a osušeno lišće slađe je oko 40 puta. Stevija je višegodišnji zeljasti grm iz porodice glavočike (Asteraceae) i može narasti do metar visine, listovi su dugi oko pet centimetara, a široki dva. Međutim, u kontinentalnim i hladnijim područjima stevija ne prezimi pa ju je potrebno saditi svakog proljeća. Potječe iz toplih krajeva i njezina pradomovina je Južna Amerika, neki čak tvrde da potječe iz područja između Paragvaja i Brazila.
Hursa upozorava da na tržištu postoje bijela i zelena stevija. Bijela stevija koristi se kao sladilo u prehrambenoj industriji i dobiva se industrijskom preradom i izvlačenjem sladila iz zelenog lista. To je čisti zaslađivač, bijeli prah, i može biti i do 400 puta jači od šećera. Obično se prah zbog jačine slatkoće pomiješa s raznim punilima i takav prodaje. Takva se stevija u trgovini nudi u paketićima, u tekućem stanju ili u tabletama. Riječ je redom o uvoznim proizvodima jer u Hrvatskoj nema tvornice koja bi rafinirala ovu biljku. Hursa preporučuje ljudima da kupuju zelenu biljku ili da je sami uzgajaju za svoje potrebe.

Najviše je koriste u Japanu

Kod zelene stevije boja je očuvana jer se list prirodno osuši i melje u prah. I takva stevija može se kupiti, ali u manjim i specijaliziranim trgovinama zdravom hranom. Naš sugovornik podsjeća da je uzgoj ove biljke u svojevrsnom vakuumu te da se u našem zakonodavstvu još vodi kao nepoznata biljka. To ne znači da se stevija ne smije uzgajati, kaže Hursa i dodaje kako mu nitko ne brani da sadi ovu biljku i prodaje svoje proizvode. Čudi se, međutim, što već godinama zakoni nisu određeniji, jer je u svojim istraživanjima saznao da je stevija u Hrvatskoj bila priznata ljekovita biljka još davne 1922. godine.
Hursa pretpostavlja da lobiji u industriji šećera i farmaciji onemogućuju njezinu širu primjenu, ne samo ovdje nego i u drugim europskim državama. Međutim, koliko je velik utjecaj lobija, danas je teško odrediti, ali se zna da su upravo dva francuska kemičara zaslužna za popularizaciju ove biljke. Oni su još 1931. godine ekstrahirali sastojke steviozid i rebaudiozid iz njezina lišća. Nakon toga biljka je postala prilično popularna pa je stigla i do Japana, gdje je i danas jako omiljena. Neki izvori kažu da su Japanci među najvećim potrošačima i oko 40 posto prirodnih japanskih sladila sadrži upravo steviju.

Hursa preporučuje sadnju do dvadesetak biljaka stevije za vlastite potrebe. Posebice misli na ljude koji već uzgajaju razne biljke poput kadulje, mente ili kamilice za čajeve, s kojima se ova biljka može lijepo uklopiti. Dakako, dijabetičarima je stevija dobro sladilo koje im zamjenjuje šećer. Ne povisuje šećer u krvi, već ga snižava, a da ne utječe na lučenje inzulina.

Jedna biljka može dati od deset do pedeset grama suhog lista i s dvadeset biljaka se, dakle, dobije kilogram, što je dovoljno za jednu osobu.

Snimila: Sandra Šimunović/EPH

Zvonko i njegova supruga Anita otkrili su nam i mali trik - ljeti, dok je biljka još u zemlji, njezini se svježe otrgnuti listovi mogu žvakati umjesto bombona.

Uklopit će se u svaki vrt

Biljka nije zahtjevna i može se uklopiti u svaki začinski vrt tako da se na metar dužine posadi pet stabljika. Stevija ne treba posebno kvalitetnu zemlju, ali traži puno svjetla i vlage. Pri kraju vegetacije pušta sjeme, no ono je dosta slabe klijavosti. Hursa nema staklenike za vlastitu proizvodnju sadnica nego ih kupuje. Kad na proljeće prođu zadnji mrazevi, sadnice se stavljaju u zemlju na otvoreno i tada ih je potrebno zalijevati jer stevija ima plitki korijen. Krajem kolovoza i početkom rujna počinje cvatnja i tad je biljka najbolja što se tiče slatkoće. Mogu se ubirati samo listovi ili se može cijela izvaditi i objesiti te sušiti poput drugih biljaka.
Zvonko i njegova supruga Anita beru listove i potom ih suše na rešetkama. Listovi se suše tek dan-dva i spremaju. Prije upotrebe se usitne i zatim samelju, mogu i u običnom mlincu za kavu. Napominju da se listovi stevije tijekom ljeta, dok je još u zemlji, mogu i žvakati umjesto bombona. Kažu, dobro je za djecu koja vole slatko da ne kvare zube. Naime, u literaturi stoji kako stevija djeluje antiseptički, antialergijski i antimikrobno te se koristi kao dodatak pastama za zube i za gume za žvakanje.

Skuhaj i uživaj

Čaj od stevije
Temeljni recept za spravljanje napitaka sa stevijom je čaj koji se radi tako da se u litru kipuće vode stavi jedan gram, mala žličica, stevije u prahu i zakuha do deset minuta. Čaj se može piti sam ili kombinirati s ostalima kao što su kamilica, menta i slično, a može se staviti i nekoliko žlica turske kave. Kad se ista količina stevije zakuha u manje vode, primjerice decilitar, dobije se zaslađivač. Nakon što se voda i stevija prokuhaju, tekućina se ocijedi kroz filtar, stavi u staklenku i spremi u hladnjak, gdje može stajati do mjesec dana. Anita Hursa ovo sladilo koristi kod pravljenja sladoleda, kolača, limunada, općenito njime zamjenjuje šećer. Stevija ostaje stabilna i na 200 Celzijevih stupnjeva.

Snimila: Sandra Šimunović/EPH

Čaj od stevije može se piti sam, a može se kombinirati i s drugim čajevima. Također, osušeno lišće stevije kao dodatak prehrani poboljšava probavu, a njezinim učestalim korištenjem smanjuje se visoki krvni tlak i pospješuje prokrvljenost tijela.