Dobar susjed: projekt koji je dušu dao za naše otoke i zabita ruralna područja

Koliko ste se puta zapitali što će biti s vašim roditeljima kad jednog dana postanu manje pokretljivi, više zaboravni, bolesniji, a vi jedva stignete obaviti sve poslovne i obiteljske obaveze u danu i možda navratiti na par minuta do njih? Tko će na njih paziti preostala 23 sata i pomoći im ako zatrebaju? U staračkim domovima mjesta nema, liste čekanja su beskrajno duge, vaši roditelji ionako ne žele ni čuti za to, a i vi se osjećate užasno što im uopće morate predložiti da napuste svoj dom...

Odbacujemo te neugodne misli, ali one se uvijek iznova vraćaju jer je neminovno da naši roditelji stare, baš kao što ćemo stariti i mi, te da im stvari koje su do jučer obavljali automatski odjednom postaju problem, da opasnost od nezgode, pada ili potrebe za hitnom medicinskom intervencijom sa svakom godinom sve više raste. Srećom, od sada nam se nudi i nova opcija, ugodnija i draža našim roditeljima te isplativija kako za njih tako i za državu - a to je ostanak u udobnosti vlastitog doma uz usluge takozvanog asistiranog življenja. To je omogućio strelovit razvoj tehnologije zahvaljujući kojoj danas osoba starije životne dobi može mirno ostati u vlastitom poznatom i dragom okruženju, ali ne više prepuštena sama sebi jer je samo pritisak gumba dovoljan da zatraži pomoć dogodi li joj se nezgoda, kvar, požar ili zatreba medicinsku pomoć. Netko 24 sata dnevno nenametljivo pazi na vama blisku osobu, što i vama i njoj pruža osjećaj sigurnosti, a i za društvo je to isplativije.

Za starost se treba pripremiti

Činjenica da su oblici izvaninstitucionalne socijalne skrbi isplativiji za društvo, dostupniji, a često i humaniji jer su više u skladu sa željama korisnika, dovela je do toga da se danas od EU dobivaju potpore za projekte koji se odnose na izvaninstitucionalnu skrb jer je cilj da ljudi što duže ostanu u vlastitom domu.

- Primjerice, u Francuskoj osobe koje imaju životnu asistenciju zdravstvu godišnje donesu uštedu od 5.000 eura te su njihovi stručnjaci izračunali da im je znatno isplativije da nekome plate 50-60 eura za životnu asistenciju nego da im ista osoba napravi deset puta veći trošak za zdravstvo. No, ne samo da je isplativije za zajednicu da osobe starije životne dobi što duže ostanu u vlastitom domu, već je to i želja korisnika, umirovljenika i starijih osoba te je samim time i humano - govori nam Nicolas Pekić, pokretač životne asistencije Dobar susjed u Hrvatskoj koji je na tome petnaest godina radio u Parizu. Dodaje i da su istraživanja provedena u Francuskoj pokazala da 86 posto umirovljenika ne želi ići u starački dom, već tamo odlaze silom prilika. Francuska je inače zemlja koja je u svoj zakon unijela da se država priprema za starenje i to po tri modela. Prvi model je upravo spomenuta životna asistencija, u sklopu koje se tehničkim nadzorom nastoji omogućiti da ljudi ostanu duže u svojim domovima. Drugi model je asistirano stanovanje i tek treći, kao krajnja nužda je starački dom.

- Stalno se radi na tome da integriramo invalide, ali nitko ne razmišlja o tom da ćemo svi jednom biti stari i da trebamo prilagoditi nekretnine za starije osobe. Mislim da bi bio odličan potez graditi takve zgrade jer je mnogo lakše od početka tako graditi nekretnine nego prilagođavati sve stare zgrade, a njihova izgradnja je samo pet posto skuplja od izgradnje uobičajenih zgrada - zaključuje Pekić.

Telemedicina – idealno rješenje za otoke i udaljena sela

U Francuskoj se razvija model telemedicine zahvaljujući kojoj se niz osnovnih medicinskih pregleda može obaviti na daljinu, bez potrebe da pacijenti prelaze na stotine kilometara, a taj bi model bio kao stvoren za hrvatske otoke i za zabačene ruralne krajeve. Telekabine se mogu postaviti na svim udaljenijim otocima ili otocima na kojima je ljeti velik priljev turista. Korisnik bi tako, primjerice na Braču, ušao u telekabinu, a kardiolog, dermatolog ili oftalmolog koji je u Zagrebu na Rebru ili u KBC Split obavio bi potrebne preglede putem kamera i ostalih uređaja kojima je telekabina opremljena. Na daljinu bi se tako mogli obaviti ekg, retinografija, dermatoskopija, test sluha, izbrojiti otkucaje srca ili izmjeriti kisik u krvi.

- Prema francuskoj statistici, 60 posto osoba nakon telekonzultacije nije išlo dalje od toga već su eventualno dobili recept za lijek, 20 posto ih je upućeno liječniku opće prakse, 9,2 posto je upućeno na neke pretrage krvi ili na CT, 5,6 posto je upućeno kod specijalista, 2,9 posto je upućeno u neku drugu zdravstvenu ustanovu i samo 0,01 posto ih je upućeno na hitan prijem. Takva pozitivna statistika je razlog zašto se sada u Francuskoj telekabine postavljaju u malim mjestima gdje nema liječnika i ambulante. Za telekabinu su potrebni samo priključak za struju, dobra internetska veza i, naravno, liječnik s druge strane koji će odraditi telekonzultaciju. Ideja je da se u mjestima gdje se ne može imati stalnog liječnika i ambulantu, postaviti telekabina, a da medicinske službe u gradovima obavljaju telekonzultaciju. Na primjer, kada bi se telekabina postavila na otoku Lastovu, omogućila bi ljudima koji tamo žive pristup kardiologu, dermatologu, oftalmologu, a njih na Lastovu ne možete imati niti je mještanima jednostavno da, kad imaju neki problem ili razlog za brigu, putuju do prve bolnice - objašnjava Pekić koji smatra da bi to bilo od velikog interesa za Hrvatsku zbog velikih sezonskih varijacija u medicinskoj potrebi i pokrivanju teritorija.

- Na velikim bi otocima, poput Brača, Cresa ili Korčule telekabina mogla stajati stalno, dok u malim mjestima može dolaziti jednom godišnje na dva tjedna, što vrijedi i za udaljena ruralna područja. Stanovnici tada ne bi morali putovati 300, 400 kilometara do kardiologa, već bi on 'došao' do njih. Tijekom dva tjedna boravka telekabine u jednom malom mjestu svi bi se mogli pregledati i to je jedini način na koji možete imati specijalizirano zdravstvo doslovno u svakom selu - smatra Pekić navodeći za primjer da se u Francuskoj telekabine postavljaju u općinama u kojima nema Doma zdravlja.

FOTOGRAFIJE: SHUTTERSTOCK

Tko ne bi poželio tako 'Dobrog susjeda'

- Životna asistencija koju nudimo u Dobrom susjedu osigurava uređaj kojem treba samo priključak za struju i signal mobilnog telefona da se može spojiti na mrežu, a to je bolje rješenje nego da ste posve sami u mjestima koja su jako zabita.

- Ako živite sami i nema nikoga na sto kilometara oko vas i imate naš uređaj, trebat će vremena da netko dođe do vas u slučaju potrebe, ali ako nemate uređaj, uopće nitko neće doći jer neće niti znati da vam se nešto događa - objašnjava Nicolas Pekić zašto je Dobar susjed odlično rješenje upravo za usamljene i izolirane osobe. U cijenu od 599 kuna mjesečno uključen je jedan sanitetski prijevoz godišnje, detektor dima, mali hitni popravci u kući koji obuhvaćaju usluge vodoinstalatera, električara, bravara i staklara, a pozivi se ne naplaćuju.

- Osim toga, uređaj može raditi tri dana bez struje pa nas osoba, ako ostane bez struje, može ipak nazvati. Ako se korisnik osjeća loše, dovoljno je da pritisne na uređaj i mi mu se odmah javljamo. Ako nam se ne javlja na uređaj nakon što smo primili poziv upomoć, zovemo hitne kontakte koje smo s korisnikom unaprijed dogovorili, poput djece, susjeda i slično, ako nam se ipak nitko ne javlja - izlazimo na teren. U svakom slučaju, brinemo o korisniku do kraja, odnosno dok se ne riješi neka situacija ili problem - kaže Pekić i najavljuje jednu dodatnu opciju koja još nije aktivna, ali će biti ujesen, a to je pametna kutija za uzimanje lijekova. Radi se o kutiji s 30 utora u koje se korisniku poslože lijekovi za mjesec dana i, ako on zaboravi uzeti lijek, kutija počne svijetliti i svirati kako bi podsjetila na uzimanje lijeka. Za dodatnu sigurnost, kutija je osmišljena tako da osoba može izvaditi lijek samo za taj dan, a ne za ostale dane. Također, ako osoba jedan dan nije uzela lijek, u call centru primamo obavijest o tome i onda mi obavještavamo sina, kći ili susjedu.

Hrvatska će biti nova uspješna priča

- Jedan dobar primjer uspješne primjene životne asistencije je u Španjolskoj, gdje je Crveni križ svojim korisnicima starije životne dobi tijekom pandemije i van pandemije pružio takvu uslugu. Država je financirala Crveni križ da nudi tu uslugu svojim korisnicima te da brine o starijim osobama putem uređaja za životnu asistenciju. Tijekom pandemije su ga čak besplatno dijelili starijim osobama koje su oboljele od covida i koje su trebale biti u samoizolaciji - navodi Nicolas Pekić koji je uvjeren da će sljedeća nova priča uspješnica biti taj proizvod u Hrvatskoj, gdje je u prodaji od 1. lipnja.

- Ima velik broj ljudi koji, da mogu, ne bi otišli u starački dom - objašnjava nam.